Članak
ČLANCI

Hic Rhodus, hic salta

indeks


Što povezuje komunizam, antiglobalističke pokrete, new age, budizam, advaita vedantu, open source, i islamski fundamentalizam?Griješite ako mislite da te stvari nemaju ništa zajedničko. Ja se naime već godinama bavim analitikom i prepoznavanjem obrazaca, ali do sada sam u tome imao tek ograničenog uspjeha, naprosto stoga što je užasno teško razlikovati uzroke od posljedica, primarno od sekundarnog, te bitno od nebitnog. Razmjerno je lako uočiti neki pojedinačni fenomen, ali shvatiti njegove uzroke je nešto teže. Daleko teže je ustanoviti je li taj fenomen pozitivan ili negativan na dulji rok, i tu je potrebna analiza dugoročnih trendova. Jedna stvar, naime, sama po sebi može biti dobra, a svejedno imati katastrofalne učinke; isto tako, stvar koja je kao takva iznimno loša može zapravo imati blagotvorne učinke, a sve zbog vrlo čudnih međudjelovanja sila i protusila. Stvari koje zvuče kao rješenje mogu biti gori problem od onoga što pokušavaju riješiti. Stvari koje izgledaju kao problem mogu zapravo biti smisao života. U nemogućnosti formuliranja zadovoljavajuće teorije, do sada sam se zadovoljavao time da vidim što u praksi funkcionira i na tome gradim dalje, isto kao što sam bacao u smeće stvari za koje sam vidio da ne prolaze kriterij povratne sprege sa stvarnošću. Istodobno, pokušavao sam shvatiti zašto su neke stvari funkcionalne a druge nisu, i pronaći dublje zakonitosti koje bi bilo moguće uobličiti u nešto znanstveno. Razmjerno je lako sagledavati svijet kao kaotičnu gomilu nepovezanih stvari, ali ako želimo riješiti gomilu problema pred kojima se svijet nalazi, moramo početi od prepoznavanja stvarnih i temeljnih uzroka. To nipošto nije nova ideja, ali do sada nisam vidio kvalitetan i dalekovidan model, koji bi obuhvaćao sve relevantne faktore. Freud je sve pokušao svesti na nekoliko primarnih nagona. Marx je sve pokušao svesti na ekonomske odnose. Religije pokušavaju stvar svesti na neku apstrakciju bez pretjerane veze sa bilo čim stvarnim, primjerice na poslušnost nekom imaginarnom božanstvu. Huntington je pokušao svesti situaciju na konflikt civilizacija, bez ulaženja u bitnu narav samog problema. Budizam je pokušao svijet proglasiti besmislenim izvorom patnje i napustiti ga. Vedanta je pokušala svijet definirati kao iluziju koju treba napustiti buđenjem u stvarnosti. Ukratko, svi imaju nekakve teorije, često vrlo različite, ali obično takve teorije uspijevaju uočiti neki fragment problema, nakon čega to generaliziraju u opće pravilo i ignoriraju sve ostalo.Ja, dakako, nisam zadovoljan fragmentiranim teorijama, i pokušavam naći zajedničke elemente u naizgled nepovezanim stvarima. Što je zajedničko? Freud svodi problem na psihologiju - frustracije, kompleksi, racionalizacije. Marx svodi problem na odnose moći - jedni imaju više, drugi imaju manje, jedni su u boljem a drugi u lošijem položaju. Nije nerazumno pretpostaviti vezu između socijalnog položaja i psiholoških frustracija i racionalizacija, čime možemo Marxa i Freuda svesti na zajednički nazivnik. Potlačenima se neće dopasti potlačenost, pa će smišljati racionalizacije za svoje stanje. Bogatima će se dopadati njihovo stanje, pa će smišljati etiku koja njihovo bogatstvo opravdava. Religija u takvom sustavu predstavlja neku vrstu eskapizma, bježanja od sirove stvarnosti ekonomskih odnosa u alternativnu, ne-svjetovnu stvarnost u kojoj su stvari drugačije i koja je lišena tih problema; ona je u tom kontekstu psihološka obrana gubitnika od činjenice vlastite nemoći. Tako smo i klasičnu organiziranu religiju sveli na socio-psihološki fenomen, ali nismo se dotakli dubljeg aspekta religije, kojemu su svojstvena zbiljska iskustva više stvarnosti. Jasna je psihološka motivacija svjetovnih gubitnika - oni se bave religijom zato što ona predstavlja alternativni sustav koji im daje vrijednost, koju nisu bili u stanju steći u svijetu. Svjetovnim uspjehom automatski se gubi ta vrsta religioznosti i duhovnosti. Ali, gdje su ovdje budizam i vedanta? Budizam definitivno nije moguće objasniti eskapizmom neuspješnih - njega je, naime, utemeljio pripadnik vladajućeg staleža, princ Gautama. Koja je bila njegova motivacija? Vidio je starca, bolesnika i umirućeg čovjeka, i zaključio da su ta stanja neminovna i svojstvo samoga svijeta, neizbježna i bogatima i siromašnima podjednako. On je shvatio kako ga bogatstvo ne čini imunim na bolest, patnju i smrt, i počeo tražiti rješenje za problem, koji ovdje nije definiran kroz klasne odnose, nego kroz temeljna i univerzalna svojstva ljudske egzistencije. Budizam stoga nije podložan marksističkom modelu religije, ali mogao bi biti podložan frojdovskom. Naime, ako pojednostavnimo Buddhin proces zaključivanja, on se svodi na to da je potrebno pobjeći iz svijeta u nirvanu zato što je život u svojoj bitnoj naravi povezan s patnjom; on je ustanovio da je život težak, a rješenje je vidio u uklanjanju iz sfere teškoća. To bi bila posve razumna odluka da ne ostavlja otvorena pitanja. Da, život je težak i spojen s patnjom, ali je li to dobro ili loše? Tko je uredio svijet da bude takav kakav jest? Je li to uređenje dobro ili loše? Je li, dakle, patnja sama sebi svrha te kao takva loša, ili služi nekoj višoj svrsi, koja bi je mogla razotkriti kao konstruktivno, pozitivno stanje, ako ne dobru kao takvu, onda kao zlo s dobrim učincima?Tu pak dolazimo do vedante, kao nadgradnje budizma u smislu pružanja odgovora o uzroku. Vedanta, za razliku od budizma, ne tvrdi kako je patnja jedino svojstvo svijeta. U vedanti, svijet nije samo uzrok patnje, nego ga se sagledava kao stanje pomiješane radosti i patnje, ugodnih i neugodnih iskustava, tame i svjetlosti, spoznaje i neznanja, svijesti i nesvijesti. Vedanta govori kako je uzrok tome maya, privid svijeta superponiran na temeljnu stvarnost brahmana (apsolutne stvarnosti), koji je sat-cit-ananda (stvarnost-svijest-blaženstvo), temelj svega pozitivnog, koji prožima svjetovnu stvarnost i odgovoran je za sva pozitivna iskustva bića. Negativnim iskustvima je uzrok u pomračenju, iluzornoj naravi maye koja prekriva univerzalnu dušu (atman) koja je brahman, i stvara dojam njene podijeljenosti na mnoštvo bića i njihovih uloga i odnosa, a vezanost svijesti za takvu percepciju sebe nužno za rezultat ima patnju. Vedanta je do takvog zaključka došla promatranjem, i ja na temelju osobnog iskustva mogu potvrditi takav zaključak; on je, naime, vidljiv svakome tko je ušao u samadhi. Sad, dakle, osim konstatacije o postojanju patnje imamo i nekakvo objašnjenje, i to ne samo patnje nego i radosti. Ostaje otvoreno pitanje akcija koje bi trebalo poduzeti na temelju takvog opažanja. Vedanta govori da je potrebno slomiti okove identifikacije atmana sa slojem maye koji tvori dojam mnoštva i razjedinjenosti. Tada će nastupiti stanje apsolutne slobode u spoznaji vlastite istinske naravi.Problem vedante je sličan kao i problem budizma - ona se ne bavi pitanjem zašto maya uopće postoji, odnosno koja je njena svrha u širem planu. Vedanta konstatira njeno postojanje, i definira je kao problem koji treba riješiti. Teorije u tom smislu zvuče otprilike kao da je brahman zbog nekog tajanstvenog razloga obolio od shizofrenije, pa se sada treba liječiti i reintegrirati svoju fragmentiranu osobnost. Takva teza je besmislena, i očito je odgovore potrebno potražiti drugdje. Niti je Bog lud, niti je svijet besmislen, niti predstavlja zamku u koju se hvataju duše. Ako je brahman sat-ćit-ananda, a iskustvo govori da jest, i ako svijet postoji, a iskustvo govori da postoji, onda postojanje svijeta mora imati pozitivnu svrhu. To znači da relativni svijet nije moguće proglasiti prividom, ili pak bolesnim ili negativnim stanjem. Ipak, upravo taj zaključak je svojstven različitim eskapističkim religijama, koje zaključuju da svijet treba napustiti zato što je neugodan.Kontraprimjer imamo u Isusu. On je bolje od svih znao da je svijet u osnovi iluzoran, i bila mu je poznata narav brahmana. To je moguće uvidjeti iz njegovog ponašanja. S druge strane, on se nije igrao eskapizma, u smislu da je sve iluzija i najbolje se maknuti, nego je išao iz pozicije da njegov život ima točno određenu svrhu, svijet ima točno određeni smisao, i njegov posao je u skladu sa svrhom svijeta ispuniti svoju životnu misiju, posve neovisno o tome što je ugodno, a što neugodno. U Getsemanskom vrtu, on je posve jasno razumio da mu neposredno predstoji vrlo neugodno iskustvo bičevanja i smrti na križu. On bi takvo iskustvo najradije izbjegao, i molio je Boga ?da ga mimoiđe taj kalež?. Ipak, razumio je kako patnja koja mu predstoji nije besmislena, kako je nužna i predstavlja dio šireg Božjeg plana, i kako se ne može vaditi smišljanjem teorija po kojima to ne bi bilo bitno, ili po kojima je sve ionako ?iluzija?, ?san? ili ?igra?, što su omiljene podštapalice Ezopovih lisica. Ako je igra, ona ima određena pravila po kojima je treba odigrati. Ako je san ili iluzija, onda nema smisla buniti se protiv neugodnog, budući da je i ono iluzija. Ako pak tvrdimo da je sama iluzija kao takva uzrok patnje i štetno stanje, onda se postavlja pitanje zašto takva iluzija uopće postoji, i koja joj je svrha. Isus je to sve razumio, i njegov zaključak je jedini ispravan. Svijet je doista neugodan, ali sa svrhom. Patnja doista postoji, ali sa svrhom. Iluzija doista postoji, ali sa svrhom. Bog nije ni luđak ni budala, i viša svrha utkana je u narav svijeta, što uključuje patnju. Svijet ne služi tome da bismo ga koristili za razne forme eskapizma; ovdje smo s razlogom, a taj razlog uključuje upravo ograničenja i patnju. Na ovom smo svijetu upravo zato što su nam ograničenja i patnja potrebni. Nismo ovdje slučajno, niti je ovo zatvor, niti zamka. Ograničenja i teškoće predstavljaju silu koju moramo uravnotežiti protusilom vlastite duhovne snage, kako bi se vidjelo koliki je njen stvarni iznos. Lako je biti duhovan na astralu, na kojem si svaka budala može svašta zamisliti. To vam je kao da sanjate da ste olimpijski prvak. Lako je biti olimpijski prvak u snu, kad se boriš protiv zamišljenih protivnika, a sve teškoće možeš ukloniti po želji. Problem je biti olimpijski prvak u stvarnom svijetu. Tu se vidi tko je u stanju fokusirati pravu snagu, s kojom će nadvladati teškoće. Lako je sanjati uspjeh i moć. Teško je te stvari postići u stvarnom svijetu. Upravo zbog tih teškoća s kojima je svijet prožet postoji ogromna težnja ljudi ka eskapizmu, ka prenošenju natjecanja u neku imaginarnu, fiktivnu sferu poput religije, koja stvara paralelni sustav vrijednosti sa ciljem izbjegavanja upravo one povratne sprege sa stvarnošću, zbog koje postoji ovaj svijet i zbog koje smo u njemu rođeni.Koja je suština antiglobalizma? Svijest o tome da ćemo se loše provesti ako se nađemo u situaciji da se moramo nadmetati s najboljima i najjačima; većina će radije biti prvi čovjek u malom selu nego samo jedan od ljudi u velikom gradu. Koja je suština komunizma? Svijest radnika o tome da naprosto nisu u stanju ništa napraviti u tržišnim uvjetima, pa žele nasiljem okrenuti stvar tako da umjesto tržišne komparacije sposobnosti i vrijednosti uvedu neku proizvoljnost koja će njima dati veću vrijednost od one koja im objektivno pripada. Koja je suština islama? Ista stvar - prebacivanje pravila sa nadmetanja sposobnostima i vrlinama na nametanje inferiornog rješenja grubom silom, unutar sustava vrijednosti koji nudi pojednostavljene odgovore koji primitivcima daju osjećaj vrijednosti i smisla. Koja je suština kršćanstva? Ako si luzer na ovom svijetu, možeš se barem nadati boljoj budućnosti na onom drugom svijetu. Koja je suština linuxa i open sourcea? Ako nisi u stanju uspjeti na tržištu komercijalnih proizvoda, uvedi nelojalnu konkurenciju tako što ćeš svoj softver ponuditi besplatno i osvajajući dio tržišta dobiti ego-satisfakciju. New Age? Nisi u stanju funkcionirati u stvarnom svijetu, izmisli ad-hoc sustav vjerovanja unutar kojeg ćeš ti biti velika faca i prodavati svijetu instant rješenja za sve probleme.Bog nas nije stavio u ovaj svijet da bismo vrdali i izmotavali se. Naš posao je u sučeljavanju s teškoćama upregnuti veliku duhovnu moć i na svjetovne sile kaosa primjeniti red i sklad, dovodeći tako kvalitete sat-ćit-ananda do površine. Ako je svijet iluzija, moramo tu iluziju pobijediti stvarnošću koju ćemo kroz svoju egzistenciju pokazati. Ako je svijet izvor tame, mi moramo biti svjetlost. Ako je izvor patnje, mi moramo u njemu biti radost. Ako je izvor boli, mi moramo biti iscjeljenje. Ako je izvor neznanja, mi moramo biti svjetlo spoznaje. Ukratko, kako Isus veli, naša je uloga biti sol svijeta, ali ako mi kao sol obljutavimo, ako nismo u stanju svijetu popraviti okus, onda treba sve to skupa s nama baciti u smeće, jer nismo za bolje. Nemojte se stoga tješiti da će vam na drugom svijetu biti bolje ako se ovdje pokažete kao slabići i luzeri. Naprotiv, po tome kako se pokažete ovdje bit ćete tretirani tamo. Ako se ovdje kao kukavice sakrijete pred prvim nasilnikom koji veli ?bu!?, u duhovnom svijetu bit ćete zauvijek obilježeni kao slabići i kukavice. Ako ovdje pokleknete pred neznanjem i ostanete neuki glupani, zašto mislite da će vam u duhovnom svijetu biti otvorene riznice znanja? Ako ste ovdje radili drugima sranje, zašto mislite da je upravo vama namijenjeno blaženstvo duhovnog svijeta? Ako ste birali drugima raditi sranje, znači da ste se u svijetu opredijelili za sranje, a ne za ljubav, dobrotu, blaženstvo i sreću. Takvo opredjenjenje vas definira, i u duhovnom svijetu bit ćete privučeni u sferu u kojoj vladaju točno takve stvari za kakve ste se ovdje opredijelili svojom egzistencijom. Ovdje, u muci, poznaju se junaci. Ovdje je bojno polje, ovdje se borite.Svojedobno, jedan je hvalisavac govorio kako je na Rhodosu skočio tako visoko, kako nitko nije mogao skočiti, i kako štoviše ima svjedoke koji to mogu potvrditi. Čovjek pred kojim se hvalio samo mu je mirno rekao: nema potrebe za svjedocima. Ako si mogao skočiti visoko na Rhodosu, možeš i ovdje. Ovdje ti je, dakle, Rhodos. Ovdje skači.Ako si dakle tako duhovan, nema potrebe za tim da tu svoju duhovnost pokazuješ u nekakvoj religijskoj sljedbi. Odi u svijet, i svojom duhovnom snagom zadivi ljude. Očituj tu svoju duhovnu snagu u sferi književnosti, umjetnosti, znanosti, tehnologije, biznisa, čega već. Ako kopaš njivu, neka tvoja njiva bude najbolja, neka na njoj rastu najveći i najbolji krumpiri. Ako se baviš znanošću, osvoji Nobelovu nagradu. Ako se baviš biznisom, zaradi milijune. Ako se baviš glazbom, budi kao Mike Oldfield. Ako si programer, piši najbolji i najbriljantniji kod. Ako si majka, odgajaj djecu da budu na sliku Božju po vrlinama i duhovnoj snazi. Ne treba ti duhovni svijet da bi pokazao duhovnu snagu. Ovdje se vidi duhovna snaga. Ovdje je Rhodos.


Danijel Turina


toggle