Verifikacija digitalnog potpisa
ČLANCI
Autor: Danijel Turina
Datum: 2012-02-21 22:59:04
Grupe: hr.soc.religija.krscanstvo,hr.soc.religija,hr.alt.zavjere
Tema: Re: Zavjera šutnje? "Nismo znali!"
Linija: 100
Message-ID: 2e4ba780d700317cc62c5769f268eb2a@tioat.net

gpg: Signature made Tue Feb 21 22:59:04 2012 CET using DSA key ID D1DECCE7
gpg: Good signature from "Danijel Turina "

**** POČETAK POTPISANOG SEGMENTA **** On 02/21/2012 09:00 PM, NeoN wrote: >> Ne pada mi na pamet projicirati vlastite psihizme u Bibliju i iz >> toga izvlačiti zaključak da je Biblija dubok duhovan tekst. Ako ja >> moram unositi sadržaj u tekst umjesto da iz teksta crpim nekakvu >> mudrost dublju od moje, onda je jedini smislen zaključak taj da bi >> autorima Biblije bilo korisnije da čitaju moje tekstove nego meni >> da čitam njihove. > > Nije stvar u tome da nešto svoje projiciraš u tekst, stvar je u tome > da se tekst shvati na pravi način. Stvar je u tome da ja smatram da tumačim Bibliju na pravi način. Pravi način tumačenja Biblije je shvatiti što je tekst značio auditoriju kojem se obraćao autor, dakle razumjeti sve simbole, rekonstruirati duhovnu poruku i doći do značenja i sadržaja koji je autor htio prenijeti. Kad si došao do toga, objektivno sagledaš taj sadržaj i poruku iz šire perspektive i pogledaš je li autor bio u pravu, ili je bio u zabludi; dakle kad veli da je samo Jahve Bog, ti prvo shvatiš što je autor htio reći, a onda pogledaš je li to istinito, odnosno ako si u stanju verificirati takvu tvrdnju, verificiraš je. Eto, to ja smatram ispravnim tumačenjem. Ali interpolirati nekakav svoj sadržaj u cijelu stvar i to prozvati simboličkim tumačenjem smatram inherentno nepoštenom i pogrešnom metodom koja uopće ne tumači tekst, nego po njemu lijepi psihizme tumača. > Vjerovatno si se kroz raznu literaturu sretao sa tvrdnjama da u nekom > trenutku treba odbaciti razum kako bi se moglo doći do kraja. Jesam. U pravilu za tim posežu osobe koje bi voljele bez pokrića pozirati kao duhovni autoriteti, odnosno žele prikriti ili učiniti nebitnima očite rupe u svojoj filozofiji. Razum u duhovnosti nije *spoznajno sredstvo*. Spoznajno sredstvo je vizija, odnosno duhovno iskustvo. Razum je metoda konverzije transcendentalnog iskustva u ljudsko iskustvo, dakle svojevrsna funkcija koja preslikava intangibilnu sferu u tangibilnu. Razum je dakle prije mjera stupnja u kojem je duhovno iskustvo "probavljeno", nego instrument spoznavanja duhovnih stvari. Zbog toga su fore o micanju razuma na stranu zapravo prijevara, sofistički trik koji služi manipulatorima da bi mogli ljudima prodati svakakve gluposti. Razum doista može biti smetnja, toga su se manje-više svi filozofi u nekoj točki sjetili, budući da je razum podložan sofizmima jednako kao što su osjetila podložna optičkim varkama, dakle može ga se prevariti a bez znanja o tome da je prevaren. Siguran sam da negdje postoji cijela zbirka takvih trikova koji ukazuju na nedostatke "zdravog razuma", tako da oslanjanje na sam razum, bez dodatnih izvora poput svjedočanstava drugih, jačih umova, kojima se naprosto vjeruje dok osobno ne ustanoviš kako stvari stoje, nije dobra ideja. Recimo većina mojih znanja o znanosti svodi se na poznavanje mišljenja stručnjaka, a ne na stvari koje sam osobno provjerio. Osobno nisam provjerio postojanje ni elektrona, ni protona, ni kvarka. Pogledao sam dokaze i učinili su mi se razumnima, i prihvaćam ih u nepostojanju boljeg alternativnog tumačenja prirode stvarnosti. Na taj način sam pristupio i duhovnosti, i mogu reći da se puno puta potvrdilo nešto što su takvi autoriteti tvrdili, ali ponekad sam ja znao doći do dubljih spoznaja i ustanoviti da na bitan način griješe. Zbog toga je moje mišljenje da se na početku, dok ne znaš previše, nije pametno previše pouzdati u razum, jer u tvojoj slici svijeta ima naprosto previše rupa i možeš pogriješiti na previše mjesta. Bolje je početi s vjerom pa postupno provjeravati stvari i graditi kvalitetniju sliku svijeta i, bitnije od svega, duhovnim pročišćenjem graditi kvalitetniju vrstu razuma. Takav se razum kasnije pokaže kao jako bitan instrument integriranja aspekata spoznatog u neku vrstu proširenja vlastite osobnosti, jer je duša obogaćena znanjem veća i moćnija od duše bez znanja i u tami. Razum zbog toga ne treba a priori ni odbacivati niti mu previše vjerovati, nego mu treba pristupiti kao svakom drugom oruđu, koje je ponekad dobro a ponekad loše koristiti. Npr. lopata za snijeg je dobra za čistiti snijeg oko auta, ali ako s njom grebeš po laku upropastit ćeš si auto. Dakle treba znati gdje koristiti lopatu, a gdje strugalicu za staklo ili metlicu. Spoznajne metode treba stoga koristiti primjereno situaciji, okolnostima i predmetu. Recimo koristiti instrumentarij i metodologiju koji se koriste za seciranje žabe nije primjereno za proučavanje kvaliteta prijatelja. Prijatelje se testira i analizira na drugačiji način nego žabu; njima ukažeš povjerenje, pa ako ga iznevjere, možeš znati da je njihovo prijateljstvo od slabe kvalitete. Ne možeš stvar testirati drugačije, jer ako se postaviš distancirano i skeptično, onda *ti* nisi u poziciji pravog prijatelja pa time nisi ni u poziciji testirati prijatelje, kad ih zapravo nemaš. Dakle moraš testirati tako što sebe žrtvuješ kao laboratorijsku životinju na kojoj se vrši pokus, i svojom krvlju platiti test, ne tuđom. Tek onda si stvorio autentične uvjete testa, jer ti je prijatelj onaj tko te autentično i istinski može zajebat, a to ne učini nego ti pomogne. Tako izgleda znanstvena metodologija primjenjena na duhovnost. Većina stvari se plaća vlastitom krvlju i ide po principu vjere i povjerenja kojima se izlažeš pogibelji, dakle tvoja duša je tu predmet eksperimenta koji izlažeš različitim utjecajima i ustanovljavaš učinke - što je posve različito od ostalih znanosti, u kojima je duh znanstvenika distanciran od predmeta na kojemu se vrše pokusi. U duhovnoj znanosti duh je predmet pokusa. -- http://www.danijel.org/ **** KRAJ POTPISANOG SEGMENTA ****
toggle