Članak
ČLANCI

Sloboda

indeks


Message-ID: <1qm55y0pdeau3.1rxlxwyv0s9p1.dlg@40tude.net>

On Sat, 2 Oct 2004 20:21:12 +0200, Lacordian wrote:

> "skL" <sklansky@email.htnet.hr> wrote in message
> news:cjmnoa$sfg$1@bagan.srce.hr...
>> how very nice...ubuduce se drzi ove misli i mislim da bi se necemu mogao i
>> domisliti :) a ako bi na tvoju recenicu dodali nesto tipa "a ako covjek
> nije
>> slobodan i odgovoran, onda je svemoguci bog kriv za to zlo"...i onda
>> dobijemo citat iz Camusovog "Mita o Sizifu"...smatraj ovo preporukom...
>>
> covjek je odgovoran za svoje postupke zbog te slobodne volje. bog je
> odgovoran za stvaranje te volje. zasto je bog stvorio covjeka? koji je
> smisao zivota? postaviti to pitanje ovdje je glupo jer odgovora jos nema...
> dalje bi se dalo jos razvesti o odgovornosti. no o tome bi svaki covjek
> trebao znati prilicno.


Mislim da se stvar da pojednostavniti usvajanjem nekoliko sljedećih elemenata.
Čovjekova slobodna volja nije apsolutna, nego je ograničena.
Ograničenja čovjekovoj slobodi su višestruka, i dolaze od naravi svijeta, naravi njegovog tijela, naravi njegovog položaja i drugih bića.
Jedno od primarnih ograničenja čovjekove slobode je struktura njegove osobnosti, odnosno vezanosti za niske stvari - kršćani bi rekli grijeha, i to je za početak dobra aproksimacija, iako može navesti razmišljanje na krivi kolosjek.

Toliko o čovjekovim vezanostima i ograničenjima njegove slobode.

Čovjekova sloboda, pak, dolazi od suprotnog, dakle od usmjerenosti prema Bogu, od prihvaćanja, usvajanja i očitovanja kvaliteta koje potječu od Boga, koje čovjek primi u sebe i koristi kao da su njegove; to je između ostalog značenje Isusove priče o talentima, kao i onog "tražite i dat će vam se". Što je čovjek više utemeljen u vrlinama, tim je slobodniji, odnosno više nalik Bogu, koji je jednako apsolutna sloboda koliko i apsolutna vrlina. Meister Eckhart bi rekao da čovjek, koji se s Bogom sjedini u volji, sjedini se i u naravi, a Paramahamsa Ramakrišna bi rekao da čovjek ima slobodnu volju odabrati oblik u kojem će obozavati Krišnu. :)

To je ujedno lakonska i savršeno precizna definicija slobode, jer se raščlambom te tvrdnje dobiva da su slobodni jedino oni, koji su na tom stupnju da jedino žele obožavati Boga, a istodobno i da ne postoji slobodna volja ako njena usmjerenost nije jedino prema Bogu, koji je sloboda. Slobodna volja usmjerena kroz vezanosti negira samu sebe i za rezultat ima ropstvo, jer u grijehu nema slobode, samo automatizam samoprodužujućih vezanosti.

To ti je nauk vedante o slobodnoj volji, a pametni kršćani će ti vjerojatno reći nešto slično tome.

(nastavak)

Što se pak tiče stvaranja, mislim da je pogrešno reći da je Bog stvorio čovjeka ovakvim ili onakvim. To je krivi stav koji navodi u zabludu. Točnije je reći da se bića stvaraju izjednačavanjem potencijala između Boga i Prirode. Isto tako, može se reći da čovjek sam sebe stvara uzimajući od Boga, ili od drugih izvora, a njegovi izbori mu ili uvećavaju, ili umanjuju slobodu. Moguće je, također, reći da relativni svijet teži tome da zrcali Apsolut, i da se nalazi u procesu oblikovanja koji teži proizvesti sliku u relativnom svijetu koja najviše liči na Boga, a čovjek u svojim arhetipski savršenim stanjima trenutno na ovom svijetu predstavlja najbolji pokušaj. Dakako, čovjek koji je relativni Apsolut, odnosno svjetovni Bog, prije će biti Isus, Babađi ili Vivekananda, nego neki obični čovjek s ceste, koji je zapravo više bezrepa živina nego Bog u svijetu.

Mislim da ovo na posve zadovoljavajući način rješava izvorni paradoks i pitanje.
 


Danijel Turina


toggle