Članak
ČLANCI

O krdima i pastirima

indeks


Ljudska potreba za boravkom u centralnom, najsigurnijem dijelu krda upravo je nevjerojatno sveprisutna u svim društvenim odnosima, i upravo je nevjerojatno iritantna u toj svojoj sveprisutnoj nametljivosti.

Jasni su mi evolucijski uzroci. Netko želi biti popularan, prihvaćen, "normalan", zato što tako uspostavlja empatske veze s najvećim brojem jedinki u čoporu/plemenu, a to će za rezultat imati to da će ga braniti ako ga napadne leopard, dat će mu dio svoje hrane ako vlada glad, njegovat će ga ako je bolestan ili ranjen, a čini se da je popularnost i društvena prihvatljivost također i jak afrodizijak, tako da takvi nemaju problema pri pronalaženju partnera za razmnožavanje.

Također, dio evolucijskog mehanizma u slučaju ljudske vrste mora biti i odbacivanje drugih vrsta hominida, "različitih", s kojima se evolucijski štetno pariti i koje treba ubiti zato što su konkurencija za resurse. Druga strana prihvaćanja "normalnih" je dakle ubojstvo "različitih", i, imajući u vidu da je prije stotinjak tisuća godina na Zemlji živjelo barem pet vrsta hominida, dok sad postoji samo jedna, ta evolucijska strategija je očito bila učinkovita u eliminiranju konkurencije. Naravno, nezgodan problem s tim evolucijskim mehanizmom je taj što on nije prestao postojati s izumiranjem Neandertalaca, Denisovljana, Floresijanaca, Homo Heidelbergensisa i sličnih izvedenica Homo Erectusa, tako da ljudi i dan danas imaju potrebu za identificiranjem, odbacivanjem i umlaćivanjem "drugačijih", ali unutar svoje vrste. Sad će netko reći da taj mehanizam može biti funkcionalan u eliminiranju štetnih aberacija unutar vrste općenito - da se time mogu izlučiti patološki primjerci koji bi djelovali disruptivno na društvenu zajednicu ili genetski pool, i ja se s tim slažem. Problem nastaje kad uočimo taj isti mehanizam u raspravi između vlasnika Canon i Nikon fotoaparata, između vlasnika Maca te Windows i Linux računala, vlasnika Volkswagena i vlasnika Alfa Romea, stanovnika Zagreba i stanovnika Splita, te vlasnika iPhonea i Androida. To je, dakle, mehanizam koji generira konfliktnost prema "drugačijem" čak i kod posve nebitnih sitnica koje se nikako ne mogu objasniti kao evolucijski ili socijalno disruptivne. Dovoljno je da crna boja kišobrana za muškarce bude prihvaćena kao uobičajena, pa da vlasnik crvenog kišobrana bude "čudan".

Razmjerno komičan dio priče nastupa kad pripadnici podjednako zastupljenih opcija jedni druge pokušavaju nagovoriti da prijeđu u njihov tabor, valjda u želji da se uspostavi većinska, a time i "ispravna" opcija, tako da oni mogu biti dio "pravog" tabora, čime će im valjda pasti razina tjeskobe uzrokovana mogućnošću dva izbora od kojih ni jedan nije "izvjesno pravi". Isto tako, kad se jednom uspostavi "ispravan" izbor, pripadnici alternativa nalaze se pod progresivno pojačanim pritiskom da se "obrate s krivog puta" i prihvate "pravi" izbor, čak i kad to nema nikakvog smisla. Možda najluđi primjer je bila masovna histerija oko prelaska s filmske na digitalnu fotografiju, kad su digitalni fanatici histerično zagovarali prelazak na digitaliju čak i tamo gdje to nema nikakvog smisla i gdje je digitalna fotografija očigledno inferiorno rješenje, naprosto zato što, kad svi prijeđu na digitaliju, mogu znati da su pripadnici "pravog" izbora. Nažalost, to je za rezultat imalo dramatični pad korištenja filma, a time i prometa laboratorija koji ga razvijaju, pa sad film kao tehnologija više nije na raspolaganju ni onima kojima je to daleko bolje i jeftinije rješenje od digitalije, recimo fotografima pejsaža koji koriste veliki format. Naprosto, jednom kad filmski laboratoriji propadnu uslijed nedostatka prometa, cijelu tu mašineriju je nemoguće ponovo pokrenuti, i uslijed forsirane majorizacije tržišta vrlo kvalitetne manjinske opcije mogu biti naprosto uništene. Kao što možete vidjeti na ovom linku, takve ekstremno manjinske opcije nipošto nisu inferiorne, kako bi vam često pokušali objasniti zagovornici majorizacije. Naprotiv, takve ekstremno manjinske opcije mogu biti apsolutni vrh, elita u nekom području, i manjinske su zato što samo ekstremna manjina ima potrebu za tako ekstremnom kvalitetom, ali od postojanje te opcije većina može biti na ogromnom dobitku, recimo kad profesionalni fotograf pejsaža, kao pripadnik ekstremne manjine fotografa, snima fotografije ekstremne kvalitete i pravi otiske velikog formata koje široka populacija može kupiti i tako doživjeti fotografiju najviše kvalitete. Ekstremna majorizacija znači da će "fotografija" za većinu biti smeće snimljeno mobitelom i objavljeno na facebooku i instagramu. Ako takva većina prevlada, idući korak će biti pad prodaje digitalnih fotoaparata srednjeg i 35mm formata, a time i propast proizvodnje, kako se desilo s filmom. Tada mobiteli neće biti samo izbor većine, nego i jedina opcija; naprosto nećete moći kupiti ništa bolje, barem ne za normalne novce, jer su nišni proizvodi uvijek postojali, ali su bili strašno skupi. Primjerice, danas možete kupiti stroj i kemikalije za kućno procesiranje E6 filmova, rotacijski skener i sl., ali to je tako skup sport da se na to praktički nitko ne odlučuje. Ja, recimo, radije koristim digitalca nego film, unatoč tome što sam siguran da bi film velikog formata davao bolje rezultate. Naime, cijena u novcu, trudu i trovanju toksičnom kemijom prilikom procesiranja filma naprosto je prevelika.

Koji je, dakle, bio rezultat forsirane majorizacije u slučaju fotografije? S jedne strane, digitalna fotografija je kontinuirano rasla u kvaliteti i već godinama je na razini koja je usporediva s filmom manjih formata. S druge strane, unatoč tome što bi bilo idealno da film i digitalija koegzistiraju na tržištu, pa da svatko može odabrati ono što mu bolje odgovara za njegov tip fotografije, to se nije desilo, nego je digitalija uništila ekonomske temelje filmske fotografije koja je za sve praktične svrhe dovedena do točke potpune nepraktičnosti i nestala je s liste realističnih opcija.

Aktualni primjer pokušaja sektaške majorizacije je histerično ludovanje zagovornika Android platforme s ciljem uništenja Applea, praćeno sustavnim napadima na Apple i njegove korisnike. Recimo da to uspije i da Apple bude istisnut s tržišta do razine na kojoj je sad film prisutan u usporedbi s digitalcima. Google, vlasnik Android platforme, mogao bi neograničeno kontrolirati i ucjenjivati tržište, a znamo da Google živi od reklama i trgovanja vašim osobnim podacima. Isto tako, znamo da je Android platformi potrebna dvostruka ako ne i veća računalna snaga da bi konkurirao Appleu u performansama, tako da je praktički nemoguće naći Android uređaj koji radi brže u praktičnim zadacima od modernih iOS uređaja, unatoč tome što nominalno Android uređaji metu pod s iOS uređajima, po sirovoj računalnoj snazi. Nedavno sam gledao kako iPhone 5 na stvarnim aplikacijama radi brže nego Oppo Find 5, a Oppo ima nominalno dvostruko bolje performanse. Dakle rezultat nasilne majorizacije bi bilo tržišno uništenje tehnološki superiornog operativnog sustava (ako je kriterij superiornosti da postiže bolje rezultate na duplo slabijem hardveru) i potpuna prevlast operativnog sustava čija je temeljna funkcija da vam isporučuje reklame.

Sad će netko reći da ekstremne manjine mogu biti s razlogom marginalizirane, i da bi bilo civilizacijski štetno pokušavati im davati jednaki tretman - fašisti, zagovornici ludih teorija zavjere, protivnici teorije evolucije i vjerski fanatici, svi bi oni, da im se da priliku, napravili ogromnu štetu. Primjerice, ako stavite vjerske fanatike u poziciju da ravnopravno kreiraju medijski prostor i obrazovni program u školama, djeca će morati simultano učiti o tome da je čovjek nastao evolucijskim procesima prirodne selekcije, i da je nekakvo božanstvo stvorilo prve ljude i zabranilo im da jedu s drveta spoznaje dobra i zla. Kad god se takvim religijskim kultovima da priliku, oni zatiru podučavanje znanosti, koju vide kao neprijateljsku filozofiju koja naučava "bezbožnost" i "navodi na grijeh". Marginalizacija takvih ludih kultova nije dakle oblik štetne redukcije broja raspoloživih intelektualnih izbora, nego nužnost kako bi istina i razum prevladali, i kako obrazovni sustav ne bi bio do te mjere degradiran da rezultat bude kolaps znanstveno-tehnoloških kapaciteta civilizacije. Civilizacija se, dakle, mora braniti od štetnih manjinskih opcija, ali nisam siguran da je takve manjinske opcije korisno pretjerano suzbijati, zato što one drže "razumnu većinu" u stanju retoričke kompetencije i u dovoljnoj je mjeri ugrožavaju da ona cijelo vrijeme mora braniti svoju poziciju i ne može si dopustiti da se uslijed samodopadnosti reducira na bahatost. Naime, puno puta sam primjetio da "znanstvena zajednica" koristi blesave, priglupe i pogrešne argumente, naprosto zato što nema nikoga s mudima i dovoljno velikom batinom da ih dovede u red, odnosno da ih tako gadno napadne da moraju paziti što rade ako ne žele posve izgubiti ugled. Isto tako, često sam vidio da se u ime znanosti koriste argumenti na koje je sama znanost ekstremno ranjiva, i tek kad se formirala dovoljno jaka opozicija znanosti od strane različitih čudaka-skeptika koji dovode u pitanje sve i svašta, znanost se našla u poziciji da mora priznati da skepsa sama po sebi uopće nije kvalitetan spoznajni instrument, za razliku od prijašnjeg stava gdje se "u ime znanosti" ekstremna skepsa koristila za napadanje "parapsihologije" i sličnih stvari, na način koji bi, po jednakim kriterijima, mogao zgaziti većinu "ortodoksnih" znanstvenih disciplina. Isto tako, kriterij sposobnosti za ponavljanje eksperimenta po zahtjevu zvuči znanstveno, ali kad ga skeptici primjene na put na Mjesec, onda se naglo vidi da to baš i nije tako briljantna ideja kako se izvorno činilo. Zbog toga je jako pametno svaku agresivnu metodu prvo testirati na sebi, dakle testirati vlastitu ranjivost na primjenu te metode. Zagovornicima marginaliziranja "štetnih manjina" treba priuštiti da se nađu u poziciji da njih netko kategorizira kao štetnu manjinu, recimo da ih većinska kršćanska populacija kao doktore fizike klasificira kao ekstremnu manjinu kojoj se ne smije dopustiti da monopolizira intelektualni prostor i obrazovni sustav, nego većina, dakle kršćani, treba odrediti školski program iz područja fizike. Kad se to tako postavi, onda se naglo uviđa problem s dopuštanjem da se manjinu marginalizira, jer većina u hrpi stvari naprosto nema kvalitete potrebne za formiranje društvene zajednice koja je različita od vladavine rulje. Lude kultove i slične stvari dakle treba suzbijati, ali ne kriterijem većine, nego kriterijem znanstvene provjere i dokaza, odnosno zdravim polemičkim metodama, a ne nekakvim referendumima na kojima bi većina iznosila svoje mišljenje o termodinamici i gravitaciji, pa bi se to mišljenje moralo staviti u udžbenike.

Ako mislite da se tu radi o pukoj teoriji bez praktične vrijednosti, uputio bih vas na polemike koje se o tome vode u Americi, pa ćete vidjeti kako se radi o vrlo konkretnom i stvarnom problemu koji nam je svima pred vratima. Većina je, naime, zla, glupa i primitivna. Lako ju je obmanuti, lako ju je huškati na manjine, lako ju je navesti na zlo, a teško ili nikako na dobro. Sad se nekome čini da ima smisla huškati rulju na neku nepopularnu i neomiljenu manjinu, kojoj on osobno ne pripada, u ovom slučaju homoseksualce, ali problem s huškanjem rulje je što to rulji daje do znanja da je njeno mišljenje relevantno i da ona odlučuje, a kad to jednom krene, teško se zaustavlja. Sad su "nepopularna manjina" homoseksualci, ali sutra to lako mogu biti evolucijski biolozi ili fizičari elementarnih čestica. Nemojte da vam padne na pamet smijati se tome kao nemogućem, jer se to već dešava. Kad pogledate koliki postotak populacije vjeruje da su nastali od Adama i Eve, a koliki postotak populacije ima kvalitetno razumijevanje evolucijske biologije, barem na razini da je u stanju pratiti fakultetsko predavanje iz tog područja, prisjest će vam smijeh. Naime, ovi drugi su tolika ekstremna manjina da su prema njima homoseksualci većina, i ukoliko se većini dopusti da na bilo koji način odlučuje o obrazovnom programu, možemo se pozdraviti i sa znanošću i sa razumom i s uvidom u bilo kakvu istinu, jer će nam misaoni prostor krojiti poluretardirani vjerski fanatici koji vjeruju u Noinu arku, a sve u ime većine i želje centralnog dijela krda da "odlučuje o vlastitoj sudbini".

Naravno, budalasta je iluzija vjerovati da će manipulatori krda dopustiti istome da na bilo koji način stvarno određuje vlastitu sudbinu; u njihovoj vjerskoj ideologiji, krdo treba pastire, i to je stvarna uloga u kojoj oni vide sebe i vas. Vi ćete smatrati da ste većina, da ste masa i da ste zbog toga pravedni pa smijete kamenovati pedere i određivati školski program, a oni će držati pastirski štap. Naime, kad vam netko počne pričati bajke o "dobrom pastiru", prvo ga pitajte je li dobri pastir vegetarijanac. Druga stvar koju ga trebate pitati je smijete li sad u ime većine kamenovati "pastire", budući da su oni manjina.


Danijel Turina


toggle