Članak
ČLANCI

O grijehu i neuračunljivosti

indeks


Tomislav Portada wrote:
> > Zapravo, taj mi je paradoks već i ranije padao na pamet, a članak koji
> > izvješćuje da je slična pomisao pala na pamet i katoličkim biskupima samo je
> > povod otvaranju rasprave.

To dobiješ kad zbrojiš ideologiju moderne psihologije sa teologijom kršćanstva. Dobiješ besmislicu.

Za početak, svatko tko padne u grijeh time gubi barem dio svojeg mentalnog zdravlja i duhovne slobode, ali takvo stanje je prije kazna koja slijedi iz same naravi grijeha, nego opravdanje i olakotna okolnost. Takav gubitak razuma nastaje zbog potrebe za opravdanjem i racionalizacijom nečega što se ne da opravdati i racionalizirati, što um dovodi u pogubne paradokse s rezultatom gubitka funkcije. Dakle raspad uma je posljedica grijeha a ne njegov uzrok, a to što takva posljedica može biti uzrok drugim zlim stvarima, posve je nebitno budući da se radi o svjesnom izboru određene linije koja ima određene posljedice. Ako bi netko odbio racionalizirati svoj pogrešan postupak, naprosto rekao da je to bilo krivo, da mu je žao zbog toga i to više neće ponavljati, on bi izašao iz začaranog kruga.

Drugi je pak problem to što većina grijeha postoji samo u glavama svećenika. Kad čujem da se ljudi ispovijedaju svećeniku zbog drkanja, uhvatim se za glavu. Prije bi se svećenici trebali ispovijedati zato što ljudima nameću besmislene i pogrešne koncepte grijeha. Grijeh je kompleksna duhovna kategorija koja je prije svega svojevrsni drski prkos usmjeren prema Bogu, namjerno protivljenje Bogu i namjerno činjenje stvari za koje smatraš da im se Bog protivi i ne voli ih. Grijeh dakle nema direktne veze sa samim djelima, iako djela mogu biti odraz grijeha. Isto djelo može biti dobro ili zlo, ovisno o duhovnom stanju onoga tko ga čini. Grijeh je nečija osobna borba protiv Boga, gnjevni i prkosni unutarnji dijalog koji proizvodi tjeskobu, nemir, ludilo, kaos, laž i zla djela.
Dodatni problem je u tome što ni svaki gnjevni dijalog s Bogom nije nužno grijeh; recimo, siguran sam da je svako pobjesnio na Boga barem jednom kad je vidio primjer neke posebno grozne nepravde za koju je imao dojam da je Bog dopušta svojim nedjelovanjem ili je čak namjerno uveo nepravdu u postojanje. Takvo protivljenje Bogu nije grijeh, zato što je utemeljeno na ispravnom shvaćanju pravde, i kad bi Bog doista radio ono što takav čovjek misli da on radi, doista bi takav gnijev bio opravdan, a ukoliko je Bog htio da se njegove namjere i postupci ispravno shvate, mogao se oko toga i bolje potruditi. Grešni stav bi bio u takvoj situaciji opravdavati nepravdu kao dobru, jer se time čini veća uvreda Bogu. Ispravan postupak u takvoj situaciji je odbaciti zlo, ali pokušati shvatiti Boga iz pozicije da ono što se nama čini predstavlja možda tek zanemarivo mali djelić šire slike koja nam je nepoznata i koja možda na taj djelić baca posve drugačije svjetlo.

Ukratko, grijeh je složena stvar, i teološka promišljanja na tu temu nisu za plitke umove.


Danijel Turina


toggle