Članak
ČLANCI

Mt 13,12

indeks


Standardna politički korektna želja koju mora imati svaka kandidatkinja za Miss Universe je "mir u svijetu". To je doduše primjereno očekivanoj intelektualnoj razini dotičnih, ali zapanjujuće je koliko su takvi stavovi rašireni, čak i među osobama za koje bi se očekivalo da imaju dostatan intelektualni kapacitet za uočavanje manjkavosti u takvim idejama.

Kad nekoga pitate što su problemi u svijetu, u pravilu će se sjetiti gladi, siromaštva, odnosno "neravnomjerne raspodjele bogatstva", bolesti i ratova, odnosno nasilja. Kao korolar takvog stava, idealan svijet bi bio onaj u kojem bi svi imali dovoljno hrane, nitko ne bi bio siromašan i svo bogatstvo bi bilo ravnomjerno raspodijeljeno, te ne bi bilo bolesti i ratova. U prijevodu, ljudi bi bili siti, jednaki i zdravi, a kad bi još mogli živjeti vječno i neograničeno se razmnožavati, to bi bilo idealno. Imajući u vidu takve stavove, posve je jasno zašto teorija evolucije nije omiljena i zašto umjesto nje ljudi radije vjeruju u bajke. Naprosto, istinu niti razumiju, niti im je ona emocionalno prihvatljiva.

A istina glasi da je to već pokušano. Postojalo je, naime, razdoblje kad su ljudi bili više gladni nego siti, i glad je ograničavala njihovu populaciju. Onda su izmislili bolje oružje s kojim su mogli uloviti više životinja, nitko nije bio gladan i svi su bili sretni, i od sreće su se veselo razmnožavali dok im se populacija nije uvišestručila. Za tu populaciju je trebalo više hrane, koju su lako dobavljali novim, učinkovitijim oružjima, te su uskoro istrijebili pleistocensku megafaunu. Tako je ponovo zavladala oskudica hrane, samo na većoj populacijskoj razini, s rezultatom da je na svijetu bilo proporcionalno više ljudi i proporcionalno manje svega drugog. Problem je riješen izumom stočarstva i poljoprivrede, odnosno ciljanim uzgojem biljaka i životinja za hranu i odjeću. Kako je poljoprivreda bujala u dolinama velikih rijeka, ljudi su se ponovo namnožili, siti i sretni, dok njihov broj nije iscrpio kapacitet novog izvora hrane. Inovacije u poljoprivredi i stočarstvu nisu bile dovoljne da se taj broj bitno nadiđe sve do izuma Haber-Boschovog sustava za proizvodnju umjetnih gnojiva, koji je u kombinaciji s motornim traktorima i kombajnima omogućio masovnu industrijsku proizvodnju hrane. To je pak omogućilo novi, višestruki porast populacije, koja, očito, naprosto nije u stanju kontrolirati svoj instinkt za histeričnim razmnožavanjem do točke u kojoj nadilazi raspoložive resurse, kada ponovo nastupa glad.

Hranjenje gladnih u svijetu je dakle potpuno beskorisno, a argument neravnomjerne distribucije hrane je pogrešan. Naime, davno su prošla vremena kad se moglo govoriti o distribuciji; u Pleistocenu, kad su ljudi živjeli životom lovaca-sakupljača, imalo je smisla reći da postoji nekakav prirodni resurs koji treba nekako raspodijeliti, ali taj resurs je odavno iscrpljen. Danas, hrana se proizvodi industrijski i isključivi je rezultat ljudskog rada i ekonomskih faktora. Netko je u tu hranu uložio resurse i s njom radi ono što mu je ekonomski isplativo. "Gladni u Africi" nisu ni po čemu doprinijeli proizvodnji te hrane i na nju ne polažu nikakvo pravo, dakle ne može se o "ravnomjernoj distribuciji hrane" govoriti kao o nečemu pravednom. Pravedno je da svatko ima rezultate svojeg djelovanja: onaj tko ispravno djeluje, da ima obilje, a onaj tko neispravno djeluje, da umre. Uzeti od onoga tko je proizveo i dati onome tko je u osnovi beskoristan nije humanitarno djelo, nego čista pljačka, dakle zlodjelo. Uostalom, kad bi tim gladnima u Africi i sličnim mjestima dali više hrane, oni bi proizvodili više potomaka i praktički odmah nadišli kapacitet izvora hrane, pa bismo se našli u istoj situaciji samo s većom ljudskom populacijom.

Ne. Rješenje pitanja gladi je smanjenje ljudske populacije, a ne stvaranje više hrane. Svijet je već i sada ogoljen i do kosti počišćen od resursa zato što su ljudi sebi iz njega proizvodili hranu, odjeću, energiju i stanište. Sasvim je lako predvidjeti rezultate daljnje eskalacije tog procesa: netko će izmisliti tehnologiju koja je u stanju prehraniti x milijardi ljudi, ljudska populacija će u dvije generacije postići taj broj a u trećoj će ga nadići, i opet ćemo imati glad, samo većeg broja ljudi. Jedini način je da ljudi prestanu razmnožavati se kao štakori i žohari, i uspostave ekvilibrij s izvorom resursa na dugoročno održivoj razini.

Standardni argument s kojim sam se sretao kao s pokušajem odgovora na te vrlo racionalne zaključke glasi: "tko smatra da ljudi ima previše, neka se ubije pa će biti jedan manje". Moj odgovor na to je da taj argument ima dva dijela, od kojih je jedan dobar. Dobar dio je da je ubijanje vrlo dobar način za ograničavanje ljudske populacije, i da ima korisnu evolucijsku svrhu; genocidni ratovi koje su ljudska plemena vodila međusobno kroz povijest vrlo su korisni, u smislu da predstavljaju vrlo kvalitetan ograničavajući faktor rasta ljudske populacije, i predstavljaju umjetno uvedenog predatora za vrstu koja inače nema prirodnih neprijatelja. Loš dio argumenta je da bi trebalo ubiti svakoga tko se domisli ispravnom rješenju problema. Ja imam bolju ideju: treba pustiti prirodnim mehanizmima selekcije da neometano rade svoj posao. Tko nije u stanju raditi ništa vrijedno, neka umre, skupa sa svojom djecom. Tko je sposoban, neka se neograničeno bogati. Tko je nesposoban, neka umre. Naime ako netko nema kvaliteta zbog kojih bi mogao zaraditi novac, i nema kvaliteta koje bi drugi u njemu prepoznali kao vrijedne i zato mu pomogli, očigledno je osoba koju nije šteta pustiti da umre i to bi se po prirodnom tijeku stvari desilo samo od sebe, bez potrebe za bilo kakvom intervencijom; ne treba dakle nikoga ubijati, nego naprosto treba prestati pomagati najgorima i pustiti da evolucija radi svoj posao. To je sasvim dobro funkcioniralo dok ljudi nisu izmislili naopake religije poput kršćanstva, koje sve pokušavaju okrenuti naopačke, i temeljne evolucijske mehanizme proglašavati "nepravdom" koju treba ispraviti. Iz tog kršćanskog socijalnog naslijeđa kasnije je nastao komunizam, kao re-invencija iste socijalno-ekonomske ideje ali bez teoloških elemenata, i toga nikako da se riješimo, ta zvijer svako malo ponovo digne svoju ružnu glavu.

Netko će reći da je suosjećanje dobro, i da ga treba kultivirati pomažući drugima. Ja se s tim potpuno slažem, ali razilazimo se kod izbora onih kojima treba pomagati. Ja biram pomagati najboljima, najsposobnijima i najvrednijima. Ne biram pomagati najšugavijima, nesposobnima, koji nametanjem osjećaja krivnje pokušavaju polagati pravo na tuđe. Prema takvima ne želim osjećati nikakvo suosjećanje, jer osjećam kako me takvo suosjećanje prlja i umanjuje. Naprotiv, suosjećanje s najboljima prerasta u uzdižuće oduševljenje koje prirodno vodi u predanost Božanskom, koje je bolje od najboljeg, divnije od divnog, ljepše od lijepog. Samo pomoću praktičnog divljenja lijepom, moćnom, dobrom i velikom približavamo se najvećem dobru, vrlini i stvarnosti koje je Bog. Boga nema u duhovnoj sirotinji, u niskima, zlima, pakosnima i nesposobnima. Boga nema u pijanom, priglupom, prljavom gadu koji prosi. U takvome je samo Sotona. Ako birate kome ćete pomoći, pomognite dobrom, sposobnom studentu koji je pametan i talentiran ali je iz siromašne obitelji, i pomognite mu na bitan, smislen način koji će dati trajne rezultate. Nemojte rasipati novac na sažaljenje nad glupavim, nesposobnim, prljavim i pijanim šugavcima. I to što imaju im je previše; neka umru. Oslobodite se štetnog sažaljenja i zamijenite ga spasonosnim oduševljenjem, ganućem i ekstazom - usmjerite svoj fokus u ono što želite biti, a ne u ono što se bojite da bi mogli biti.

Godinama sam smatrao da je suosjećanje dobra stvar, ali kako su godine prolazile, ustanovio sam da je najčešći rezultat suosjećanja to da na našem duhovnom polju buši rupe kroz koje iscuri sva pozitivna energija i beskorisno se utroši ne proizvodeći nikakvo dobro - naprosto napaja jalovo polje ljudske beskorisnosti i ništavnosti. Nasuprot tome, djela iz oduševljenja, ganuća i sličnih viših pobuda uzdižu ukupni vektor čovječanstva i postižu sve što je uopće u svijetu postignuto od ikakve vrijednosti. Ljudska populacija nije mala i ugrožena, pa da bi svaki ljudski život bio dragocjen. Naprotiv, ljudi ima ogroman broj. Ljudski život je praktički bezvrijedan kao takav, i većina ljudi će doista potrošiti daleko više korisnih resursa nego će kompenzirati nekim korisnim učinkom koji bi eventualno proizveli za života. Zbog toga se treba prestati ponašati kao da je smrt svakog čovjeka tragedija, i umjesto da se svakoga pokušava spasiti, kao da imamo posla s ugroženom vrstom od stotinjak preživjelih jedinki, treba se koncentrirati na identificiranje i dodatno pojačavanje onih najboljih, najsposobnijih, u kojima je omjer Boga i životinje, kakav postoji u svim bićima, takav da Božansko odnosi bitnu prevagu. Takvima treba dati vlast i moć, a ostali, ostali su tu više popratna pojava procesa koji ima za cilj proizvodnju ovih prvih, nego što bi bili bitni kao takvi, i na njih ne treba trošiti ni suze, ni vrijeme, ni novac. Uostalom, razmislite malo glavom, kad se oslobodite tog naopakog kršćanstva koje ste popili s majčinim mlijekom: kad si birate životnog partnera, činite li to motivirani oduševljenjem ili sažaljenjem? Birate li najšugaviju, najjadniju osobu koju možete naći zato što je kršćanski pomagati najnižima, pa ćete se s tom osobom razmnožavati zato što je jadnu nitko neće? Ili pak birate najljepšu, najpametniju i najbolju osobu koju možete dobiti? Naravno, tako sam i mislio. Dakle ispraznite si glavu od te naopake, zle religije koju je izmislio Sotona, i umjesto toga vjerujte svojim izvornim instinktima koji čine da birate lijepo, dobro i moćno, jer ti instinkti vode Bogu, koji je ljepši, bolji i moćniji od svega što možete zamisliti. Prestanite rasipati svoju energiju na fukaru, jer je to analogno tome da si prekrasna i pametna žena u krevet dovede pijanog nesposobnog šugavca. Bježite glavom bez obzira od onoga za što ne osjećate da je vrijedno štovanja, jer je to od Sotone.

Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. (Mt 13,12)


Danijel Turina


toggle