Članak
ČLANCI

Proizvoljnost pravila

indeks


Martina Zagar wrote:
> > 
> > "Danijel Turina"  wrote:
>> >> Što se tiče "humanizma", "altruizma" i sličnih stvari, mislim da je to
>> >> manje-više apsolvirano, barem iz moje pozicije.
> > 
> > Znas sta me u tome najvise muci. Taman da se humanizam i altruizam dignu na
> > pijedestal kao pozeljne osobine, da ne bi ostali na razini puke teorije,
> > potrebno je napraviti iskorak o kojem govoris. Ispada da je covjek sposoban
> > biti humanist i altruist samo ako preseli svoju motivaciju u sferu iznad
> > ljudske. Na nacin, boli ga briga za ljude, ali ono sto radi u takvom
> > stanju,
> > daleko je veca korist za ljude nego ako se bavi direktno njima. Tko je onda
> > veci *stvarni* humanist? Onaj tko je svjestan, koga ljudi mrze, a od koga
> > imaju najvecu korist. Kad tako postavim stvari, nemam nikakvih problema s
> > humanizom i altruizmom i mogu reći da su OK.

To se zapravo svodi na to da stvari dolaze svome gospodaru, a ne svome sluzi.

> > Na potpuno jednaki nacin na koji Ouroborosu trebaju ljudi bez obzira kakvi
> > su, trebaju i pojedincu u nekakvim banalnim procesima prezivljavanja. Ja
> > nisam u stanju traziti bilo kakvu uslugu, ako iza toge ne postoji aktivan
> > osjecaj uvazavanja i cak postovanja. To je naporno iz vise perspektiva,
> > ponekad se onda moras otvoriti prema osobi koja to bas i ne zasluzuje,
> > pa si
> > radis stetu, ili izbjegavas traziti uslugu da se ne moras prodati., pa si
> > natovaris na glavu sto stvari koje moras sam napraviti, a jedva se nosis i
> > sa osnovnima. Uopce mi nije jasno kako tu vrstu kupoprodaje rijesiti, osim
> > da placas konkretnu uslugu, za sto ti opet treba nesto sto nemas, novac.
> > Pricam o normalnim dnevnim stvarima. Ako mamu djeteta koje ide s Vidom u
> > skolu, trebam nazvati i pitati kad je roditeljski sastanak, ne mogu to
> > uciniti bez uvazavanja. 

Ne razumijem što te zapravo ovdje muči. Ja u praksi funkcioniram tako da sa svima razgovaram s poštovanjem dok oni prema meni ne nastupaju na uvredljiv, omalovažavajući način, a onda se priča mijenja. Ako se razgovara o neutralnim stvarima, onda nema nikakve potrebe u priču uvoditi elemente koji tamo ne spadaju, dakle ako se govori o poslu onda se koncentriraš na konkretnu stvar na profesionalan i stručan način, pomogneš nekome da riješi svoj tehnički problem i onda on tebi da novce s kojima ti riješiš svoj financijski problem. Ali ako te netko počne podjebavati ili vrijeđati, to je druga priča. Ne dopuštaš da te gaze, ali ni ne gaziš druge. Kad smo se jednom našli uživo Renata mi je rekla da uživo izgledam daleko manje "tvrdo" nego na newsima, pa sam joj odgovorio da je to zato što se uživo sa mnom nitko ne usudi razgovarati onako bezobrazno kao na newsima, jer ima zdrav dojam da ću ga izbaciti kroz prozor. Jedine stvarno bezobrazne osobe koje sam vidio uživo su prometni policajci, koji su u osnovi bitange unajmljene od strane države da pod nekom izmišljenom izlikom pljačkaju pučanstvo kad državi usfali novaca u proračunu. Oni imaju dojam da iza njih stoji sila države pa misle da si mogu dopustiti bezobrazluk. Recimo jedan mi je prije par tjedana drsko dokazivao da sam vozio 99km/h u gužvi u kojoj su svi vozili 70km/h, dakle nemoguće je voziti brže od toga jer nemaš gdje, imaš rubnik s lijeve strane, auto s desne strane, ispred i iza, i svi voze 70, a on meni pokaže svoju igračku s hackiranim firmwareom koju usmjeri u auto koji mu najskuplje izgleda i pritisne tipkicu za ispisivanje random brojke. I možeš se jebat, on ima iza sebe državu koja ga je platila da za nju pljačka, iza sebe ima pokvareni parlament, pokvarene zakone, pokvarene suce i cijelu pokvarenu državu s kojom nitko u Europi zbog te pokvarenosti ne želi imati posla, i taj lopov mene drsko gleda u oči po sistemu ja ću tebi sad napisati kaznu i nema tu ni suda ni prava žalbe, evo ti račun, plati tisuću kuna, moja riječ protiv tvoje. I što tu napraviti? To je točka u kojoj ja doživljavam egzistencijalnu krizu kakvu mora doživljavati netko u Iranu ili Sjevernoj Koreji kad država nešto zlo afirmira i provodi kao dobro, i on ima izbor između trpljenja zla i smrti. Mogu platiti lopovu harač ili ići u zatvor. Nemam se kome žaliti, i nitko mi ne vjeruje čak ni kad sam očigledno u pravu.

I pazi sad, nije da bi se ja bunio da sam stvarno vozio 99; platio bi mu kaznu i jebi ga, i ne bi mi bilo ni prvi ni deseti put. Znao sam se ja natjeravati, to svi znaju, i kad me ulovi radar kad vozim brzo, kaj sad, ulovio me. Ali problem nastaje kad misliš da si shvatio pravila igre, a onda vidiš da si shvatio kurac. Daj zamisli da te tako zaustavi i da ti da napušeš u onaj njihov uređaj, i stvar pokaže 0.8 promila, a ti nikad ne piješ. Tu još i možeš dokazati da nisi pila ako odeš da ti izvade krv, ali ovo s prekoračenjem brzine je posebno pokvareno, zato što ne možeš ništa dokazati a vjeruje se lopovu, u državi koja je kupila cijelu flotu brzih auti za presretanje ljudi na autocestama, što ti govori koju lovu namjeravaju namlatiti na tome da bi im se isplatilo. Kužiš, država ga je zaposlila da te pljačka, ne radi on to na svoju ruku. Možeš se žaliti onome tko ga je tamo poslao.

Na nešto takvo ja mislim kad govorim o Sanat Kumari i pravilima koja je on postavio. Ako ih poštuješ, za nagradu budeš rob zauvijek i rađaš mu se tu kao ovca. Ako ih kršiš, zgazit će te zato što ima vlast. Iz njegovog smjera ja vidim isti pogled kao kod onog policajca: on zna da me pljačka, ja znam da me pljačka, ali obojica znamo da on ima vlast pljačkati me, da ga je poslao isti onaj tko pravi zakone, da istina ne igra apsolutno nikakvu ulogu budući da je koncept istine, vjerovanja i nevjerovanja sasvim nebitan i formalan - bitno je jedino da je on vidio da imam skupi auto, zaključio da me se isplati pljačkati, a sve ostalo je tu nebitno. Ista stvar kao kad su u srednjem vijeku drumski razbojnici na mostu vrebali trgovce za koje im se činilo da imaju debelu kesu. Potpuno je nebitno tko je u pravu, bitno je samo tko ima silu na svojoj strani, i kad vidim njegov pogled u kojem mi drsko daje do znanja da je toga potpuno svjestan i veli mi "i što mi možeš", tu više ne znam što bi napravio, osjećam se kao netko koga su u Iranu osudili na proizvoljnu kaznu zbog proizvoljnog "zločina", recimo nosio traperice, deset udaraca bičem, pojebao se sa susjedom, kamenovanje.

Moj odgovor vragu glasi ovako. "OK, ti si definirao pravila, rekao si da je jedina pravednost ona sile, i da onaj tko ima silu na svojoj strani kroji i provodi pravdu kako mu se hoće, i da ništa drugo nije bitno osim tvojih ovlasti da radiš ono što radiš. Vidimo se kad ja budem imao silu na svojoj strani, pa ćemo vidjeti na koju pravednost ćeš se onda pozivati."

> > banalne stvari ne predstavljaju bauk. Otici u pecinu i biti od svega
> > slobodan, izgleda kao cool opcija, ali kako virtualno otici u pecinu, a
> > svaki dan ici na posao, poslati dijete u skolu, sretati susjede i roditelje
> > djece u skoli, biti svjestan da dijete upija dnevno sto utjecaja koje uopce
> > ne zelis, a da dio sebe jednostavno u to ulozis, tako da igras tu bedastu
> > socijalnu igru.

Velim, društvo afirmira shizofreniju svojim pravilima a istovremeno stigmatizira psihičke bolesnike. Moraš kompartmentalizirati da bi funkcionirala u tom društvu, a ako pretjeraš s kompartmentalizacijom stave te u ludnicu.

>> >> Njima ćeš biti kurva, lezba, luđakinja, sektašica,
>> >> vještica, dodaj atribute po želji, i ako ti takve stvari smetaju, dakle
>> >> ako čezneš za time da budeš prihvaćena kao jedna od njih, zaboravi bilo
>> >> kakvu duhovnost i iskorake jer nisi spremna za to. Ispast ćeš nešto kao
>> >> Felix, koji bi se igrao yogina koji prakticira Chöd a istovremeno bi bio
>> >> popularan u društvu, ratni veteran i invalid, moralna i časna osoba,
>> >> ukratko bio bi omiljen, popularan i prihvaćen. Nema toga za one koji
>> >> žele onostrano, oni su izopćenici, luđaci, čudaci, kurve, perverznjaci,
>> >> sotonisti, vještice i vješci za "main stream", na njih se gleda s
>> >> podozrenjem, oni su sumnjivi i nešto s njima je krivo, i ako nisi
>> >> spremna svoju izopćenost nositi s ponosom, kani se ćorava posla.
> > 
> > Uopce mi nije gust biti izopcena i radije bih da to nisam, ali problem je
> > sto sve vrijednosti do kojih drzim i zbog kojih mi zivot jedino moze biti
> > smislen, ne mogu naci u "normalnom ljudskom" drustvu, niti u "normalnim
> > ljudskim" aktivnostima, tako da prakticki nemam izbor.  Mogu se ugasiti i
> > umrijeti s ljudima, ili mogu napraviti nesto zbog cega cu osjecati da
> > zivim,
> > pa makar to znacilo da trebam veze s ljudima pustiti, gdje dojam kakav ce
> > netko imati o meni, nije na prvoj liniji problema. Izopcenje mi ne izaziva
> > osjecaj strave, za razliku od prisile da se prepustim ljudskim igrama i
> > prisilim nalaziti u njima zadovoljstvo. Zbog toga me malo stiltao Tvoj
> > komentar na forumu da se pravim previse duhovna. Ako se moram spustiti na
> > zemlju i tamo rjesavati svoje probleme, u cisto ljudskoj domeni, imam dojam
> > da se moram gadno zarobiti.

Vjerojatno si me krivo shvatila. Kad velim da se praviš previše duhovna, mislim prvenstveno na tvoju obuzetost duhovnjačkim štreberajem i pravilima. Oko svega moraš imati tonu racionalizacije, a u stvarnosti duhovnost nikad nije u racionalizacijama, nije u pravilima, nego u osjećaju trenutka, i impulsu kojim napraviš iskreni iskorak, napraviš nešto svoje tamo gdje inače radiš isprogramirane rutinske stvari. Rutinski štreberaj je sve ono zbog čega (opet ću uzeti primjer seksa kao najočitiji i najsočniji) intelektualizacijama (naravno, odreda jako duhovnima) zaustaviš svoj impuls, i ostaneš u svakodnevnoj rutini, a duhovnost je kad slijediš impuls i napraviš nešto iskreno, direktno, završiš s nekim u krevetu samo tako, zato što si htjela.

Taj štreberaj koji se prodaje pod duhovnost je nešto od čega život malo pomalo iscuri iz tebe i pretvaraš se u suhu, crvotočnu sjenu osobe, a sve od razmišljanja o duhovnosti, čistoći i ispravnosti. Nigdje nisam vidio toliko sjebanih i suhih ljudi kao među onima koji se bave vlastitom čistoćom i kajanjem zbog vlastitih "grijeha".

Inače, jedna mala digresija. Kako obično proučavam kako ljudima funkcionira energetski sustav, s ciljem ustanovljavanja što funkcionira pozitivno a što negativno, ustanovio sam da postoji neproporcionalna zastupljenost ljudi s jako, jako zdravim i dobrim energetskim sustavom u pornografskoj industriji. Stvar zvuči šokantno, ali kad malo razmisliš postane jasno o čemu se radi. Naime, koliko sam vidio tu postoji vrlo oštra podjela na dvije grupe: ljude koji se totalno degradiraju do razine totalno ubijenih duša, koje mrtvih očiju izvode gnjusnosti, i ljude koji su skrenuli u drugom smjeru i koji imaju najopušteniji zamislivi energetski sustav, tako su kvalitetno uzemljeni u vlastito tijelo da sam to vidio samo kod Shaolin majstora i sličnih likova koji su totalno fokusirani i uzemljeni. Dakle očito porno glumci moraju negdje napraviti izbor u kojem se odluče je li ono što rade nešto što ih ubija i ponižava do kosti, pri čemu se pretvore u hodajuće leševe, ili je to nešto što ih oslobađa krutosti, suđenja, moralističkog licemjerja, dakle nešto poput onih tantričkih obreda s kršenjem svih religijskih propisa u kojima ubijaš moralističkog pravednog licemjera u sebi i gubiš pravo smatrati se čistim, dobrim i svetim u štreberskom smislu. Oni koji odaberu put oslobađanja predstavljaju zanimljivi živi dokaz da primanje jednog kurca u šupak, drugog u vaginu, i pušenje trećeg dok te snimaju kamere dok svršavaš, a s ciljem proizvodnje filma na kojeg će drkati milijun kamiondžija, može biti tehnika duhovnog pročišćenja i oslobađanja od one vrste čistoće koja svećenike i časne sestre rutinski pretvara u sasušene, prazne ljušture u kojima nema one iskre koja razlikuje čovjeka od leša.

Naravno, kao što tantrike oduvijek upozoravaju, problem s hodanjem po maču i jahanjem tigra je u tome što ti može doći glave ako ne znaš što radiš. Isto tako, koliko god tantrički ritual obrednog ubijanja svakog prava na smatranje sebe čistom i moralnom osobom bio rizičan, toliko je puritanstvo pouzdano fatalno; sa potpunom sigurnošću vodi u propast. Najrizičniji aspekt tantre je zaostatak želje za prihvaćanjem od strane društva, i zadržavanje socijalnih normi i morala, definicije grijeha, dok ih s druge strane kršiš. To te sjebe do kosti. Nikad ne smiješ kršiti norme, moraš ih otpustiti, i osjetiti se bez njih. Ono što ostane ne krši pravila, nego je novi oblik svijesti, potpuno s one strane svjetovnog licemjerja i površnosti. Naravno, onaj tko otpusti norme da bi radio još veće zlo, e taj će tek najebati.


Danijel Turina


toggle