Članak
ČLANCI

Ego, avioni i čokoladice

indeks


Pitanje ega je jedna od onih nezaobilaznih stvari na koje će aletjeti svatko tko se imalo očešao o neo-hinduističke i new age duhovne pravce. „Treba se boriti protiv ega“, „ego je loša stvar“, uglavnom takve i slične stvari. Teorija koju takvi zastupaju tvrdi da je ego neka vrsta zapreke na putu spoznaje sebe kao sveprožimajućeg duhovnog načela, pa će suzbijanjem ega doći do spoznaje vlastite izvorne prirode. Malo sutra. Pazite, nije to baš totalno blesava teorija, i slučajno znam kako je nastala. Kad čovjek uđe u samadhi, gubi se ograničeni tjelesni identitet, i doista dolazi do spoznaje sebe kao sveprožimajućeg duha – atmana koji je brahman, stvarnost-svijest-blaženstvo. Pri izlasku iz samadhija, primjećujemo ponovo aktiviranje ograničene tjelesne svijesti, koja ograničenja relativne osobnosti doživljava kao „ja“. Dakle, naizgled se čini da teorija o borbi protiv ega ima puno smisla. U stvarnosti, to je jedna od najglupljih i najštetnijih teorija koje je svijet vidio – gotovo da bih rekao kako je crnomagijska praksa manje štetna po duhovni razvoj čovjeka. To će biti malo teže za objasniti, ali mogu pokušati. Recimo da vam netko veli da bogati ljudi imaju kuću, vikendicu, skupi auto, jahtu, helikopter i mlazni avion. Također je poznato da uglavnom borave na mondenim izletištima poput Azurne obale. Ako se želite obogatiti, dakle, recept je očigledan: odite živjeti na Azurnu obalu ili neko slično obitavalište bogatih, i steći ćete bogatstvo. Shvaćate li koliko je to zapravo glup savjet? Mjesta na kojima borave bogati ljudi odlična su za trošenje novca, ali katastrofalna za njegovo zarađivanje. Nitko od bogatih koji tamo borave nije se obogatio na takvom mjestu, a pogotovo se nije obogatio izležavajući se na skupoj jahti. Mjesta i načini koji će pogodovati zaradi zapravo su uglavnom dijametralno suprotni svemu što je moguće vidjeti na mjestima na koja bogati odlaze pokazati se i trošiti svoje bogatstvo. Nadam se da je ovo očigledno i da ne moram ulaziti u daljnju razradu, ali dajte si to par puta pročitajte, da vam dobro sjedne. Naime, najveći problem s kojim ćete se sresti u duhovnom razvoju upravo je činjenica da će vam većina „duhovnih autoriteta“, dakle ljudi koji su imali značajna i duboka duhovna iskustva, govoriti upravo takve gluposti. Nemojte se sad previše sablazniti nad tom tvrdnjom – očito je kako prosvijetljeni ljudi mogu trabunjati gluposti. Prosvijetljenje, odnosno iskustvo više stvarnosti, nije cjepivo protiv gluposti i nedostatka logičkih sposobnosti. Ne mogu se sjetiti previše primjera ljudi koji su nakon prosvjetljenja postali intelektualno pametniji. Da, stvari se takvima poslože na drugi način, dosta komadića slagalice sjedne na svoje mjesto, i nikad više stvarnost neće gledati istim očima. Ali, ako mislite da ćete nakon prosvjetljenja znati svirati klavir, rješavati matematičke probleme koje prije niste znali riješiti, ili pak progovoriti jezikom koji prije niste znali, varate se. Ako ste bili budala prije prosvjetljenja, nakon prosvjetljenja bit ćete prosvijetljena budala, po svoj prilici. Problem je što takvima to nije jasno. Takav će misliti da to, što je njemu nešto „očigledno“, i što mu se čini da iza toga stoji iskustvo Apsoluta, negira bilo kakvu potrebu za daljnjim razmišljanjem ili analizom. To je tako, i gotovo. Tko želi postići prosvjetljenje, treba slušati njegove upute. Opet, malo sutra. Jedno je, naime, gledati, a sasvim drugo vidjeti. Vidjeti znači gledati s razumijevanjem. Pećinski čovjek može vidjeti računalo, ali njegovo vizualno opažanje ne donosi samo po sebi nikakav stupanj razumijevanja viđenog. Ljudi su od pretpovijesnih vremena opažali isti nebeski svod kakav opažamo mi danas, pa je unatoč tome tek prije nekoliko stoljeća došlo do formiranja koliko-toliko suvislog razumijevanja nebeske mehanike. Sva viđenja svetaca zajedno proizvela su milijun puta manju vrijednost od razmišljanja Isaaca Newtona. Sve priče o astronomiji iz raznih religijskih spisa svode se na ništa – red bajki, red pjesnikovanja, a sve skupa bez znanstvene vrijednosti. Netko će sada reći da je za shvaćanje nebeske mehanike bio potreban izum teleskopa. To uopće nije istina, budući da teleskop sam po sebi ne znači ništa. Zvijezde koje su bez teleskopa izgledale kao točkice izgledat će s njim kao tek nešto jasnije točkice. Planeti će izgledati u najboljem slučaju kao mali kružići. Onaj tko nije bio u stanju shvatiti kako se kreću točkice, neće shvatiti ni kako se kreću kružići. Za shvaćanje kretanja nebeskih tijela, paradoksalno, od veće je koristi bilo promatranje kretanja lopte i pada jabuke. Zašto? Zato što je kretanje lopte poslužilo Newtonu za modeliranje zakona gravitacije, koji djeluje podjednako u njegovom vrtu kao i u drugoj galaksiji. Promatranje nebeskog svoda bez razumijevanja tih zakonitosti posve je irelevantno. Gledanjem u nebo bilo kakvim instrumentima nećemo se nimalo približiti shvaćanju nebeskih pojava. Naprotiv, promatranjem načina kako se lopta kreće po paraboličnoj putanji možemo modelirati gravitacijsku silu, što je Newton i napravio. Promatrajući loptu, zaključio je da se na isti način kreće i topovska kugla, samo što je početna brzina veća, pa je stvar teže pratiti. Nakon toga, postavio je postulat o orbitalnoj brzini, odnosno brzini kojom bi bilo potrebno ispaliti predmet kako bi krivulja njegovog pada bila paralelna sa zakrivljenošću Zemljinog horizonta. Ako apstrahiramo otpor zraka, topovska kugla koju bismo ispalili s visoke planine tom ključnom brzinom nikad ne bi pala na zemlju, nego bi nastavila vječito kružiti oko nje. Newton je tu ideju čak ilustrirao crtežom koji pokazuje doslovno to – apstraktni misaoni eksperiment zasnovan na promatranju kretanja lopte u vrtu. Obično se u tom kontekstu spominje jabuka, ali lopta je bila ključna. Parabolična putanja lopte omogućila je Newtonu da izradi precizan matematički model koji opisuje način na koji Mjesec vječito „pada“ oko Zemlje, i na koji planeti vječito „padaju“ oko sunca. Sila koju je modelirao promatranjem lopte u vrtu objasnila je ono, što tisuće naraštaja nisu mogle shvatiti, koliko god gledali u nebo ili meditirali. Newtonu nikakav teleskop nije bio potreban, budući da se odgovor nalazio na svakom uglu. Zašto vas gnjavim ovom lekcijom iz povijesti fizike? Ne, nije mi odlutala pažnja. Pokušavam vam utuviti u glavu jednu od onih velikih istina koje svima promiču, a zato što nisu popularne. Popularno je vjerovati kako se prosvjetljenjem rješavaju svi svjetovni problemi, kako se na sva pitanja dobiva odgovor, i ništa više nije potrebno raditi. Popularno je vjerovati kako je dovoljno vidjeti, da bi se razumjelo. Ljudi nekako instinktivno vjeruju u jednakost između vidjeti i znati, ali to je potpuna besmislica. Da vam Bog pokaže sva znanja svih svjetova, vi biste jamačno ostali u golemom čudu, ali ako prije toga niste znali svirati klavir, nećete ni nakon toga. Da, vjerojatno ćete nakon takvog iskustva razumjeti dijelove svetih spisa u kojima drugi opisuju slična iskustva. Također je vjerojatno da ćete upasti u zabludu da ste sada shvatili bit svih religija, i da vam je sve o Bogu i svijetu jasno. Da biste bolje shvatili način na koji ljudski um generira zablude, pogledajte onaj primjer koji sam prije 6 godina smislio za uvod knjige „Pristup yogina“ – priču o cargo cultu, i urođenicima koji naprave maketu aviona kojoj se mole da im donese bombone i čokolade. Taj primjer govori užasno puno o ljudskom umu, upravo zato što je posve istinit i primjenjiv na religijsku sferu. Ljudi koji su vidjeli nešto čudesno i nerazumljivo najčešće na temelju tog viđenja dolaze do posve pogrešnih zaključaka, utemeljenih na primitivnoj psihi naše biološke vrste koja nije daleko evolucijski odmakla od majmuna. Majmun vidi avion koji veli „brrm“, iz kojeg izađu čudna i nepoznata bića koja daju čokolade. Majmun zaključi da su čokolade i avion povezani. Avion prvo veli „brrm“, a onda dobije čokoladu. Idemo, dakle, napraviti avion od slame i praviti zvuk kao avion, pa će se po hermetičkom načelu „kako gore, tako dolje“ pojaviti i ostatak priče, dakle čudna bića s čokoladama. Praktički sve bedastoće koje prate religije svih vrsta daju se svesti na cargo cult mentalitet. To je sve ista stvar, s različitim stupnjevima sofisticiranosti. Kršćanstvo je svima blizak primjer – Isus je došao objasniti kako trebamo misliti i djelovati da bismo postigli stanje u kojem Nebesko kraljuje, na nebu i na zemlji podjednako. Što su ljudi zaključili? Da se trebaju moliti Isusu, njegovoj majci, rođacima, priglupim učenicima kojima je deset puta trebao ponoviti istu stvar, i valjda i magarcu na kojem je jahao u Jeruzalem. Ne daj Bože jedino da im padne na pamet grozna i bogohulna zamisao o tome da reproduciraju njegovo postignuće, tako što će zapravo razmisliti o tome što im je on uopće htio reći. Imajte jedino u vidu da mu ni na pamet ne bi pala ideja o istočnom grijehu, njegovom otkupljenju, i ostalim bedastoćama koje su pobožna stvorenja uspjela izmisliti samo da izbjegnu stvarni sadržaj njegovog poslanja. Isus vas je, naime, došao učiti da mislite. On je želio da shvatite, jer, „istina će vas osloboditi“. Htio je da molite s razmišljanjem, „a ne kao pogani“, koji samo blebeću gomilu riječi misleći da će od samih riječi biti koristi (ako uočavate sličnost s praksom kršćana, odmah izmolite deset očenaša, pet zdravomarija i krunicu za pokoru). Oče naš nebeski, slava neka je Tvome imenu neka je Tvoje kraljevstvo i Tvoja volja podjednako nazemlji, kao i na nebu. Olakšaj nam svjetovni život, oprosti nam grijehe onako, kako mi opraštamo drugima, ne iskušavaj nas, i oslobodi nas Zloga. Zvuči poznato? Ups, malo se promijenio poredak riječi i točna frazeologija, pa više ne znate verglati? Joj, pa sad bi trebalo tu nešto i misliti. Grozno. Pa niste se došli religijom baviti da bi mislili, nego da se tješite, ne? Bando glupava. Sjećate se one priče s egom s početka članka? Kao, ego je grozna i štetna stvar protiv koje se treba boriti i koju treba suzbijati, jer ako ego raširi krila, nema vam prosvjetljenja? Što biste rekli da vam velim da je ego zapravo jedina stvar koja vam uopće može omogućiti da se približite prosvjetljenju? Ego je točka u kojoj ograničeno, relativno biće doživljava Jastvo, univerzalnu svijest koja je brahman, Apsolut. Ego je od naravi jastvenosti (asmita), kako to veli yoga sutra. Jedini način da spoznate Božansko Jastvo je poniranjem u prirodu jastvenosti, onoga na što pokazuje riječ „ja“. Jednako kao što je od relativnih, ograničenih osjećaja radosti i spoznaje moguće doći do stvarnost-svijest-blaženstva, koje je Apsolut, tako i ego predstavlja sjemenku Božanskog, temelj na kojem se gradi svaki daljnji razvoj i usvajanje Božanskih kvaliteta. Zapravo, pad u pakao uvijek ide kroz slabljenje i dekonstrukciju ega, kad čovjek gubi svoj identitet i mjesto, kad nema jasnu sliku o sebi, svojem položaju, i kad izgubi ideju o budućnosti kojoj teži. Ukratko, slijedeći upute prosvijetljenih i „prosvijetljenih“, koji vam čitavo vrijeme trabunjaju o nekakvoj teškoj borbi protiv ega kao uvjetu bez kojeg nema duhovnog razvoja, na najboljem ste putu da se posve izgubite, prekinete svoj duhovni razvoj i završite u paklu. S druge strane, kvalitete osobnosti koje se obično drže grešnima, dakle sebičnost, arogancija, samoljublje i slične zapravo su u usporedbi s takvom „duhovnošću“ tek sitne smetnje, koje će vam na vrat natovariti razne nevolje, ali iz kojih postoji mogućnost učenja i ispravljanja grešaka. Krotkost, poslušnost, samozatajnost i slične „vrline“ koje dolaze iz borbe protiv ega, pak, zapravo slabe čovjekove obrane protiv nametljivih negativnih pojava (kao što su razni duhovnjaci „bez ega“), a osim toga anesteziraju instinkt za spoznajom i učenjem, zbog čega se „duhovnjaci“ doduše mogu veselo smješkati, ali taj osmjeh podsjeća na stanje krave u dvorištu klaonice koja se veseli zato što su joj dali svježeg sijena. Prije nekog vremena, smatrao sam da ću drugima najlakše prenijeti svoje znanje tako što ću im prenijeti zaključke, „bottom line“ čitave priče. Bojim se da će bez „postupka“, dakle bez prenošenja svih koraka koje sam ja osobno prošao do te točke, od toga biti slabe vajde. Imajte dakle u vidu da vam ja nipošto nisam bio „ovca“, kako ljudi zamišljaju duhovnjaka. Ja sam uvijek bio arogantni, samouvjereni i prodorni tip koji se nije bavio duhovnjačkim sranjima, nego je naprosto pokušavao riješiti probleme koji su pred njega iskakali, bez jadikovanja o tome kakav mu je ego i koliko ima centimetara. Ja sam gledao kakav je problem preda mnom i kako bi se dao riješiti. Zabolio me je krasan kurac za to kakav mi je ego, imam li ga i bih li se protiv njega trebao boriti ili ne. Koga briga. Moje preokupacije su išle u smjeru pokušaja shvaćanja neke teške i suptilne stvari, a ne u smjeru beskorisnih razglabanja o egu. Razmišljanje o bedastoćama poput veličine ega prije bi bilo znak mentalne bolesti, nego metoda duhovnog razvoja. Metoda duhovnog razvoja je pokušaj osjećanja nekog suptilnog stanja svijesti, primjerice čitajući sveti spis i pokušavajući pratiti autora u njegovom razmišljanju, na takav način da uzmognete osobno misliti i reći ono što je on mislio i govorio. Kad imate takvog, stvarnog posla, ni na kraju pameti vam neće biti isprazna razglabanja na temu Sai Babe i sličnih ograničenih umova, kojima se doseg svodi na „joj, morate se boriti protiv ega, djeco, to vam je gadno sranje“, dok istodobno manifestiraju tako gadan oblik patološkog ega, da to svijet nije vidio (tipičan Sai Babin odgovor na svaku primjedbu je „ja sam Bog i uvijek sam u pravu i to je sve za vaše dobro, a ako vam se ne čini tako, imate problem s egom i morate se jače debilizirati“). Meni su osobno takve gluposti jako naškodile u duhovnom razvoju – doslovno sam imao stanku bez ikakvog napretka, koja je počela nekritičkim usvajanjem blesavih i neistinitih učenja Sai Babe i sličnih tupana, a prestala je kad sam sve to bacio k vragu. Drugi i dodatni problem je to što „duhovnjaci“ svi prepisuju bedastoće jedni od drugih, pa se na kraju čini da svi naučavaju iste stvari, a zapravo se radi o tome da svi prepisuju iste stvari, a izvornog autora ili nisu shvatili, ili je on nešto krivo pokopčao (bogohulna ideja, ha?). U svakom slučaju, imajte u vidu da se svi „autoriteti“ slažu oko toga da je Krišna ili Bog ili avatar ili oboje, a njemu svaka druga rečenica počinje sa „ja“. Očito je dakle da utjelovljenje Božanskih kvalitete ne negira jastvenost – odnosno, prevedeno na latinski, egoističnost. Jer, Ja sam okus vode, Kuntin sine. Ja sam svjetlo Sunca i Mjeseca. Ja sam Om u svim vedama, zvuk u prostoru, ljudskost u ljudima. Ja sam ugodni miris zemlje i žar vatre, Ja sam život u svim bićima i isposništvo u isposnicima. Ako ne štujete, dakle, Jastvo u onome što mislite kad kažete „ja“, kako se uopće nadate u meditaciji ponirati u izvornu narav jastvenosti i spoznati atman? Kako mislite provesti „ljubite bližnjega kao samoga sebe“, ako niste duboko zaljubljeni u vlastitu jastvenost, u vlastiti ego? Mućnite malo tom glavom. Niste milijarde godina evoluirali od ameba da biste sada kao budale ponavljali tuđe bedastoće. Usudite se radi pokusa usvajati i preispitivati radikalne, sablažnjive, bogohulne ideje, jer jedino one dovode u pitanje kriva shvaćanja koja ste do sada gutali skupa s udicom i olovom. Veća je vjerojatnost da se prosvijetlite ako budete radili sve suprotno onome što smatrate duhovnim, jer, od onoga što vi smatrate duhovnim nitko se nije prosvijetlio, a ni neće.


Danijel Turina


toggle