Članak
ČLANCI

Marija iz Magdale i autorstvo četvrtog evanđelja

indeks


On Thu, 03 Feb 2005 00:51:52 +0100, Darko Majdic wrote:

>>Zasto KC (ujedno i ine velike religije) ne dozvoljava zenama da budu
>>svecenice, nadbiskupkinje, pape...uglavnom, neki visi hijerarhijski stupanj?
>
> Svećenstvo nije u prvom redu hijerarhijski stupanj nego jedna od
> službi u Crkvi. Crkva ne redi žene do danas jer je to praksa koju nam
> je ostavio Isus.

Ako cemo o Isusu, on se po uskrsnucu prvo ukazao Mariji iz Magdale, a tek
potom muskim ucenicima, a iz toga je jasno kakvu je praksu ostavio Isus.

On Thu, 03 Feb 2005 12:05:24 +0100, Darko Majdic wrote:

>>> Svećenstvo nije u prvom redu hijerarhijski stupanj nego jedna od
>>> službi u Crkvi. Crkva ne redi žene do danas jer je to praksa koju nam
>>> je ostavio Isus.
>>
>>Ako cemo o Isusu, on se po uskrsnucu prvo ukazao Mariji iz Magdale, a tek
>>potom muskim ucenicima, a iz toga je jasno kakvu je praksu ostavio Isus.
>
> Upravo je iz toga jasno da biti ili ne biti svećenik ne znači biti
> važniji ili manje važan u Crkvi. To što žene ne redimo za svećenice ne
> znači da ih manje cijenimo. Isus nam je ostavio praksu da jednako
> vrednujemo svakog čovjeka bez obzira na spol, a što se službi u Crkvi
> tiče, neke su od početka pridržane muškarcima, a neke ženama.

Ja bih rekao da je stvar kulturno ovisna, a ne teoloski nuzna, odnosno
spada u domenu prakse a ne nauka, te ju je moguce mijenjati ako se ustanovi
da ne odgovara vremenu. Nekad je odnos muskaraca i zena u drustvu doista
bio takav da zene nisu bile smatrane ravnopravnima, niti po obrazovanju
niti po drugim stvarima, ali danas stvari stoje daleko drugacije. Kao prvo,
zene su jednako obrazovane i pametne kao i muskarci, kao drugo jednako su
sposobne u duhovnom smislu, kao trece realne razlike medju spolovima nemaju
utjecaja na svecenicku sluzbu, npr. to sto su zene manje sposobne za
ratovanje i tezak fizicki rad ne znaci da su manje sposobne odrzati dobru
propovjed i sluziti misu. Ja radim s muskim i zenskim ucenicima intenzivno
godinama, i mogu reci da doista postoje realne prednosti i nedostaci koji
su vezani uz spol, ali te prednosti i nedostaci su otprilike od one vrste
kao i razlike izmedju hrvatskog i engleskog jezika. Oni su definitivno
razliciti, i nesto je lakse reci na jednom, a nesto na drugom, ali oba su
definitivno u stanju izreci iznimno suptilne stvari, a isto tako i totalne
gadarije. Tesko mi je reci gade li mi se vise zenski ili muski nitkovi, ali
mi je isto tako tesko reci svidjaju li mi se vise muski ili zenski sveci.
Zbog svega toga mislim da je posve proizvoljno i neopravdano reci da zene
nisu za svecenicku sluzbu. Ako ima zena koje su se u stanju kvalificirati
za antiteroristicke specijalne jedinice koje smo poslali u Afganistan, sto
je stvar koja je od svega najmanje primjerena zenama po fizickom i
mentalnom ustroju, onda definitivno oko svecenistva nema mjesta pretjeranom
razglabanju.
Oko nekih drugih stvari se moze raspravljati, i stvarno ja u firmi ne bih
na neka mjesta stavio zene, a na druga ne bih stavio muskarce, ali sto se
tice duhovnosti, tu stvari stoje iznimno ravnopravno. Recimo, zene jako
lose funkcioniraju u uvjetima istodobnog pritiska ocekivanja, stresa i
konfrontacije. One u tim uvjetima u pravilu puknu. Muskarcima je takvo
nesto genetski prirodnije, zato sto su se selekcionirali za takve stvari u
lovu i ratu. S druge strane, muskarac pukne kad mora raditi sto stvari
odjednom, od kojih se nijedna posebno ne istice, sto zenama nije nikakav
problem. Kad pogledam stvarni opis svecenickog posla, on je zapravo bolje
primjeren zenama nego muskarcima; potrebniji su koordinacija vise stvari,
verbalna komunikacija i suosjecanje, nego rjesavanje jednog potencijalno
fatalnog zadatka pod pritiskom.

On Thu, 03 Feb 2005 14:18:16 +0100, Darko Majdic wrote:

> Ovo što govoriš stoji, ali ima tu još jedna stvar. Isus je u svoje
> vrijeme bio okružen raznim poganskim kultovima u kojima su žene bile
> svećenice bez ikakvog problema. Tako doduše nije bilo kod Židova pa
> netko može reći da se Isus nije osvrtao na pogansku praksu i da je
> činio kako su činili Židovi. S druge pak strane stoji i činjenica da
> je Isus (a još više Crkva nakon uskrsnuća) bez problema išao protiv
> nekih drugih stvari koje su praktiricirali Židovi i mnogi su ga zbog
> toga poprijeko gledali, a kasnije smislili kako da ga smaknu. Stoga ne
> bi stajao niti taj argument, jer da je Isus htio zarediti žene mogao
> je to u kontekstu svog vremena učinti jer je to onda bila čak više
> viđena stvar nego danas. A oni koji bi mu zbog toga prigovarali,
> ionaku su mu prigovarali zbog drugih stvari. Ipak, on to nije učinio.

U citavom ovom tvojem promisljanju vidim da se provlaci pretpostavka da je
Isus pravio razliku izmedju muskih i zenskih ucenika. Ja naprosto ne vidim
da ta pretpostavka stoji. Svojedobno sam isao traziti po evandjelju potvrdu
za takvo nesto, i nasao suprotno - Isusa naprosto nije bila briga kojeg je
spola onaj s kojim razgovara, niti je puno mario za njegov stalez. Ne vidim
puno razlike izmedju razgovora s onom zenom koju je trazio vode iz zdenca,
i s Nikodemom. Isto tako, ne vidim po cemu se moze izvuci zakljucak da nije
Mariju Magdalenu drzao posve ravnopravnom s onima, koji su sebe kasnije
prozvali apostolima, a zene potjerali u kuhinju. Stvarno, kad objektivno
pogledam, medju ucenicima se isticu Petar, Marija iz Magdale, i recimo
Ivan. Dakako i Juda, ali ne na nacin kojemu bi trebalo teziti. :)
Ono sto se pak moze ustanoviti sa sigurnoscu jest da je u samoj zidovskoj
zajednici postojao niz nepisanih pravila o tome kako se trebaju i smiju
ponasati zene, a kako muskarci, a ta pravila su oblikovala ustroj crkve.
Nema to puno veze s Isusom, osim po tome da je Isus bio Zidov.

On Thu, 03 Feb 2005 17:14:21 +0100, Darko Majdic wrote:

>>U citavom ovom tvojem promisljanju vidim da se provlaci pretpostavka da je
>>Isus pravio razliku izmedju muskih i zenskih ucenika. Ja naprosto ne vidim
>>da ta pretpostavka stoji.
>
> Ukoliko vjeruješ Evanđeljima onda su ona dovoljno svjedočanstvo o
> onome o čemu govorim.

Pa o evandjeljima ti i govorim. U njima se vrlo malo muskih apostola
spominje u kontekstu druzenja s Isusom toliko koliko recimo Marija iz
Magdale. Samo Petra, Ivana i Judu se spominje vise. Ja iz toga zakljucujem
da je Marija bila ne samo ucenik i apostol, nego u najuzem krugu ucenika.
Isto tako se moze vidjeti ljubomora muskih ucenika na njenu poziciju, u
nacinu na koji se o njoj govori. Stovise, na temelju analize teksta
evandjelja ne mogu kategoricki iskljuciti mogucnost da je ona bila Isusova
zena, kako to tvrde neke sljedbe. Neke stvari bi tada imale vise smisla.
Recimo, bilo bi sablaznjivo da odrasli Zidov Isusovih godina ne bude
ozenjen, a opet nitko od Isusovih neprijatelja nije tu "sablazan"
spominjao. Takodjer, moze se naslutiti neki posebni odnos izmedju Isusa i
Marije Magdalene, neki oblik obiteljske intimnosti. To se moze tumaciti na
dva nacina: ili je bila posebno bliski ucenik, bliza i od Ivana i Petra,
ili mu je bila zena. Sto je od toga istina, ne znam, ali ocito je da je po
evandjeljima bilo petljanja glede toga. To se da ekstrapolirati bez velikih
teskoca. Samo pogledas sto nije napisano, i sto je napisano kakvim tonom.
Recimo, kontekst u kojem se Marija iz Magdale spominje zahtijevao bi daleko
vece postovanje od strane apostola. Umjesto toga, stjece se dojam da je
pokusavaju pomesti pod tepih, relativizirati njen spomen i praviti se da je
nema; kad im se ona obrati, vidi se bezobrazluk i bahatost na temu "ona im
rece, a oni joj ne povjerovase". To nije postupak u kojem se ogleda duzno
postovanje. Ocito tu nesto opasno nije u redu.

> Prije svega želim reći da sam siguran da Isus
> nije vrednovao nekoga više ili manje na temelju njegovog spola. Ta i
> sam sv. Pavao kaže "Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u
> Kristu Isusu!" (Gal 3, 28). Pa ipak kada je izabirao dvanaestoricu
> izabrao je 12 muškaraca i nijednu ženu. Ne govori li to nešto?

To ti uopce ne pise u evandjeljima. Naprotiv, na vise se mjesta spominju i
zene kao ucenice. Ja bih rekao da su ucenici naprosto istisnuli ucenice
nakon Isusove smrti. Taj kontrast izmedju evandjelja i djela apostolskih se
jako vidi. Cak bih rekao da su i tekstovi evandjelja pisani u svjetlu
kasnijih zbivanja, dakle da su za Isusova zivota zene bile ravnopravne, to
se pokusalo sto je vise moguce zataskati modificiranjem teksta evandjelja,
a u djelima je ocigledno da su zene strpane u kuhinju. Muskarcima ocito
njihov muski ego nije dopustao da svoju poziciju apostola dijele s nekim
tamo zenama. S obzirom da su takvi tipovi utemeljili crkvu, ocito je odakle
potjece katolicki stav prema zenama. Jedino, s obzirom na takav postupak,
ja ne bih takvoj crkvi bas previse vjerovao glede zamisli o odnosima
spolova.

On Thu, 3 Feb 2005 02:36:36 +0100, photon wrote:

> Roman Christianity, in an attempt to de-emphasize the importance of woman,
> sought to characterize Miryai as a reformed prostitute full of devils.

Sad nakon sto sam napisao poruku Darku, isao sam malo kopati po netu, nasao
"evandjelje po Mariji Magdaleni", procitao ga, citao razne komentare,
naisao na clanak na kojem se navodi isti ovaj citat:

Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji
Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. (Mk 16,9)

Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola (Lk 8,1)


To mi je zapelo za oko prije nekog vremena, s tim da sam protumacio stvar
na krivi nacin, kao i svi drugi, cini se. Kad se ta recenica ovako procita,
logicno tumacenje glasi da se radi o nekakvoj bezveznoj babi iz koje je
Isus istjerao demone da je normalizira, odnosno nad kojom je napravio
egzorcizam, pa od tada ona iz zahvalnosti ide za njim.

A onda mi je sinulo sto su sedam djavola, odnosno sedam zloduha. To su
sedam iskusenja koja se javljaju prilikom uzdizanja duse ka savrsenstvu,
prema Bogu. Nesto vrlo slicno se spominje u evandjelju po Mariji:

"When the soul had overcome the third power, it went upwards and saw the
fourth power, (which) took seven forms. The first form is darkness, the
second desire, the third ignorance, the fourth is the excitement of death,
the fifth is the kingdom of the flesh, the sixth is the foolish wisdom of
flesh, the seventh is the wrathful wisdom. These are the seven {powers} of
wrath."

Ukratko, "iz koje bijase izgnao sedam djavola" zapravo znaci "koju je doveo
do savrsenstva"
. To nije izraz omalovazavanja, to je titula, koja znaci
"ona koja je prosvijetljena", koja je slobodna od tame, zelje, neznanja,
straha od smrti, tjelesnosti, svjetovnog umovanja i gnijevnog razmisljanja.
To su "sedam djavola". Istodobno, ta linija razmisljanja daje poprilican
kredibilitet evandjelju po Mariji, koje je doduse cudno, ali moglo bi biti
ili autenticno, ili napisano uz uvid u autenticni materijal, koji nosi
kljuc za razumijevanje kanonskih evandjelja. Ukratko, to jaaako pojacava
moje prethodne zakljucke o Mariji. Definitivno je bila najjaci ucenik,
jedina upitna stvar ostaje je li bila Isusova zena. To jos nisam izbistrio,
morat cu nastaviti analizirati tekstove.

On Thu, 3 Feb 2005 23:05:21 +0100, photon wrote:

> Hvala ti na ovoj spoznaji, odjednom sam i ja shvatio i osjetio Istinu!
> Ranije sam uočio da broj sedam vjerovatno ima vezu s tjelesnim čakrama,
> ali još uvijek nemam dovoljno znanja o tim stvarima (energetsko tijelo, aura
> i sl.).
> Marija Magdalena je sigurno bila savršena (odnosno Krist ju je učinio
> savršenom) kad je zauzela tako značajno mjesto u Njegovom životu. Na pitanje
> je li Mu bila Žena odgovorio bih:
> A tko bi Njih mogao vjenčati?

Ja sam u medjuvremenu primjetio nekoliko problema s tim Marijinim
evandjeljem, zbog kojih ga ne smatram autenticnim. Mislim da je napisano
koje desetljece, mozda stoljece nakon vremena apostola. Ali, isto tako mi
se cini izvjesnim da je u njegovom stvaranju bilo uvida u daleko
kvalitetniji, izvorni materijal, koji je u medjuvremenu izgubljen.
Doslovno, cini mi se da je netko namjerno napisao hereticki tekst ali je
imao uvid u ortodoksni, koji je sto prepisao, sto preradio na svoju ruku.
Takve stvari sam vidio par puta do sada, recimo kad je Makaja prepisivao od
Aurobinda i sebi pripisao zaslugu, ili kad citas Sinisu Knezevica, koji
nista ne zna, ali je od svuda prepisao ponesto, i tu se naravno mora naci i
pametnih stvari, jedino sto nemaju veze s njim. Dakle, ja bih to Marijino
evandjelje zbog njegovih ocitih rupa i nedostataka koristio samo kao jedan
od tekstova cijom bi se paralelnom analizom pokusao ekstrapolirati original
u koji su autori imali uvid. Ovo sa sedam djavola izgleda kao ociti primjer
- isto kao sto je i Isus Nazarenac zbog nerazumijevanja pojma Nazarenac
postao "Isus iz Nazareta", iako Isus sa Nazaretom veze nije imao. Ocito,
kanonska evandjelja su takodjer pisana selektivnim izborom iz nekog
izgubljenog materijala, u kojem su koristeni termini koje kasniji
prepisivaci i tumaci nisu razumjeli, i zbog toga je pravo znacenje nekih
dijelova teksta izgubljeno. S druge strane, imam dojam da je citava prica o
Isusovom djetinjstvu u Luki naprosto interpolacija. Sva sreca, cini se da
je ogroman dio Isusovog nauka prezivio, a kanonska evandjelja mi se cine
kao jedini autoritativni izvor po tom pitanju; naprosto, kad se citira
Isusov govor, cini se posve autenticno, kao da po tome nije bilo nikakvih
petljanja. Isto tako, tekst se doima staro, kad gledas kako likovi
razmisljaju, kojim se govornim slikama koriste. Recimo, u Marijinom
evandjelju Isusa oslovljavaju sa Spasitelj. To je ranokrscanski termin,
mislim da nije koristen u apostolsko doba, ali to bi trebalo provjeriti.
Ucenici su Isusa oslovljavali sa Rabbi/Rabbuni. Termin Soter je iz kasnijeg
doba, kad su krscani crtali znak ribe po katakombama Rima. Je, sad sam
procitao na netu tekst gdje se to evandjelje datira u drugo stoljece, tako
da je moja leksicka analiza ocito nelosa.
http://news.nationalgeographic.com/news/2004/12/1217_041217_tv_davinci_code.html

http://www.magdalene.org/fourthgospel.htm

E ovo vec postaje zanimljivo. Naime, ako je ista povijesno sigurno, to je
da Ivan Zebedejev _nije_ autor cetvrtog evandjelja.
Ono sto meni izgleda jaaako sumnjivo je vrlo jaka mogucnost da je "ucenik
kojeg je Isus posebno ljubio" zapravo Marija Magdalena. Taj ucenik je
kasnije najcesce tumacen kao Ivan, postoje ocite modifikacije teksta koje
sluze jedino stvaranju nejasnoce, itd. Ja bih rekao nije nerazumno
pretpostaviti da Ivanovo evandjelje nije Ivanovo, nego evandjelje
Johanitske zajednice, a da je izvorni autor materijala iz njega Marija iz
Magdale, kao glavni teoloski um koji je stajao iza najjaceg teoloskog
teksta krscanstva, evandjelja "po Ivanu". Iz analize na ovoj stranici se
tocno vidi proces modifikacija izvornog materijala tog evandjelja, koji
zadrzava teologiju ali pokusava zamutiti pitanje autorstva, i ono sto je
prilicno ocito jest da je autorstvo tog teksta slozeno, odnosno da ima vise
autora. Dakle, doprinos Marije iz Magdale nije nekakav opskurni poluocuvani
tekst od par stranica iz Nag Hamadija, nego evandjelje po Ivanu, sama kruna
krscanske teologije, tekst koji zapravo najvise govori o Isusovom duhovnom
aspektu. Izgleda da je uvijet prihvacanja tog teksta u kanon bila
modifikacija autorstva, pri cemu je netko petljao po tekstu i izmislio
Ivana kao autora. Ja bih rekao da je tu finalnu lekturu teksta napravio
onaj isti Ivan kojemu se pripisuju Otkrivenje i Ivanove poslanice.
A odakle "Johanitska zajednica"? Nije li logicno pretpostaviti da se radi o
zajednici koju je utemeljio Ivan? E, tu sad dolazimo do iste logike iz koje
dolazi do Isusa iz Nazareta, umjesto Isusa Nazarenca. Naime, Johaniti, to
je naziv za sljedbenike Ivana Krstitelja. Pretpostavka: Marija iz Magdale
je bila ucenica Ivana Krstitelja, koja je u jednom trenutku krenula za
Isusom i postala "ucenik kojeg je Isus posebno ljubio". Taj ucenik je bio
poznat kao "Johanit", odnosno Ivanovac/Ivanovka, i nakon Isusove smrti
osnovao zajednicu koja je po "njemu" prozvana - isto kao sto su Isusa zvali
"Nazarenac", tako su i Mariju zvali "Ivanovka". Evandljelje "po Ivanu" je
dakle zapravo Johanitsko evandjelje, odnosno evandjelje po Ivanovki. To je
Marijino evandjelje. Mislim da je to trenutno najsolidnija radna hipoteza u
opticaju. U svakom slucaju solidnija od sluzbene crkvene hipoteze koja
mijesa dvojicu Ivana od kojih je jedan bio apostol, a drugi biskup u Maloj
Aziji, s parsto godina razmaka. Zasto je doslo do modifikacije autorstva?
Kao prvo, ortodoksnoj (dakle ne-gnostickoj) crkvi je s jedne strane bilo
nezamislivo ostati bez tako kvalitetnog evandjelja, a s druge strane im je
bilo nezamislivo prihvatiti ZENU kao autora kapitalnog evandjelja. Zbog
toga je kao autor izmisljen nekakvi Ivan, tekst je nevjesto prepravljen, i
kao takav kanoniziran. Idem sad dalje kopati po materijalima da vidim drzi
li ta radna hipoteza vodu. U svakom slucaju, tvrdnja ne mijenja nista bitno
u ortodoksnom kanonu, osim sto mice nekoliko seksistickih interpolacija i
vraca ponesto logike u stvari.

Jos jedna stvar koja se uklapa: narativni ton cetvrtog evandjelja. Naime,
taj ton je propovjednicki, agresivan, apokalipticki, ton kojim je
propovijedao Ivan Krstitelj, i koji su njegovi ucenici morali usvojiti.
Naprosto, Ivanovka je svoje evandjelje napisala u Ivanovom prorockom stilu,
buduci da ucenik uvijek usvoji nesto od uciteljeva stila. Isto tako,
pretpostavka glasi da su Ivanove poslanice i Ivanovo otkrivenje proizvod
nekoga iz Johanitske zajednice, sto objasnjava slican ton - naprosto,
unutar neke zajednice se ton propovijedanja prenosi jednako kao i sadrzaj.
U jednom trenutku su te dvije krscanske zajednice integrirane u ono sto je
danas poznato kao crkvena ortodoksija i kanon. Tradicija Jeruzalemske
apostolske skole pod Petrom i Jakovom je proizvela sinopticka evandjelja,
Pavlove, Petrove i Jakovljeve poslanice, dok je tradicija Marije Magdalene,
Ivanovke, izrodila Johanitsko evandjelje, poslanice i apokalipsu. Obje
tradicije su kasnije integrirane u ono sto je poznato kao Novi Zavjet. Sve
ima smisla, sve se korektno parsa.

On Sat, 5 Feb 2005 13:37:12 +0100, slap wrote:

> Istinski autor cetvrtog Evandjelja je najvjerovatnije obrazovni
> Aleksandrinac APOLOS, suradnik apostola Pavla, pismoznalac, koji je, kao i
> apostol Ivan, fokus svoga djelovanja imao u Efesu.

Sorry, ne bi islo. "Ivanovo" evandjelje je pisao netko tko je imao barem
jednako bliski kontakt sa Isusom kao Petar. Zbog toga su ga pripisivali
Ivanu, ali fora je da "Ivan" ne postoji niti je postojao, ne u ulozi velike
figure evandjelista. Postojao je apostol po tom imenu ali se u nicemu nije
isticao. Sve ukazuje na autorstvo Marije Magdalene; jos sam razmisljao o
tome i mislim da cu to naprosto prihvatiti kao cinjenicu. Hipoteza je
iznimno solidna, nema nicega sto se u nju ne uklapa, sve mi ima smisla.
Jedino, teorije o tome da je bila Isusova zena smatram nedokazanima. Za to
nisam uspio naci potvrdu u materijalima koje sam citao, mislim da je to
kasnija izmisljotina. Bili su iznimno bliski, da, ali u smislu da je upravo
ona najvise naucila od Isusa, i prenijela najvise bitnih stvari. Dakle sve
ono sto se pripisuje "apostolu Ivanu", kao duhovne kvalitete, zapravo je
Marija Magdalena. Ona je bila toliko jaka figura, da je ocito tadasnji
papa, odnosno Petrov nasljednik, insistirao na tome da se tekstovi preprave
tako sto ce se negirati njeno autorstvo, a sav materijal je pripisan
sljedbi - Ivanovcima, sto je netko kasnije prepisao u "Ivan" - Ivanovo
evandjelje, poslanice i otkrivenje zapravo su tradicija Johanitske grupe,
isto kao sto su sinopticka evandjelja, djela, Pavlove, Petrove i Jakovljeve
poslanice djelo Jeruzalemske crkve. Te dvije struje su kasnije integrirane
u crkvenu ortodoksiju ali pod uvjetom da se johanitske tekstove modificira
na nacin koji nece dovoditi u pitanje Petrovu poziciju. Ukratko, politika,
u kojoj je istina platila danak, a kad se izgubila istina, crkva je u petom
stoljecu pocela siriti lazi o Mariji Magdaleni, kako bi ojacala svoju
poziciju - nakon sto su modificirali spise, i nakon sto je proslo dovoljno
vremena da se istina zaboravi, poceli su Mariju predstavljati kao nekakvu
prostitutku, lazno je identificirajuci s posve drugim osobama iz NZ.
Ukratko, crkva nije nikakav autoritet kojemu bi imalo smisla vjerovati o
tome da ima nadahnuce od Boga, to je sve hrpa lazljivih, tastih
politikanata kojima je istina zadnja rupa na svirali, i koji su bili u
stanju i spremni zrtvovati cast i spomen na najvecu medju apostolima i
evandjelistima kako bi se utvrdili u svojem muskom sovinizmu i politickoj
moci koju su pripisali Petru, a koja je po svoj prilici posve proizvoljna i
bazirana na interpolacijama. Nakon sto sam ovo saznao, nema nikakvog
razloga da ono "ti si Petar, stijena na kojoj cu graditi crkvu" iz
sinoptickih, i "pasi ovce moje" iz onog pateticnog dodatka Ivanovom
evandjelju, ne drzim apokrifima, odnosno tendencioznom interpolacijom i
falsifikatom. Petru i njegovoj ekipi se naprosto nije dalo dijeliti
poziciju vodje crkve ni sa kim, pogotovo sa zenom, pa makar se radilo o
najjacoj ucenici, najdublje upucenoj u nauk. Uostalom, mislim da je njoj
razmjerno svejedno sto je zovu Ivan, ali bio bi red da se iskorijene razne
klevete o njoj.

On Sat, 5 Feb 2005 15:43:47 +0100, slap wrote:

> Jasno je da je Providjenje Dvanaestorici dalo da napisu jedan sveti tekst o
> Isusovom savrsenom zivotu. Rekonstruisemo li mnoge izvestaje crkvenih
> bogoslova i povezemo li ih unutarnjim nitima, izvodi se zakljucak:
> obrazovani Matej je pred Dvanaestoricom, kako su oni govorili, odnosno Duh
> kroz njih govorio, zapisivao i zapisao sve. I to je poznato kao 'Evandjelje
> po svetoj Dvanaestorici', odnosno po svome zapisnicaru aramejski 'Matej':
> zapisano na aramejskome jeziku a hebrejskim slovima

E, znas sto, da ti imas aramejskog Mateja, bio bi najpoznatiji biblicar
svih vremena i uzivao bi svjetsku slavu. Hajde molim te. Gdje ti je
izvornik tog teksta? Ti se zapravo oslanjas na apokrif one lude babe
Gabriele iz Njemacke koja si je zamislila da je nekakva prorocica, a koji
je "evandjelje" isto koliko i onaj muslimanski falsifikat iz 15. stoljeca,
a koji bi se bolje mogao nazvati evandjelje po Hare Krisnama, isto kao sto
je "Barnabino evandjelje" evandjelje po Muhamedu.
Stvarni aramejski Matej je mitski spis, samo se pretpostavlja da je
postojao, a zapravo se radi o internom spisu Jeruzalemsko-Rimske crkve
(Jakov-Petar-Pavao), koji je vjerojatno postojao sto u fragmentiranim
skriptama, sto u usmenoj predaji, a u kanon su usle tri verzije, poznate
kao sinopticka evandjelja. Jasno, to sve skupa se ne dopada onima koji
idoliziraju Bibliju kao "rijec Bozju", buduci da je ocigledno u njenom
stvaranju sudjelovalo dosta lokalne politike i odnosa snaga unutar rane
crkve, kao i politike crkve prema ondasnjem okruzenju. Svejedno, cini se da
je barem 90% teksta autenticno, te istinito prikazuje Isusov nauk. Mislim
da u nauk nitko nije dirao, petljanja su bila druge vrste, odnosila su se
na uloge pojedinih apostola u prici, te ovlastima koje je Isus navodno dao
ili nije dao odredjenim apostolima. Isto tako je bilo interpolacije i
mitologizacije oko Isusovog zaceca, rodjenja i ranog zivota, taj dio
izgleda kao polu-legenda, polu-izmisljotina.

On Sun, 6 Feb 2005 11:06:48 +0100, slap wrote:

> U tom smislu Krist na kraju
> Otkrivenja i kaze "tko ovome sto doda...tko ovome sto oduzme" zna za ljudske
> namjerne i nenamjerne mogucnosti upada u napisanu Rijec

E sad to protumaci u svjetlu toga da je autor bio netko u Johanitskoj
zajednici kojemu se nije bas pretjerano dopadala praksa prepravljanja
njihovih svetih spisa s ciljem njihovog uskladjivanja s politickim
potrebama Vatikana. Kuzis, *Ivanova* apokalipsa, odnosno Johanitska
Apokalipsa. Iz te pozicije postaje sasvim jasno zasto autor pizdi i prijeti
Bozjim gnjevom, u Ivanovskoj tradiciji.

On Sun, 6 Feb 2005 14:34:12 +0100, slap wrote:

>> Ociti falsifikat. Taj tekst nista ne valja. Cak je gori od tekstova iz Nag
>> Hamadija, koji su uglavnom poprilicno slabe kvalitete.
>
> Tvoje neosnovano uvjerenje.To su samo suzene informacije. Kako su neki
> ucenici znali ili predpostavljali da je uznesena to ne pise ovdje ali zbog
> toga ne treba zakljucivati tako kao ti.

Hajdemo to pojednostavniti. Ti tvrdis da je tekst s kojim je ta baba izasla
u dvadesetom stoljecu zapravo prijevod izvornog praevandjelja, aramejskog
Mateja, koji navodno postoji, ali ga navodno crkva cuva u podrumu.

Nista od toga nema smisla. Imalo bi, kad bi se tu radilo o cetvrtom
sinoptickom evandjelju, koje je toliko slicno Mateju ili Marku, da se sva
razlika moze pripisati razlici u prijevodu. Ali to nije slucaj. Taj tvoj
tekst sadrzi bitne doktrinarne razlike. Nema smisla vjerovati da se radi o
praevandjelju, to je naprosto falsifikat, jednako kao "evandjelje" po
Barnabi. Cak je i Tomino evandjelje u vecoj mjeri autenticno, buduci da
rukopis potjece iz 4-5 stoljeca.

E sad, da malo pogledamo pitanje praevandjelja. Kao prvo, uopce nije
izvjesno da je aramejski Matej postojao. Ono sto se meni cini izvjesnim
jest da je postojala kombinacija pismene i usmene predaje u razlicitim
crkvenim zajednicama. Naime, komunikacija u to vrijeme nije bila bas
sjajna, tako da su crkvene zajednice uglavnom bile prepustene same sebi.
Dakako, za pretpostaviti je da su unutar tih zajednica cirkulirali
tekstovi, zapisi Isusovih govora, zapisi svjedocanstva apostola i tome
slicno. U trenutku kad se formirao kanon, moze se prilicno logicno
pretpostaviti da je netko dao direktivu da se prikupe takvi tekstovi iz
crkava i naprave finalne kompilacije. Tada su nastale tri razlicite verzije
sinoptickog evandjelja, u koje su usli dijelovi izvorne skripte koja je vec
pretrpjela manje semanticke izmjene, te razliciti elementi krscanske
predaje, mitologije i politike. Zbog toga su sinopticka evandjelja
manje-vise isti tekst, ali s varijacijama koje su objasnjive razlikama u
predaji unutar lokalnih zajednica koje su ih izrodile. Cetvrto evandjelje
je, pak, rezultat predaje potpuno drugacije crkvene zajednice, one
Johanitske, unutar koje je cirkulirao posve drugaciji materijal i na
drugaciji nacin nego u Jeruzalemsko-Rimskoj crkvi. Buduci da ono nije
radjeno na temelju sinopticke pra-skripte, radi se o posve drugacijem
tekstu, ali jednako vjerodostojnom i autenticnom. Na zalost, ono je zbog
politickih razloga bilo prepravljeno, i takav prepravljeni prijepis je usao
u kanon. Nekome iz te zajednice, tko je pisao Otkrivenje, ta praksa je bila
uzasno odbojna, i to se da naslutiti iz njegovog teksta, ali u toj tocki
vise nije bilo povratka, crkve su se naime dogovorile oko kompromisnog
kritickog izdanja novog zavjeta, koje ce sluziti kao jezgra pravovjerja,
buduci da su i jednima i drugima bila problem razna krivovjerja, pa im se
zurilo ustanoviti pravovjerje, kako se nauk ne bi u cijelosti izgubio. Pri
tome je Johanitska zajednica insistirala na tome da nauk ostane nedirnut, a
Jeruzalemsko-Rimska zajednica na tome da se naglasi Petrov primat i
modificiraju svi elementi tekstova koji bi dao naslutiti nesto drugo.
Nekakav kompromis je postignut, ali postojale su struje koje se nisu
slagale s tim postupkom i koje su se odmetnule, te ili izumrle s vremenom
ili se prikljucile hereticima, cime je njihov izvorni nauk pomijesan s
heretickim i de facto izgubljen.

Na temelju proucavanja kanonskih evandjelja, jasno se vidi da se u nauk
nije diralo. Ako je ista prezivjelo nedirnuto, to su bile Isusove izreke.
Ja bih pretpostavio da su one bile zapisane jos u najranije vrijeme,
neposredno nakon Isusove smrti, i da su ih zapisali apostoli za internu
uporabu, kako ih ne bi zaboravili. Sjecanje je tada bilo jos jako zivo,
izreke su zapisane iznimno precizno, i varijacije su jedino semanticke, u
smislu da se netko nije mogao sjetiti tocne rijeci koju je Isus koristio,
pa je napisao sinonim, ali to je to. Nauk je konstanta, to nije mijenjano,
nije nista izbaceno ni dodavano. Druga stvar su biografski detalji. Oni su
postali zanimljivi tek kasnije, ne prvim ucenicima, nego obracenicima, koji
su htjeli znati vise o Isusu i apostolima. E, tu sad imamo problem. Cini se
da je tu bilo vise slojeva autorstva, da postoje rani i kasni dijelovi, s
tim da se u kasnije dijelove vec mijesaju legende i mitovi. Ja bih o tome
vise vjerovao Johanitskoj zajednici, odnosno Ivanovom evandjelju. Koliko
god se smatralo da su sinopticka evandjelja starija, to je samo zato sto su
ona bila "main stream" glavne, vecinske krscanske zajednice pod Petrom,
Jakovom i Pavlom. S druge strane je postojala predaja Marije Magdalene -
"Ivanovke", koja se ocuvala u drugoj zajednici, a samo evandjelje se drzi
mladjim zato sto je uslo u main stream tek ukljucenjem u kanon, u svojoj
modificiranoj verziji. Opcenito se medju teolozima smatra da je Ivanovo
evandjelje teoloski najjace i da najbolje portretira Isusov nauk, iznutra,
iz pozicije nekoga tko razumije, za razliku od "zar ni vi ne razumijete?"
sinoptickih evandjelja. Zbog citave price, ja bih rekao da je Isusov nauk
prenesen s onim stupnjem tocnosti s kojim je to uopce moguce. Nije bilo
izbacivanja ni dopisivanja elemenata nauka. S druge strane, biografski i
politicki elementi su modificirani, i ne bih previse drzao do njihove
tocnosti. Vecina toga su legende koje su cirkulirale unutar krscanske
zajednice koja je proizvela finalni tekst konkretnog evandjelja.

E sad dolazimo do razloga iz kojeg ja smatram da su apokrifi poput ovog
tvojeg "evandjelja dvanaestorice" zapravo nevjesti falsifikati. Naime, oni
uvijek iznoserazliciti nauk, oni mijenjaju teologiju. Takve stvari naprosto
ne prolaze, i nikad nisu prolazile. Oko teologije je bilo zestokih rasprava
u ranoj crkvi jos prije postojanja finalnih tekstova evandjelja. Ocevici su
postojali, jos su bili zivi, postojala su svjedocanstva iz prve ruke. Nitko
nije mogao modificirati nauk. Nauk je prezivio. Jedino sto ga prakticki
nitko vise ne shvaca, ali rijeci su se sacuvale.

E, znas sto bi mene zanimalo, ali stvarno zanimalo? Ne nekakav hereticki
prijepis iz n-te ruke, nego original "Ivanovog" evandjelja, tekst prije
modifikacija, zadnji izvorni prijepis prije ukljucivanja u kanon. E, to bih
volio vidjeti.

 


Danijel Turina


toggle