Članak
ČLANCI

Tržište ideja

indeks


U prošlom članku sam se osvrnuo na problematiku slobode govora u kontekstu sukoba civilizacija različitog tipa. Glede toga, volio bih razjasniti nekoliko stvari koje su ostale nedorečene.

image taken from http://www.danielpipes.org/article/3360

Naime, u situaciji u kojoj će neka filozofija, religija ili zajednica biti uvrijeđena samom činjenicom da netko o njoj i njenim predmetima vjerovanja ima mišljenje koje se razlikuje od njenog vlastitog, koje je de facto kriterij pripadnosti toj grupi, tada se nalazimo u vrlo problematičnoj situaciji koja miriše na rat do istrebljenja jedne od strana. Primjer toga je u svakom slučaju islam, koji ima to zanimljivo svojstvo da na percipirane uvrede reagira nasilno, a kao uvredu percipira, zapravo, sve osim sebe samoga i svojeg stava. Razmislite – kakav bi uopće netko smio imati stav o Muhamedu i Allahu, a da taj stav neće vrijeđati muslimane- Koliko sam vidio, oni dopuštaju jedino sahadu, stav da je „Allah Bog, a Muhamed njegov prorok“, što je deklaracija pripadnosti islamu. Sve ostalo protumačit će kao uvredu islamu, i tu dolazimo do poprilično apsurdnih situacija da TV voditelji u vijestima govore o „uvredi proroka Muhameda“, što je već pola sahade. Još da odu do kraja, pa da vele da je Allah zapravo samo drugo ime za Boga, i de facto su prešli na islam. Dakako, to sasvim sigurno neće uvrijediti muslimane, jer to je muslimanima cilj, da svi prijeđu na islam. Oni „bogohulnici“, koji se o Muhamedu i Allahu usude imati nemuslimanske stavove, bit će zbog „bogohuljenja“ pogubljeni. Ako mislite da pretjerujem, pogledajte si vijesti, s naglaskom na izvješća s muslimanskih demonstracija.

image taken from http://michellemalkin.com/archives/004448.htm

image taken from http://www.middle-east-online.com/english/-id=15667

Pogledajmo malo stvari iz čiste logičke pozicije. Recimo da je netko ateist, pa ne vjeruje u postojanje Boga. Ako nema Boga, onda Allah u svakom slučaju nije Bog, a što se tiče Muhameda, recimo da je potrebno naći objašnjenje njegovih „vizija“ i „objava“, koje ne bi uključivalo natprirodne uzroke. Ateisti, dakle, po prirodi svojeg vjerovanja Muhameda drže pustinjskim luđakom koji je nešto halucinirao, a Allaha njegovom izmišljotinom. Pripadnici drugih vjera bit će skloni zaključiti isto; primjerice, kad kršćanin pročita Kur'an, pa vidi da je to tekst koji je nastao nekom vrstom pokvarenog telefona, u kojoj su se fragmenti Biblije miješali s mitovima plemena Arabije i željama autora, teško da će biti spreman prihvatiti taj materijal kao Božju objavu. Kad budist ili pripadnik nekog indijskog religijskog pravca pročita nesuvisla fanatička trabunjanja od kojih se sastoji Kur'an, nakon što je odrastao na sofisticiranoj logici i poeziji upanišada, sutri i tantri, također nije vjerojatno da će imati pozitivno mišljenje ni o Kur'anu, ni o Allahu, a ponajmanje o Muhamedu. Što li će se tek desiti kad takav dobije u ruke haditske izvještaje o Muhamedovu životu, u kojima su opisana ubojstva, mučenja, pljačke i pedofilske aktivnosti „Allahova poslanika“- Nemojte misliti da ovo predstavlja neku vrstu neargumentirane klevete – Muhamedova najmlađa žena, Aisha, „udala se“ za njega kad je imala šest godina, a po njenom priznanju „konzumiranje braka“ ispunilo ju je apsolutnom stravom; tada je, naime, imala devet godina, a Muhamed 53. „Allahov prorok“ je bio pedofil koji je jebao curicu od devet godina, i o takvom tipu bih ja sad morao imati mišljenje koje muslimane neće vrijeđati. Muhamed osobno izdavao je zapovjedi o likvidiranju svojih političkih protivnika i neistomišljenika, i vodio je pljačkaške pohode. Ukratko, ponašao se točno onako kako vidimo da se ponašaju ekstremni muslimani – fanatično, netolerantno, zločinački. Nisu oni to posisali iz zraka, nego iz Kur'ana, kojeg čitavo vrijeme čitaju i citiraju, a islamski fanatizam i zločin imaju svoj temelj u životu Muhameda, kojeg muslimani kopiraju kao prauzor. Na zapadu ljudi imaju zaslađeni New Age dojam o religijama, koji islam portretira kao jednu od varijacija Božje objave, Kur'an kao još jedan sveti spis uz Bibliju i Buddhine sutre, a Muhameda kao još jednog Božjeg čovjeka, nešto između Mojsija i Isusa. Taj dojam je totalno krivi, a oni koji ga imaju nisu čitali temeljne tekstove islama. Ja jesam, pa znam o čemu se tu radi.

Nije ni Biblija bitno bolja, pogotovo stari zavjet, koji se sastoji uglavnom od povijesti klanja i ubijanja, uz nešto nesuvisle mitologije. Da nema Isusa, nitko od nas ne bi ni znao, ni mario za bajalice nekog pustinjskog plemena, a zbog Isusa je „stari zavjet“ Biblije uključen kao izvor povijesnog konteksta. Na žalost, takav materijal služi kao izvor „argumenata“ raznim fanaticima koji civilizaciji svemirskog doba pokušavaju nametnuti etiku i kriterije vrednovanja kakvi su važili negdje između neolita i brončanog doba. Svaka današnja zapadna kultura posve bi se sablaznila na samu pomisao da se levitski zakonik ili ponovljeni zakon, kao „Božja riječ“, utkaju u temelje pravnog sustava. Nama je jasno da su to budalaštine primitivaca koje je vrijeme pregazilo, ali s muslimanima to nije slučaj. Oni svoje primitivne budalaštine drže pravom pravcatom knjigom „šerijatskog zakona“, po kojem se i dan danas ljudi kamenuju. Tu dolazimo do same biti stvari – riječ, u ovom smislu Kur'an i haditi, nije vjetar. Zbog riječi ljudi umiru, zbog njih se pokreću ratovi, zbog njih se čitave države drži u stanju primitivnosti. Pogledajte samo stanje u islamskim državama, u usporedbi sa sekularnom Europom, ili primjerice Japanom.

Islam ima vrlo čudan stav o vlastitim religijskim tekstovima – naime, u ime tih tekstova je posve dopušteno ubijati ljude, ali o tim tekstovima i njihovoj valjanosti ne bi se smjelo raspravljati, pod prijetnjom smrću. Dovođenje Muhameda i njegove „objave“ u pitanje u većini islamskih država je zakonski kažnjivo, a u zapadnim zemljama je došlo na iznimno zao glas, i praktički nitko nema dovoljno petlje da napiše bilo što, što će uznemiriti muslimane, jer muslimani na to reagiraju moževima, puškama, bombama i molotovljevim koktelima, ali će se zato smrtno uvrijediti kad im se veli da su nasilnici. Ja velim da upravo o takvim stvarima treba govoriti, treba iznositi prljavi veš islama u javnosti. Treba govoriti o Muhamedovoj 9-godišnjoj ženi, te o žrtvama političkih ubojstava i pljačkaških pohoda koje je taj „prorok“ organizirao. Ako njih vrijeđa negativan govor o islamu, ja moram priznati da mene osobno vrijeđa pozitivan govor o njemu, otprilike onako kako bi Židove vrijeđao pozitivan govor o Hitleru. Naprosto, sustav koji muslimanima dopušta provoditi pozitivnu propagandu o islamu, mora dopustiti drugima negativnu propagandu o islamu, neovisno o tome tko će se time naći uvrijeđen. Alternativa tome je „suživot“ u kojem se nitko neće usuditi iznositi apsolutno nikakav kritički stav ni o čemu, jer će bilo kakva suvisla izjava uvrijediti barem nekoga. Tvrdnja da su Amerikanci letjeli na Mjesec uvrijedit će luđake koji vjeruju u teorije zavjere po kojima su Amerikanci u suradnji s Rusima čitavu stvar odglumili u studiju. Moja izjava o tome da su oni luđaci bit će, dakako, uvredljiva dotičnim luđacima. E pa vijest za vas: ako vas ne vrijeđa vjerovati ludosti, ne treba vas vrijeđati ni kad vam netko veli da su ludosti. Jedina stvar kojoj se protivim jest neargumentirano vrijeđanje, odnosno izrugivanje koje iza sebe ne nosi činjenice i argumente. Analiza koja iznosi neugodne argumente, pak, spada u grupu legitimnih sredstava na tržištu ideja. Jedan od temeljnih razloga zašto je zapadna civilizacija ostvarila golem znanstveni i tehnološki napredak jest slobodno tržište ideja. Tek u trenutku kad je naša civilizacija prestala kuriti lomače pod neistomišljenicima, te kad je dopustila izlaganje vlastitih svetinja kritičkoj analizi, te iznošenje alternativnih, sablažnjivih ideja, desio nam se vrtoglavi rast po svim poljima.

Ova moja izjava ima iznimnu težinu, budući da sam ja često predmetom raznih lovova na vještice, vrijeđanja i kritika. Svako toliko će netko na web forumima i news grupama napisati poneku ciničnu i uglavnom iznimno uvredljivu referencu na moj lik i djelo. Da sam musliman, vjerojatno bih „klao po kućama s vlastitim alatom“. U stvarnosti, zaboli me kurac i za takve komentare i njihove autore. Svatko ima pravo svoju slobodu govora iskoristiti kako bi ispao budala. Onaj tko me kritizira misli da pljuje po meni, dok zapravo na taj način definira sebe i svoje stavove. Što goru sliku on crta o meni, tim će veća budala ispasti kad netko malo počne kopati po činjenicama, pa vidi kako stvari zapravo stoje. Naravno da svaki bezveznjak na internetu ili u novinama može imati mišljenje o bilo kome i bilo čemu, samo što tim mišljenjem više govori o sebi nego o njegovom predmetu. Da se ponovno poslužim primjerom onih koji vele da ljudi nisu bili na Mjesecu – mislite li da ima smisla takvima zabraniti iznošenje mišljenja, da ih treba staviti u zatvor ili ludnicu, ili, po islamskom receptu, kamenovati ih- Ne, naprotiv, treba ih pustiti neka pričaju gluposti, jer će tako potaknuti pametne ljude da ospore njihove argumente, a rezultat će biti povećano znanje fizike i tehnike kod opće populacije. Ako je, naime, netko tako loše intelektualno potkovan da mu se takve teorije mogu učiniti plauzibilnima, onda očito treba poraditi na svojem obrazovanju. Ako su široke mase sklone povjerovati u velike besmislice, onda je problem u nedostatnom obrazovanju, što treba na neki način ispraviti.

Treba li zabraniti propovijedanje islama zato što je Muhamed bio zločinac- Ne, ali istodobno s propovijedanjem islama treba dopustiti i propovijedanje protiv islama – svim sredstvima. Nije dopustiva situacija u kojoj će novinari morati Muhameda oslovljavati kao proroka a Allaha kao Boga, odnosno prijeći na islam, samo zato da se muslimani ne uvrijede. Pa neka se uvrijede. Ja se ponosim svojim odbacivanjem islama u svim njegovim aspektima. Dakako da neću tražiti muslimane kako bih im to nabijao na nos, ali moje mišljenje o Muhamedu i njegovoj lažnoj religiji je poznato, i čut će ga svatko tko me o tome pita. Hoću li ja zbog svojeg mišljenja diskriminirati muslimane? Neću, zato što je mene baš briga za nečija uvjerenja sve dok ona ne stoje na putu njegovim osobnim kvalitetama. Sve dok netko posjeduje vrline, ja s njim nemam problema. Isto tako, ako posjeduje mane, baš me briga koje je vjere – on je za mene naprosto manjkavo ljudsko biće. Ja dakle diskriminiram budale i grešnike u korist pametnih i dobrih ljudi, pri čemu me uopće ne zanima kojeg su vjerskog opredjeljenja jedni i drugi.

Kad smo već kod toga, ja se protivim i zabrani veličanja nacizma i Hitlera. Zabrane samo potiču prkos i protivljenje. Ako netko želi veličati Hitlera, neka. Time će prisiliti protivnike Hitlera i nacizma da osim ustajalih dogmatskih izjava izađu sa živim činjenicama, koje zbog osvježavanja i aktualnosti neće pasti u zaborav. Svijet je bojno polje ideja i kvaliteta, i kao takvog ga treba shvatiti i koristiti, umjesto da ga pretvaramo u ustajalu baruštinu ugode, u kojoj nitko ne bi smio iznijeti nikakav stav koji bi nekome bio neugodan. Sukob je dobar i koristan, i treba ga biti. Problem su jedino oni koji sukob žele riješiti tako što će nasilno ušutkati svaki glas koji se protivi, koji žele čitav svijet oblikovati po svojim zamislima. Islam, kao očigledno nasilna religija koja zastrašuje i ubija neistomišljenike u tom smislu nije nimalo veća opasnost od zapadne civilizacije, koja u ime tolerancije prijeti zagušiti svaki „politički nekorektan“ stav, koji istupa iz tuposti i sivila jednolične svakodnevice u kojoj dominira podilaženje nižim nagonima. Ja ne želim podviti rep ni pred muslimanima, koji štuju lažnog boga i luđaka koji ga je izmislio, niti pred politički korektnim pizdama koje paze da svaku rečenicu skroje tako da ne vrijeđa ni pedere, ni lezbe, ni vegetarijance, ni mesoždere, ni ateiste, ni vjernike, ni crnce, kineze, indijance ni marsovce. Nabijem vas sve na kurac (osim pedera – njima bi se dopalo). Ja ću govoriti ono što mislim, jednako kao što vi čitavo vrijeme govorite što mislite. Ljudi će saslušati i jedne i druge, pogledat će stvarne rezultate, pogledat će činjenice, pogledat će pozadinu, i stvoriti nekakav dojam, kao što uvijek i rade. Ako niste spremni na to, onda se očito bojite slobodnog tržišta ideja, i mislite da na njemu vaša slabašna idejica ne može poraziti druge ideje, nego se morate koristiti nasiljem i zastrašivanjem kako biste svoje pizdarije progurali tako, ako već ne ide logičkom argumentacijom. Onaj tko se bori protiv slobodnog tržišta ideja, i umjesto toga poseže za nasiljem i zastrašivanjem, to čini zbog toga što je svjestan da će na njemu doživjeti poraz. To vam je otprilike kao s Internetom. Ako vam se ne dopada ono što piše na protivničkom webu, napravite svoj web i tamo ga pljujte do mile volje. Ali, onaj tko umjesto toga protivnički web pokuša srušiti hackerskim napadom ili sličnom taktikom, zapravo priznaje da, poput pravog krapinjonca, radije poseže za batinom nego za olovkom.


Danijel Turina


toggle