Članak
ČLANCI

Jao mlakima

indeks


Već dulje vrijeme imam isti problem s ljudima koji se, hajdemo to tako reći, smatraju nekom vrstom mojih simpatizera. Neću ih nazvati učenicima, budući da ne žele učiti, a neću ih nazvati ni sljedbenicima, budući da ni po čemu ne slijede moj primjer. To su, naprosto, ljudi koji u odnosu na mene imaju nezdravi odnos – ti ljudi me gledaju kao neku vrstu zamjene za roditelje, a njihova “duhovnost” je zapravo oblik utjehe, kompenzacija za životne neuspjehe. To nisu ljudi kojima su svjetovne djelatnosti dosadne i nezanimljive, kao istinskim svecima.To su Ezopove lisice, ljudi koji bi htjeli svjetovno postignuće, uspjeh i ostvarenje, ali su u svojim težnjama ka svjetovnom “grožđu” osujećeni, i u svojoj osujećenosti vele “ionako je kiselo”. Čovjek koji s takvim stvarima nema iskustva teško može povjerovati čega tu sve ima. Jedni se skrivaju iza mene, kao dijete iza tate ili starijeg brata, i iz prikrajka čekaju da ja riješim sve probleme, nakon čega će oni oduševljeno pljeskati, govoreći “znali smo, zapravo nije ni moglo drugačije završiti, ti si najbolji”. Drugi pak periodički dolaze po dozu pažnje – to su oni s kojima tata nije imao vremena razgovarati, a mama im nije govorila da ih voli, nego je bila nadrkana, pa sad meni dolaze po kompenzaciju, čep za rupe u svojoj emotivnoj konstrukciji. Treći su ekvivalent nogometnih navijača – sektaši. Takvi djeluju iz dubokog uvjerenja da oni sami po sebi, kao takvi, ništa ne vrijede i ne mogu, ali projiciraju svoj identitet u nogometni klub, državu, rasu, naciju, religijsku sljedbu, operativni sustav, omiljeni editor, marku fotoaparata ili automobila, ukratko, to su ljudi koji nisu dobri sami po sebi, nego zato što voze BMW, zato što su bijelci, Hrvati, katolici, ili što već. U ovom slučaju, to su ljudi Koji Su Prepoznali Danijela Kao Pravu Facu, i sad osjećaju pripadnost Pravoj Strani, čime svi njihovi nedostaci magično prestaju postojati. Nije bitno što su jednako blesavi, sjebani i nesposobni kao i prije, ali sad su na Pravoj Strani, pa je sve to manje-više OK, ono što se prije činilo kao problem sad se zapravo čini kao sitnica, jer, kakve veze ima što si luzer, ako si pripadnik pravog plemena, navijaš za pravi nogometni klub, pripadaš pravoj religiji i tvoj auto je proizvela najbolja firma. E, pa moram vas razočarati: zaboli koga kurac za to u kakvom ste odnosu sa mnom, i što ste “prepoznali”. Vražju mater ste prepoznali. Vi ste hrpa nesigurnih, psihički razjebanih ljudi, s ogromnim emocionalnim rupama koje krpate na potpuno pogrešan način. Umjesto da slušate što vam govorim i to prakticirate, dakle umjesto da stvarno prakticirate yogijske tehnike kakve sam opisao, i umjesto da slijedite moj primjer, vi sjedite na tribinama i mislite da ste nešto napravili ako navijate za pravi klub. Koga uopće briga za koga navijate, ako sami ne znate igrati nogomet? Jeste li razmislili o tome da je bitnije što ćete postići, nego čija postignuća ćete hvaliti? Takve budale će se povremeno pozvati na neki moj tekst, koji su po običaju posve naopako shvatili, a nikad im nije palo na pamet da to svoje ne-shvaćanje preispitaju. Recimo, ja svako toliko kažem da se treba diviti pozitivnim primjerima, da ih treba obožavati i slijediti. Što to točno znači? To znači da pogledate nekoga tko je sam uspio postići ono čemu težite, i orijentirate se prema njemu kao uzoru, i učite na njegovom primjeru. Učiti na primjeru ne znači sjediti na debelom dupetu i navijati. To znači postati poput uzora. To je ono što ljudi nikako ne žele shvatiti, i zbog čega su religije uvijek vrvjele od budala i navijača. Poanta kršćanstva nije prihvatiti da je NK “Isus Krist” najbolji nogometni klub, i da navijanjem za njega i iskazivanjem pripadnosti njemu kupujemo ulaznicu u ekipu odabranih. Ne: to znači imati Isusa za uzor, gledati ga kao primjer onoga, što i sami želite biti. Gledate njegove kvalitete u odnosu na svoje, i tako vidite što na sebi trebate mijenjati. Gledate njegovo razmišljanje u odnosu na svoje, i tako vidite koliko ste daleko od savršenstva. Slušate njegove upute, i duboko o njima razmišljate, pokušavate shvatiti što je zapravo htio reći, i kakvom biste morali biti osobom, da takvo nešto uzmognete reći. Poanta yoge nije u tome da vidite yogina i za njega navijate, smatrate se pripadnikom njegovog kluba simpatizera, nego u tome da slušate što vam govori, učite, budno mislite i usvajate. Yogina slijedite tako što vježbate yogu. Kršćanstvo prakticirate tako što težite biti poput Isusa – savršeni u uvidu, savršeni u mislima i djelima, posve sjedinjeni s Božjom voljom. Ajoj, to vam je teško i nedostižno, ne možete vi to, hajdete svi radije po utješnu nagradu: tješite se da će vam netko ubrojiti u zaslugu barem to, što ste navijali za pravoga, iako sami niste ništa napravili i jednake ste budale kao i prije. Loša vijest: nikoga nije briga za to. Nema nagrade. Uspjeh u duhovnoj disciplini je sam po sebi nagrada. Ne postoji nagrada za “izbor prave strane”. Onaj tko je izabrao pravu stranu je prava strana. On je utjelovljenje svojeg izbora. Ako niste prava strana, očito ste kriva, ili, još gore, toliko ste mlaki da ne pripadate nijednoj strani, jer u vašoj tuposti uopće nije moguće odrediti polaritet bilo koje vrste. Ovo ide i onih koji me pokušavaju izvana imitirati; stil govora, fraze koje koristim, stvari koje radim. Žalim slučaj, to vam ne funkcionira. Izgledate bijedno, kao loše karikature, i služite jedino na sramotu i ruglo. Moji neprijatelji vam se s pravom rugaju i ismijavaju vas, jer doista ste dostojni ismijavanja. Nema gore stvari od imitacije moći, a bez stvarne moći u pozadini. Jasna mi je ona židovska poslovica: “Bože, čuvaj me od mojih prijatelja; s neprijateljima ću i sam izaći na kraj”. Nikad do sada nisam imao problema s neprijateljima – takvi u raspravi sa mnom jako kratko traju, a rasprave se svode na njihov argument, moj kontra-argument, i njihov nemoćni bijes u trajanju nekoliko sljedećih godina. Ali vi, koji se smatrate mojim sljedbenicima i prijateljima, vi ste mi uzrokovali više nevolja nego bi se neprijatelji usudili nadati u svojim najluđim snovima. Upravo vi, sa svojom mlakošću, nesposobnošću, duhovnom bezvrijednošću i patetičnim krpanjem psiholoških rupa, napravili ste mi više štete nego svi oni, koji su me kroz to vrijeme htjeli kritizirati, a zapravo su sami ispadali budale na očigled auditorija. Kad pogledam omjer između mojih učenika, i ljudi koji se motaju oko mene kao magla oko šugavog brda, brojke su porazne. Iniciranih učenika imam ukupno četiri. Navijača “imam” stotine. Povisivanjem kriterija učenja i napredovanjem znanja i sposobnosti koje pokušavam prenijeti, broj učenika se osipao kroz godine – prije ili kasnije, većina je došla do točke u kojoj naprosto nisu bili spremni ići dalje. Te porazne brojke zapravo jako dobro ukazuju na stanje na svijetu. Ovdje, zapravo, i nema ljudi koji bi zaslužili nešto bolje. Svi vi zapravo želite neku svjetovnu stvar, a u nemoći da do nje dođete, posižete za kompenzacijama u vidu “duhovnosti”. Vaše prave želje su svjetovne, vaša duhovna razina je posve svjetovna, i zapravo nemate potreba koje slava, ljubav, seks, novac i moć ne bi zadovoljili. Da vam netko nekim slučajem da te stvari, vaša duhovnost bi isparila poput rose na podnevnom suncu. Koliko bogatih i uglednih ljudi noćima ne može spavati, jer plaču od želje za Bogom? Tko među vama posjeduje sve svjetovne stvari, ali nema mira, jer ga želja za vrhovnom stvarnošću i stvarnim odgovorima toliko izjeda, da ne može ni trenutka mirovati bez postignuća spoznaje? Gadite mi se. Želudac mi se okreće kad na vas pomislim. Nemate želje za Bogom koliko je crnog pod noktom. Misli i osjećaji koje proživljavate vrijedni su prezira. Na to vaše bijedno stanje ukazuju vaše reakcije. Nemojte mi samo pričati da nemam pravo i da sam vas krivo procijenio. Vi ste bijednici, koji štuju svjetovne bogove, poput novca i moći. Ne bojte se, sve sam vas podvrgnuo kušnji, zajedno i ponaosob. Ništa vi niste u stanju osjetiti od istinske duhovne moći; ona vas ne impresionira. Impresionira vas tko kakav auto vozi, koliko zarađuje, koliko ima svjetovne moći, u kakvoj kući stanuje i kako mu izgleda ured. To su stvari pred kojima vi klečite, to je oltar na kojem prinosite žrtve i molitve. Na vas jači dojam ostavlja imovina nego duhovna moć; vaše duše pripadaju šefu firme za koju radite. Htio sam vidjeti kako reagirate na fizičku moć, i na žalost moji strahovi su se obistinili – doista ste hrpa bezveznih bijednika, točno ste onakvi, kakvima vas vide moji neprijatelji. Neostvarene, šuplje ne-osobnosti koje bježe od stvarnih problema i od stvarnosti kao takve, tražeći utjehu u sektaštvu. Da, moji neprijatelji su još gori – jednaki su bijednici, svjesni su jednako kao i vi da nisu u stanju udovoljiti visokim kriterijima, i jednako reagiraju po sistemu kiselog grožđa - “sigurno ne valja”. Svi vi koji imate mišljenje, umjesto znanja i uvida, kakvo god to mišljenje bilo, znajte: ostat ćete gdje jeste, ili padati još niže. Kakvo god mišljenje imali, nikoga za to nije briga. Bitno je kakve kvalitete posjedujete. Naravno, netko ne može posjedovati kvalitete Duha, a istodobno pljuvati po drugima koji ih također posjeduju, ali posve je moguće hvaliti i kritizirati one koji posjeduju kvalitete, a sam tih kvaliteta biti u cijelosti lišen. Ne vjerujem da ćete o ovome razmisliti, jer nemate sklonosti ka razmišljanju. Eventualno ćete se deprimirati zato što vas mama ne voli, i napraviti nekakvu nedozrelu stvar, koja pokazuje vašu emotivnu prazninu, kako biste natjerali mamu da vas voli, i tatu da vam prizna da vrijedite. E, pa jebite se i vi, i vaši mama i tata. Bog vam nije ni mama, ni tata, niti netko tko će vas tješiti. Bog je sloboda od vas. Bog je direktna negacija svega što vi jeste, sve vaše ispraznosti, mlakosti, patetične emocionalnosti, uskih vidika i kukavičluka. Bog je beskrajna sloboda, beskrajna moć i širina duha. Bog nije ljubav, niti Bog ikoga voli. Bog je, naprosto, stanje potpunog ispunjenja, a ljubav, odnosno ono što vi smatrate ljubavlju, to je patetično skvičanje duhovno praznih bića, topla jazbina u koju ćete se sakriti od svijeta koji vas straši. Bog je hrabrost kojoj ne treba sigurnost, On je snaga koja se ne skriva i ne brani, On je veličina kojoj ne treba utjehe, On je širina, beskraj, nadilaženje uskih vidika i zemaljske perspektive. Bog vas ne voli, Bog vam je suprotnost. Bog je smrt koja gazi i trga na komade takve, poput vas. On je ledeni užas od kojeg se skrivate u svojim jazbinama, On je veličina u velikom i moć u moćnom, on je sve ono što niste uspjeli postići, on je ogledalo u kojem ćete vidjeti koliko ste zapravo bijedne kukavice i nitkovi. Ne, pred Bogom vam se neće računati u plus to, što ste me “prepoznali” i što ste za mene navijali. Naprotiv, bit će vam osuda vaš kukavičluk, vaša mlakost, bit će vam osuda što ste me vidjeli a niste postali poput mene, što ste ostali u blatu nakon što ste vidjeli ne-zemaljsku svjetlost. Osudit će vas to, što niste čitavim životom i bez kompromisa krenuli za mnom, poput mojih stvarnih učenika. Svaki kompromis koji ste napravili prezir je prema meni, pokušaj da me svojatate umjesto da me poslušate. Vaš pakao će biti još dublji od onog, u koji će pasti oni koji me otvoreno mrze. Naime, vi me mrzite jednako, prezirete me i odbacujete jednako, ali imate još i dodatni teret licemjerja, ljigavosti i kukavičluka. Takvi poput vas nikad ne ugledaju lice Božje, i od njega vječito strahuju, jer, kako se može kukavičluk radovati hrabrosti, slabost snazi, laž istini, mlakost vatrenosti, tama svjetlosti?



toggle