Članak
ČLANCI

O prepoznavanju Boga

indeks


From: Danijel Turina
Newsgroups: bih.soc.religija,hr.fido.religija,hr.soc.religija,hr.soc.religija.krscanstvo,yu.forum.religija
Subject: Re: Opsednutost djavolom
Date: Thu, 08 Jul 2004 12:27:05 +0200
Message-ID: <687qe0pg8q3vtm25i0onus7on6lp3c9b3c@4ax.com>


On Thu, 8 Jul 2004 11:38:13 +0200, "Branimir Maksimovic" wrote:
>> Stvarno ste karikature, nije ni cudno da vas bezboznici ismijavaju. Potiskujete
>> vlastiti negativitet i pretvarate se da ste bolji nego jeste, i onda
>> kad vam se to potisnuto vrati, mislite da vas vrag iskusava. Ovoga
>> koji se potpisuje sa "sveti" nema sto iskusavati, eventualno da
>> provjeri je li mu i dalje sto posto odan.
>>
>
>Danijele, mislim da je moj post dovoljno jasan, da potvrdjuje
>ono o cemu govoris. Ziveo sam u zabludi i to priznajem.
>To je jedna lekcija koju nikad necu zaboraviti.


Ja se stvarno nadam da je tako, jer imam dojam da je ljudima koji se krecu u krscanskom misaonom kontekstu iznimno lako pasti u zablude ove vrste, buduci da vraga i Boga dozivljavaju kao figure s atributima (dakle bijeli i crni), a ne kao eksponente odredjenog stanja duha (dakle stvarnost-ljubav-svijest-sloboda i oholost-mrznja-neznanje-ogranicenost), koje je tu jedino bitno. Tako je, naime, moguce imati dojam da se vragu kao zamisljenoj osobi protivis, a zapravo vragu kao stanju duha sluzis i pripadas. S Bogom vazi isto. Ako si u situaciji da moras birati izmedju dvije osobe, od kojih jedna veli da je Bog a druga da je vrag, sva je prilika da su obje konstrukti tvojeg astrala. Boga ne mozes s nicim pobrkati, Bog je samo-svjedoceca istina, tu nema ni sumnje oko identiteta ni dvojbe, jer ta istina sama za sebe svjedoci, Bog naprosto emanira spoznaju i razumijevanje i u Njegovoj svetoj prisutnosti nema vise nikakve sumnje i neznanja. Tamo gdje je sumnja u pogledu identiteta, gdje je neizvjesnost, neznanje, tamo sasvim sigurno nije Bog, i ako moras u takvom kontekstu birati izmedju dva necega, po svoj prilici biras izmedju dvije vrste iluzije. Svakom bicu astrala je lako iz tvojeg astrala procitati kako si zamisljas Boga ili Isusa, i reproducirati tu sliku, i reci "ja sam Bog" ili "ja sam Isus". Ali, nije bitno je li takav u bijelom i isijava svjetlost, dakle kako _izgleda_, nego sto si ti dok to gledas. Ako u tebi nema promjene, ako si isti, ako je to izvana a ti sa strane, onda sasvim sigurno nije ni Bog, ni sveto bice, nego neka prikaza. Bozja prisutnost se ocituje poput sunca spoznaje koja se zapali u tebi, i ti vise nisi ti, ti si naprosto u trenutku prosiren, odjednom je sve jasno, kao da si uronjen u ocean svijesti, naprosto je veo tame uklonjen s tvojih duhovnih ociju i sada vidis i spoznajes ono sto je prije bilo sakriveno i nevidljivo, i cisto neupitno znanje je tamo, gdje su prije bili sumnja i neizvjesnost. To nije ni znanje ni ljubav, to je nesto toliko veliko, da su i znanje i ljubav samo cestice toga, sitne manifestacije i parcijalna zracenja. To se ne moze pobrkati ni sa cim, jer je totalno nezamislivo, a nezamislivo je zato sto je to moguce iskusiti jedino kad se ogranicenja bica uklone, a nikada unutar tih ogranicenja, unutar kojih covjek ne moze ni razumjeti o cemu ja to pricam.
 


Danijel Turina


toggle