Članak
ČLANCI

Teorija organiziranih sustava

indeks


Svi organizirani sustavi imaju za primarni cilj nastavak vlastitog postojanja, te povećanje vlastite sfere utjecaja.

Inercija sustava raste linearno s njegovim povećanjem.

Ideja oko koje je sustav organiziran sporedna je, i sustav između vjernosti ideji te preživljavanja i širenja uvijek bira ovo drugo, do ekstrema u kojem iskrene zagovornike vlastite izvorne ideje proglašava neprijateljima i protiv njih se bori svim sredstvima, ako oni ugrožavaju njegovo postojanje i interese. Samo iznimno mali sustavi u stanju su nadrediti izvornu ideju preživljavanju sustava, odnosno radije dopustiti uništenje sustava nego žrtvovati izvornu ideju. Rast sustava uvjetovan je odbacivanjem svih sila koje bi mogle ugroziti opstojnost i širenje sustava. Postoji obrnuto proporcionalna veza između disruptivnosti sustava i vjerojatnosti njegovog dugoročnog preživljavanja. Zbog toga funkcionalne razlike između sustava postaju sve manje kako sustavi rastu.

U sukobu sustava, korištena metodologija uvijek se svodi na izbor sredstava koja daju veću vjerojatnost preživljavanja i širenja, neovisno o svim drugim čimbenicima.

Razlike između sustava s ekstremno dobrom i ekstremno lošom izvornom idejom ne utječu na praktično ponašanje sustava nakon prelaska određene kritične veličine. Zbog toga su, primjerice, razlike između religija s posve različitim izvornim postavkama u praksi zanemarive. Na kraju se sve svodi na naglašavanje temeljnih načela koja pomažu u preživljavanju, i marginalizaciju ostalih. Svi sustavi koji prežive dovoljno da postanu veliki eventualno se reduciraju na postavke koje pomažu preživljavanju, a utemeljene su u temeljnim zakonitostima koje transcendiraju pojedinačne sustave.

Sustavi revidiraju svoj raison d'etre ovisno o potrebama produljenja postojanja. Dovoljno veliki sustavi nadživljavaju i prestanak/negaciju vlastitog raison d'etre, budući da je velikom sustavu njegovo vlastito preživljavanje jedini potreban raison d'etre.

Razumijevanje naravi funkcioniranja sustava, te univerzalnih zakonitosti koje upravljaju funkcioniranjem svih sustava bez razlike predstavlja destabilizirajući element. Zbog toga sustavi aktivno rade na zatiranju takvog razumijevanja, i uvijek naglašavaju vlastite komparativne prednosti. Sustavu je primarna istina jedino njegovo preživljavanje, a sve ostalo su racionalizacije koje tu istinu prikrivaju.

 


Danijel Turina


toggle