Članak
ČLANCI

Svestranost

indeks


Moram priznati da me pomalo zabavljaju komentari koje sam u zadnje vrijeme znao pročitati na newsima. Naime, izgleda da neki ljudi koriste činjenicu da prilično dobro radim veliki broj stvari kao argument kojim me žele diskreditirati. Razumijem osnovnu liniju razmišljanja - većina ljudi jedva jednom stvari uspije kako valja ovladati kroz čitav život, a ljudi koji "svaštare" najčešće nisu dobri ni u jednoj stvari koju rade, naprosto zato što imaju isti kapacitet kao i "specijalisti", ali taj kapacitet dijele na previše stvari, pa se ni jednoj nisu u stanju posvetiti kako valja. Kad me netko mrzi i želi me diskreditirati, uglavnom pokušava povući analogiju sa tom pojavom, ne bi li ljudi izvukli zaključak da po svoj prilici ni jedna stvar koju radim ne može biti doista dobra. Naime, kako bi se od nekoga moglo očekivati da je istovremeno učitelj yoge, pisac, vodi informatičku firmu i bavi se fotografijom, a da bilo što od svega toga može raditi dobro? Argument izgleda smisleno sve dok netko ne pogleda stvarne rezultate. Tada se vidi nešto neočekivano - ja stvarno uspijevam sve te stvari raditi na visokoj, ako ne i najvišoj razini. Očito nešto opasno ne štima s logikom mojih kritičara.
Ne, odgovor nije u nekakvim mojim nadljudskim sposobnostima. Bog se ozbiljno potrudio odrezati mi sve osim posve ljudskih resursa. Dakle ne mogu letjeti zrakom, prolaziti kroz zidove, znati stvari koje nisam učio, i općenito moje sposobnosti ne izlaze iz okvira uobičajenog. Štoviše, u dosta stvari kojima se bavim lako je naći specijaliste koji su u tome bolji. Jedino, takvi su najčešće toliko usko specijalizirani, da se ne razumiju ni u što izvan svoje najuže specijalnosti. I tu dolazimo do odgovora: da bi netko bio jako dobar u nekom području djelatnosti, mora se u njega jako zadubiti, toliko da zanemari sve ostale aspekte života, da živi samo za tu jednu stvar, desetljećima. To se ne razlikuje od onoga što ja radim - ja se, naime, iznimno koncentrirano posvetim samo jednoj stvari u bilo koje dato vrijeme. Kad idem u dućan, onda sam u dućanu, ne mislim ni o čemu drugom. Bavim se samo time što treba kupiti, kako jeftinije proći, koji proizvod je bolji, za što trenutno imam novaca, što je hitnije, i tako dalje. Kad se bavim fotografijom, onda se time bavim kako spada. Proučavam tehniku, optiku, vještine, pravila zanata, i vježbam. Užasno puno vježbam, slikam tisuće i desetine tisuća fotografija godišnje. Kad vozim auto, radim samo to. Isto važi i za sve ostale stvari. Naprosto, radim oštre rezove, ne dopuštam da mi se po glavi istodobno mota petsto stvari koje će generirati bijeli šum i paralizirati mi sposobnosti. Uočite da nigdje nisam spomenuo yogu kao jednu od stvari koje radim. Zašto? Zato što yoga nije jedna od stvari, jedna od aktivnosti. Yoga je način na koji radim sve ostale stvari. Oni koji se "bave yogom", u smislu da im je yoga jedna od stvari koje rade, nemaju blage veze s yogom, niti će ikad imati. Yoga se može prevesti kao sjedinjenje, kao fokus, sabranost. Taj prijevod nije loš, jer prilično dobro ilustrira poantu; yoga je naime stanje pribrane i budne djelatnosti. Kad ljudi govore o duhovnom zadubljenju, na pamet im padnu oni siroti nesposobni sektaši koji "traže duhovno ispunjenje" očiju boje kuhanog kelja. Takvi nisu u stanju otići u dućan a da po putu ne zaborave kako se zovu, a kamo li nešto drugo. Zbog njih je duhovnost došla na zao glas. Među prosječnim ljudima, "duhovnjaci" su na opravdanom glasu kao hrpa totalnih budala i nesposobnjakovića, koji se bave nesuvislim promišljanjem o stvarima koje ne postoje. To je zapravo prilično kvalitetan opis lažne duhovnosti i šarlatanstva. Na žalost, šarlatana i luđaka ima toliko, da ljudima ne pada na pamet da bi možda tu negdje mogla postojati i autentična pojava, u odnosu na koju su sve to zapravo zastranjenja, kao astrologija u odnosu na astronomiju i numerologija u odnosu na matematiku. E, kad ja velim da sam yogin, to vam znači astronom i matematičar, a ne astrolog i numerolog. Ja stvarno radim stvari.
Da se vratimo na svestranost. Većina ljudi uz svoj redovni posao ima i fotoaparat s kojim slika obiteljske slike, i vozi auto. Sa mnom je to isto slučaj. Ja naprosto te stvari radim dobro. Budući da već imam fotoaparat i povremeno slikam obiteljske i slične fotografije, potrudio sam se o tome ponešto naučiti i to radim kako spada. Isto tako, kad već vozim auto, naučio sam ga voziti dobro. Naprosto, ne vjerujem u površnost, površnost je zlo. Površnost je kad netko sve stvari radi loše, a eventualno jednu nauči raditi koliko toliko dobro, barem na razini da mu netko za to hoće dati novce. I sad, umjesto da kritiziraju površne ljude koji ništa ne rade kako spada osim eventualno jedne stvari, kritiziraju mene koji sam se potrudio naučiti hrpu stvari i u svemu što radim nastojim biti dobar. To je zanimljiv psihološki fenomen o kojem bi netko mogao napisati znanstveni rad, a do tada, mogu samo reći da nisam do kraja siguran ide li mi to na živce ili me zabavlja.

 


Danijel Turina


toggle