Članak
ČLANCI

Simboli ispraznosti

indeks


Na newsima se u crosspostu između religijske i političke grupe vodi rasprava o dopustivosti izlaganja religijskih simbola, u ovom slučaju križeva, u prostorijama državnih institucija - školama, općinskim uredima, sudovima. Ovo je sinteza mišljenja koja sam tamo iznio na tu temu.

Dakle, razmisljao sam istodobno o par stvari, izmedju ostalog i ovome s krizem u skoli/sudnici/nekoj drugoj drzavnoj instituciji, i zapravo mislim da se problem sastoji od dvije komponente. Prva je koncept odvojenosti crkve od drzave, a druga je izrazavanje i zivljenje vjerske komponente u covjeku. Naime, s jedne strane razumijem zasto drzavne institucije moraju biti vjerski neutralne, ali s druge strane ta vjerska neutralnost prijeti prerasti u anti-vjersku diktaturu svoje vrste, sto mozemo vidjeti na primjeru ekipe s politicke grupe koja na kriz reagira, kako je to TH dobro uocio, kao vrag kad ga pospricaju svetom vodom. Ono sto je meni u citavoj stvari sporno je katolicka ideja o tome da je za zivljenje vjere potrebno isticati vjerske simbole. To mene jako podsjeca na zapisavanje stabala u psecem coporu, ili zabijanje zastava u novoosvojene zemlje - ukratko, obiljezavanje teritorija na poprilicno sirov i animalni nacin, kroz isticanje simbola koji efektivno govori istu stvar kao kad se cucak popisa po drvetu. Ja bih rekao da je to u samom konceptu krivo. Naime, ja bih bio sklon totalno zabraniti isticanje vjerskih simbola, ali zbog jednog sasvim drugog razloga - da se vjernike prisili da svoja vjerska uvjerenja izrazavaju na suptilnije nacine, a ne kroz bedastoce poput krizeva i ikona na zidovima. Ako zele pokazati da su vjernici, bolje neka to cine svojim ponasanjem. Simboli su jeftina kompenzacija za djela i duhovne kvalitete. Ako se netko zeli istaci medju bezboznicima, neka se istakne razvojem osobnih kvaliteta i njihovim ocitovanjem. Meni je osobno pun kurac ljudi koji na sebe stavljaju religijske simbole, a traljavo rade svoj posao i zive kao svinje, zbog cega je na svijetu sve vise sranja, za sto onda ovi krive nedostatak indoktrinacije svojom teologijom ili filozofijom, umjesto da si priznaju da je jedan od uzroka tom stanju njihov nedostatak vrline, i nesto po tom pitanju naprave. Naravno, vjernici svih religija svjesni su neugodne mogucnosti da po plodovima njihovih djela nitko nece biti u stanju ustanoviti razliku izmedju njih i ostatka populacije, pa pribjegavaju simbolima, koji su u tom smislu vrlo stetna pojava, jer se desava da sve ostane na simbolu, a u tom je smislu doista svejedno visi li na zidu kriz ili svastika.
Ja imam vrlo jednostavan nacin ocjenjivanja necije religije. Pogledam kakav je netko kao osoba, pa ako je seronja, zakljucim da mu je religija sranje. Ako pak vidim da kao osoba ima pozitivne kvalitete, onda je ocito ono sto radi i vjeruje u nekoj mjeri dobro, jer ima dobre rezultate. Tu ne mislim na plitku vjersku propagandu kojoj pribjegavaju sektasi koji se na van smjeskaju i opcenito se drze kao pizde, kako bi stvorili dojam da su ispunjeni mirom i zadovoljstvom pa im religija zato valja, nego iskljucivo na stvarne situacije, reality check testove. Osobno sam imao hrpu losih iskustava s razlicitim "duhovnim" tipovima kojima su puna usta filozofskih misljenja i "duhovnih istina", a u praksi je tip luzer koji nije u stanju dobro odraditi posao koji mu povjeris. Price su jeftine, mene zanima praksa. S druge strane se pokazalo da ljudi koji vrlo malo pricaju o religiji i duhovnosti u praksi cesto utjelovljuju upravo one kvalitete koje religije svojataju. Zbog toga sam ja protiv krizeva u skoli. Ako ucitelj hoce pokazati da je veliki krscanin, neka to pokaze tako sto ce biti dobar ucitelj, a sudac tako sto ce suditi zakonito i bez osobnih pristranosti, jer Isus govori da je duhovno stetno izricati pristrani osobni sud o drugome. Ovako, kriz na zidu ili stolu u golemom broju slucajeva znaci da isticatelj simbola smatra da je time "dao Bogu Bozje", a sad ostatak vremena moze za svoj racun mrakovati. Identicna pojava dovodi do svecenika-pedofila, koji na sebi ima simbole krscanstva, a iznutra je svemu tome suprotnost, i uopce mu ne pada na pamet da bas za njega vrijedi Mt 18,6.
Drugi problem sa dopustanjem infiltracije religijskih elemenata u drzavne sluzbe je taj, sto se pokazalo da je ucinkovitost drzave obrnuto proporcionalna njenoj povezanosti s religijom. Kad pogledamo kako izgledaju teokracije, dakle islamske dzamahirije ili drzave srednjovjekovne krscanske Europe, dobijemo iznimno zalosnu sliku, s jasnom i nepobitnom promjenom na bolje u tocki kad se drzava pozdravila s religijom i krenula svojim putem. Religije dakako uvijek smatraju da je idealna drzava ona koja utjelovljuje njihove religijske koncepte, ali praksa pokazuje suprotno - upravo indiferencija prema religijskim konceptima donosi napredak, jer omogucuje usvajanje onoga sto se u praksi pokazalo kao dobro, umjesto onoga sto je neki religijski utemeljitelj drzao dobrim. Stvarnost je pokazala da religijski utemeljitelji naprosto nemaju pojma o organiziranju drzave, i da su njihovi koncepti u praksi iznimno lose prosli. Isto vazi i za filozofe poput Marxa, cije teorije nisu prosle reality check. U praksi vrlo cesto dobro funkcioniraju stvari koje se filozofima nece dopasti, a to je stoga sto filozofi u razmatranje uglavnom krecu optereceni eticko-moralnim premisama koje nemaju veze sa stvarnoscu. Primjerice, koncept jednakosti ljudi naprosto ne funkcionira ako ga se pokusa provesti na razini ekonomije, naprosto zato sto ljudi nisu jednaki ni po sposobnostima ni po motivaciji, i u praksi zapravo najbolje funkcionira darwinisticki sustav koji ce iskorijeniti slabe i pomoci jakima da se dignu. Protiv toga ce dakako rogoboriti judeokrscanski teolozi koji krecu od premise da treba pomagati slabima, ali gola je cinjenica da je pomaganje slabima antievolucijski koncept, a cak i katolici u zadnje vrijeme priznaju da Bog izgleda stvara bica evolucijom. E pa decki, osnovna fora s evolucijom je prezivljavanje najuspjesnijih primjeraka i eliminacija neuspjesnih, za koje ne postoji safety net. Ako priznajemo cinjenicu da su se evolucijom visa bica razvila iz nizih, onda moramo priznati i cinjenicu da je eliminacija nizih primjeraka nuzan uvjet evolucije, a to odmah eliminira bajkovite sustave koji pokusavaju uspostaviti neku vrstu uravnilovke. Taj oblik konkurencije treba protegnuti i na religije.
Ja religije i filozofije gledam na vrlo jednostavan nacin. Ako pomazu ljudima da utjelove visoke duhovne kvalitete, onda su dobre. Bas me briga za formalnu teologiju - bitni su mi rezultati iz prakse. Ako neka religija stanca licemjere i nesposobnjakovice, onda je svijetu bolje bez nje. Ako generira sposobne ljude, njene eventualne teoloske manjkavosti su mi sporedne, jer religije ionako shvacam kao alat i podstapalicu koja sluzi postizanju cilja, a ne kao cilj. Zbog toga glasam za evolucijski sustav u kojem postoji mehanizam raslojavanja po kriteriju vrlina i sposobnosti, tako da oni sposobni i dobri isplivaju, a sljam da potone na dno. Takav mehanizam vidim kroz uspostavu svjetovne drzave koja se bavi jedino odrzavanjem pravila igre, a ne protekcijom sudionika. Religije se trebaju nadmetati vrlinama a ne simbolima, jer mahanje simbolima vrlo brzo preraste u mahanje macevima. Simbol je odlican nacin apstrahiranja bitnog, slicno kao sto uniforma apstrahira covjeka, koji onda moze nad drugim apstraktnim entitetima vrsiti djela iz kojih je apstrahirana ljudskost. Dakako, masovne religije teze uniformirati svoje sljedbenike i svesti ih na zajednicki nazivnik, cime se olaksava upravljanje masama, ali do sada se vidjelo kako takve stvari uvijek idu naustrb ljudskosti. Covjek pojedinac ima vise ljudskosti od grupe i svih njenih simbola - to je gola cinjenica koju se niposto ne smije zanemariti. Zbog toga se ja protivim isticanju religijskih simbola, ali iz dijametralno suprotnog razloga od do sada navedenih. Naime, do sada je argumentacija militantnih ateista glasila da njih smeta i vrijedja prisutnost religijskih simbola, i da je to razlog za njihovo uklanjanje. To nije valjan razlog, buduci da je na neutralnom terenu njihov ateizam suprotstavljen religiji, i u tom kontekstu uklanjanje onoga sto se vidi kao religijska indoktrinacija zapravo predstavlja ateisticku indoktrinaciju. Ja sam, naprotiv, nesklon simbolima ne zato sto me kao takvi smetaju, nego stoga sto simbole vidim kao znak duhovnog pada vjernika, u kojem postoji potreba za kompenzacijom nedostatka osobnih vrlina i osobnog svjedocenja vjere kroz isticanje simbola, sto moze jedino potaknuti sektastvo i nadmetanje u povrsnosti. Ukratko, ako ucitelj u skoli zeli pokazati da je krscanin, njegovo krscanstvo se mora vidjeti u ljubavi prema ucenicima i u strpljivom prenosenju znanja, a ne u krizu na zidu.
Okupljanje oko simbola, dakle, predstavlja jasan znak zastranjenja od bitne naravi religijskog nauka, a shvacanje po kojem je isticanje kriza znak dobrog krscanina vidim kao opasno krivovjerje, kojemu bi se sami krscani trebali najostrije suprotstaviti tvrdnjom da su ljubav prema bliznjemu i prema Bogu, te posjedovanje punine svih vrlina znak krscanina, dok su krizevi i ikone znak licemjerja. Cesto, naime, usta i djela ne govore ono cega je srce puno, nego sluze kao nadomjestak, uvjeravanje sebe i drugih u ne-stvarnost. U tom kontekstu ne vidim okupljanje oko simbola kao pozitivnu pojavu, nego kao negativnu, otprilike kao okupljanje nogometnih navijaca na utakmicama, gdje je nogomet samo formalni povod i racionalizacija tucnjave i razbijanja kao bitne naravi situacije. Samo mrznja i nasilje okupljaju oko apstrakcija i simbola. Ljubav je uvijek usmjerena na konkretno, na osobu s konkretnim svojstvima. Povrsno je moguce okupljanje oko simbola dozivjeti kao neku vrstu ljubavi (prema domovini, vjeri, klubu), ali uvijek to implicira uvertiru u konflikt, okupljanje protiv "drugih".
Mislim da se nalazimo u situaciji u kojoj do simbola apstrahirane filozofije prijete izazvati svjetski rat u kojem ce poginuti jako veliki broj do simbola apstrahiranih ljudi, s tim da ce sranje koje nastane biti posve konkretno i nimalo simbolicno. Zbog toga nisam sklon idejama koje zagovaraju uvodjenje vise simbola. To mi lici na corruptissima re publica plurimae leges, odnosno, parafrazirano, sto manje Isusa tim vise krizeva.


Danijel Turina


toggle