Članak
ČLANCI

Tangencijalni odmak

indeks


Martina Zagar wrote:
> >
> > "MetaBaron XLC" <_NO_@yahoo.com> wrote:
>> >> strukture kompleksnije, s onima koje nazivamo humanistickim i
>> >> altruistickim.
>> >> Ako sada pogledamo sto se dogadja kada bolest pocne narusavati neciju
>> >> psihu i razum postaje prilicno ocigledno da prvo stradaju one
>> >> kompleksnije funkcije na "vrhu piramide", dakle humanisticke i
>> >> altruisticke pobude koje zahtjevaju moc kompleksne analize i
>> >> integracije cinjenica.
> >
> > Bakija, ti ne bi mogao prepoznati altruisticke i kunanisticke pobude ni
> > da te ugrizu za guzicu. Ili, ako hoces drugacije, ono sto je altruizam i
> > humanizam u tvojem svjetonazoru kod ljudi koji nisu ubili u sebi osjecaj
> > osobne etike, moze izazvati samo gnusanje. Zato, bolje ti je pricati o
> > magiji i manipulacijama, s tim imas vise iskustva nego s humanizmom.


Izgleda da su različiti marginalci osjetili da se fokus pažnje miče odavde pa pokušavaju silom nekoga dobiti da se njima bavi. Iskreno, meni se ne da baviti ni Bakijom ni ovim drugim likom, kako se već zove. Ne da mi se po stoti put objašnjavati da nemaju pojma, jer ako netko po tom pitanju još uvijek ima dvojbi, bojim se da je njegova situacija beznadna.

Što se tiče "humanizma", "altruizma" i sličnih stvari, mislim da je to manje-više apsolvirano, barem iz moje pozicije. Meni je jasno da se svačija uobičajena fantazija na temu sređene egzistencije svodi na to da se uzmu aspekti anahate koje se obično smatra ljudskošću, makne se aspekte anahate koje se obično pripisuje drugim uzrocima ili se na njih žmiri, i cilj se definira u tome da imaš fine stvari a bez grdih, dakle da možeš jesti puno bombona a da ti se ne kvare zubi. Dakle teorija bi glasila da je ljubav super, a mržnja, zavist, osjećaj krivnje, ljubomora i slične stvari nisu super, i da bi idealna egzistencija funkcionirala tako da imaš jako puno ljubavi a bez ovih loših stvari. Problem je u tome što su sve te stvari skupa definirane u istom energetskom organu i predstavljaju samo različite oblike modulacije iste duhovne supstancije, dakle imaš različite "okuse" astralno-mentalne supstancije i to je sva razlika između recimo ljubavi i zavisti. To je sve u osnovi isti kurac, a pokušaj da se jedno razdvoji od drugog podsjeća na light cigarete, bombone bez šećera ili vegetarijanske imitacije odreska, dakle to su igrice za one koji bi se jebali a da im ne uđe. Oni koji si duhovni razvoj zamišljaju kao igrice na temu da bi više ljubavi a manje zavisti, oni imaju problem, budući da se zavist, mržnja i slične stvari ne daju eliminirati drugačije nego iskorakom iz cjelokupne ljudske sfere. Nagledao sam se ja i naslušao pokušaja na temu "svijetu treba više ljubavi". Slušao sam razne duhovnjačke savjete uključujući sai babu, dalai lamu gospu iz Međugorja, i sve se to svodi na to da bi se ljudi trebali više voljeti međusobno i da bi više trebali voljeti Boga. Kao da se zadnjih milijun godina ne pokušavaju voljeti međusobno i voljeti Boga, s poznatim posljedicama.

Treba napraviti iskorak, za početak iz socijalno uvjetovanih gluposti u osobni osjećaj ispravnosti, kako bi se reducirala razina indirekcije u opažanju dubljih procesa, a potom, kad si na razini da si dopuštaš živjeti na način koji je u skladu s tvojom osobnom dharmom a ne uvjetovan uzusima društva, onda imaš situaciju da možeš duboko udahnuti i otpustiti grč za koji obično ni ne znaš da ga imaš ali si cijelo vrijeme u njemu. To je tek prva razina indirekcije, ali mislim da je manje-više nemoguće napraviti bilo kakav daljnji iskorak ako već na početku zapinješ na "a što bi mi na ovo rekla okolina".

Nije moguće napraviti duhovni iskorak i ostati normalni, prosječni pojedinac, član ljudskog društva. To je nemoguće i zato su se duhovni aspiranti uvijek izolirali od ljudskog društva, budući da zakon spojenih posuda ima to ružno svojstvo da prenosi moment potreban za iskorak prema gore na veću masu, koja ga upije i neutralizira. To za efekt ima ne napredak cijelog čovječanstva (kako bi se to altruistički formuliralo) nego nikakav napredak. Sila potrebna za proboj funkcionira ako djeluje koncentrirano, brzo, brutalno. U tom smislu, iskorak je moguć samo pojedincu, jer bilo kakav koncept ljudskog društva podrazumijeva spajanje na razini najmanjeg zajedničkog nazivnika, a takva komunikacija, ukoliko postoji makar i u tragovima, čini bilo kakav iskorak nemogućim.

Komedija cijele stvari je da je to poznato svim praktikantima koji se bave onostranim, odnosno ezoteričnim, a Bakija ovdje pozira kao nekakav praktikant magije a cvili sa nekakvim socijalnim forama: on bi ljudskost, on bi se družio, on bi bio produktivni član društva, on bi da ga netko voli i prihvaća, on bi da ga cijene. Pravi mag se odavno pozdravio s ljudskim društvom. Za njega su jedino društvo njemu slični, s kojima može funkcionirati na novoj, višoj razini, i koji na njega djeluju stimulativno, u smislu da on mora podići svoju razinu da bi s njima funkcionirao, a ne spuštati se za sto razina da bi komunicirao s prosječnom budalom. Kasnije, napredni praktikant ustanovljava da tamo gdje se on probio postoji mnoštvo bića koje na toj razini normalno funkcioniraju, ali da bi došao do te razine mora se prethodno pozdraviti s društvom budala i svim poznatim.

Ukratko, da pojednostavnim i ilustriram, ne možeš propuhati vlastiti seksualni sistem ako imaš katolički seksualni moral. Moraš biti u stanju pojebati se bez kompleksa i grižnje savjesti sa frajerom na kojeg se pališ, ne misliti da si kurva ako bez zadrške svršiš, ne brinuti oko toga da ćeš se sutra možda tako poševiti s nekim drugim ili s dvojicom istovremeno, ili sa ženom, ukratko, moraš si otvoriti opcije, a za socijalne uzuse mariš taman toliko da ne radiš preveliki javni skandal i izbjegneš nepotrebne probleme. Ne možeš biti "dobri prosječni član društva" s takvim seksualnim moralom, naprosto si prisiljena gledati svoja posla i dijeliti svoje funkcioniranje s par onih koji također funkcioniraju na takav način. Dakle moraš se oprostiti sa društveno prihvaćenim, i preboljeti činjenicu da nikad nećeš biti "normalna" za susjede, ekipu u crkvi, ekipu na nogometnoj utakmici i za roditelje ostale djece u školi. Njima ćeš biti kurva, lezba, luđakinja, sektašica, vještica, dodaj atribute po želji, i ako ti takve stvari smetaju, dakle ako čezneš za time da budeš prihvaćena kao jedna od njih, zaboravi bilo kakvu duhovnost i iskorake jer nisi spremna za to. Ispast ćeš nešto kao Felix, koji bi se igrao yogina koji prakticira Chöd a istovremeno bi bio popularan u društvu, ratni veteran i invalid, moralna i časna osoba, ukratko bio bi omiljen, popularan i prihvaćen. Nema toga za one koji žele onostrano, oni su izopćenici, luđaci, čudaci, kurve, perverznjaci, sotonisti, vještice i vješci za "main stream", na njih se gleda s podozrenjem, oni su sumnjivi i nešto s njima je krivo, i ako nisi spremna svoju izopćenost nositi s ponosom, kani se ćorava posla.


Danijel Turina


toggle