Članak
ČLANCI

O pranju grešnika krvlju svetaca

indeks


Nedavno sam pročitao vrlo zanimljivu knjigu, "Host" od Stephanie Meyer. Osim što je u pitanju jedan od boljih SF romana koje sam pročitao (u dosta stvari usporediv s Heinleinovim "Stranger in a strange land"), predstavlja vrlo zahvalan materijal za slojevito iščitavanje. Recimo, glavni lik romana ima takav karakter da u usporedbi s Wandom Isus izgleda neimpresivno, ako su suosjećanje, ljubav, praštanje i hrabrost ikakav kriterij. Ne želim tu sad prepričavati knjigu, nego samo komentirati jedan citat Melanie:

"To je Wandin dar meni, plaćen njenom srebrnom krvlju. Jared i ja, ponovo zajedno kao da nje nikad nije ni bilo. Kao da nas nije oboje spasila.
Ako prihvatim taj dar, profitirat ću od njene smrti. Ubit ću je ponovo. Uzet ću njenu žrtvu i pretvoriti je u ubojstvo."

Melanie, umjesto da se veseli što ju je Wanda spasila po cijenu svog života, doživi slom živaca zbog te činjenice, zato što smatra Wandu nekom kombinacijom sestre, najbolje prijateljice i bolje verzije sebe. Ona naprosto svoj život ne smatra vrijednim te žrtve.

E sad, tu mi padaju na pamet kršćani koji nemaju nikakvih problema prihvaćati Isusovu žrtvu na križu kao plaću za svoje grijehe i cijenu svojeg spasenja. Njima je to normalno, smatraju da bi Isusova žrtva bila uzaludna kad je oni ne bi prihvatili.

Da netko od tih kršćana stvarno razmisli o tome što bi to značilo da imaš nekoga tko nije nužno Bog, ali je dovoljno veći od tebe da ti izgleda kao Bog, ti ga voliš na vrlo konkretnoj razini, nimalo apstraktnoj, dakle barem onako kako bi netko volio najboljeg prijatelja s kojim je proživio strašne stvari na rubu smrti i koji mu je bezbroj puta spasio život, i smatraš ga svojim spasiteljem, tješiteljem i uzorom, i ti sad prihvaćaš njegovu smrt kao valutu koja tebe otkupljuje? Pa to je ludnica.

Apsolutno svatko tko ima bilo koji stupanj vrline bi zapravo radije umro za takvu osobu nego prihvatio njenu smrt. Imat ćeš točno situaciju iz te knjige, gdje Melanie ne želi svoj život nazad ako ima biti plaćen na takav način, ne želi platiti tu cijenu za svoje spasenje. I to je zanimljiva evolucija stvari, jer na početku radnja počinje tako da Wandu doživljava kao uljeza i neprijatelja, ali kako je upoznaje, sve više je doživljava kao bolju od sebe i ne bi imala nikakvih problema umrijeti za nju, ali prihvatiti Wandinu smrt kao cijenu svojeg spasa? Od toga joj se napravi kratki spoj u glavi od užasa. To je sablazan bez presedana, ali to je točno ono s čim je suočena i što joj je nametnuto.

I sad se opet vratimo na kršćane koji s blesavim ponosom govore da su spašeni Isusovom krvlju prolivenom na križu, i na mahayana budiste koji nemaju nikakvog problema s tim da se bodhisattve odriču nirvane kako bi njima pomagali, ili učenika koji smatraju da je sasvim ok raditi grešna djela jer će se učitelj ionako žrtvovati kako bi počistio njihovu lošu karmu.

Normalna i prirodna reakcija osobe utemeljene u vrlini je dati svoj život za zaštitu boljeg od sebe, ili čak ne nužno boljeg, nego barem osobe koju voliš.

"Piti krv" osobe koju navodno voliš, i po tu cijenu prihvatiti svoje spasenje, to je toliko naopaki koncept da je to strašno, i to je točno ono što je Vrag radio na ovom svijetu, s poznatim rezultatima: naravno da se nitko od tih niskih i malih nije spasio pijući krv svetih i velikih. To tako ne radi. Možeš se spasiti prolijevajući svoju krv za svete i velike, ali ne i prihvaćajući prolijevanje njihove krvi za sebe. Sve to je proizvelo samo još veće zlo, veći užas, veći duhovni mrak. Svatko tko je doista prihvatio Isusovu žrtvu na križu kao cijenu svog spasenja tim je činom prodao svoju dušu Sotoni.


Danijel Turina


toggle