Članak
ČLANCI

Neodržive predodžbe

indeks


Kad se u običnom govornom jeziku spominju praljudi, kameno doba i Neandertalci, imam dojam da su slike koje se vežu uz te pojmove toliko nevjerojatno karikirane da se stvara dojam da su Neandertalci bili neka vrsta teških debila mutnog pogleda, retardiranog izgleda, da su se glasali grlenim povicima i roktanjem, da su bili prljavi, priglupi, primitivni, a seksualni život im se svodio na to da opale ženu toljagom po glavi i za kosu je odvuku u pećinu na daljnju obradu. Rekonstrukcije izgleda Neandertalaca u osnovi samo odražavaju takvu predodžbu:

Ukratko, te rekonstrukcije izgledaju kao da je netko zbrojio majmuna, retarda i ostarjelog kroničnog alkoholičara, i rezultat su jake nesvjesne želje modernog čovjeka da sebe vidi kao rezultat dramatičnog napretka u evoluciji u odnosu na svoje primitivne pretke.

Doduše, u zadnjih par godina počeli su se javljati disonantni glasovi unutar arheološke zajednice pa su se pojavile i drugačije rekonstrukcije:

Već i ovo je dovoljno da se čovjek s čuđenjem zapita što mi zapravo znamo o svojim precima, o tome kako su izgledali, kako su živjeli, kako su se ponašali, kako su razmišljali i, općenito, koji su im bili duhovni dosezi? Naime, arheološke rekonstrukcije u tolikoj mjeri odražavaju predrasude i percepciju arheologa, da predstavljaju bolji uvid u njihovu psihu, nego u praljude, isto kao što su nacistički pamfleti o nižim rasama više govorili o nacistima nego o tim rasama. Što mi zapravo znamo?

Zapravo, čini se da znamo dosta. U svakom slučaju, znamo daleko više nego smo znali prije deset godina, i beskrajno više nego smo znali prije sto. Problem je u tome što percepciju praljudi u javnosti još uvijek u najvećoj mjeri određuje razina znanja iz osamdesetih godina prošlog stoljeća i prije, a većina tog "znanja" zapravo su različite zablude, koje imaju uzrok između ostalog u manjkavosti i lošoj interpretaciji arheoloških nalaza. Primjerice, prvi pronađeni neandertalski kostur pripadao je osobi s teškim artritisom, što je za rezultat imalo rekonstrukcije Neandertalaca kao pogrbljenih krivonogih majmunoida, u osnovi gorile s toljagom. Također, u ranim nalazima nije pronađena jezična kost Neandertalaca pa je tadašnja špekulacija glasila da nisu imali sposobnost precizne kontrole govora, odnosno da su se glasali sličnije majmunima nego ljudima. Ukratko, zapanjen sam razinom do koje su arheološke analize tog toba bile sklone apsolutno svaki podatak ili nedostatak istog iskoristiti da se Neandertalce prikaže u najgorem mogućem svjetlu i tako naglasi našu "naprednost" u odnosu na naše "primitivne" pretke.

Također, zbog oblika neandertalske lubanje netko je zaključio da su Neandertalci imali manje razvijen čeoni režanj u odnosu na modernog čovjeka, pa je na temelju toga teoretizirano da Neandertalci nisu imali razvijenu sposobnost apstraktnog mišljenja i da bi teško mogli raditi s brojevima većim od tri, što je, dakako, moralo izazivati nadmoćni osmjeh na licima evoluiranih, profinjenih modernih arheologa koji su radili takve analize.

U međuvremenu se netko sjetio napraviti odljev mozga iz moderne i neandertalske lubanje. Zaključak je bio da su Neandertalci imali jednako velik čeoni režanj kao moderni ljudi. Razlika je bila u tome što im je ostatak mozga bio veći nego kod modernih ljudi. Također, u međuvremenu je pronađena neandertalska jezična kost, koja je praktički identična onoj modernog čovjeka, što daje naslutiti da je naslijeđena od zajedničkog pretka, što pak daje naslutiti da je sposobnost govora daleko, daleko starija nego što se obično misli, i da je njome morao moći vladati još Homo Erectus, koji se razvio prije 1.8 milijuna godina a izumro je prije 300 tisuća godina, i koji je predstavljao ljudsku vrstu s apsolutno najduljim "rokom trajanja". Isto tako, ustanovljeno je da su Neandertalci pokapali svoje mrtve uz religijske obrede, da su izrađivali i koristili muzičke instrumente, da su izrađivali kompozitne materijale i oruđa, a odnedavno im se pripisuje i dio najstarijih europskih pećinskih crteža.

Ukratko, moj zaključak da su teorije o Neandertalcima kao primitivnim majmunoidnim divljacima rezultat istog mentalnog sklopa i kvaziznanosti koji stoje u pozadini nacističkog rasizma i primitivnih, kvaziznanstvenih disciplina poput frenologije, po kojima je bilo dovoljno da netko ima veću vilicu i obrve pa da ga se automatski klasificira kao primitivnu, manje evoluiranu vrstu čovjeka.

Problem s takvim teorijama je da je pretpostavljena obrnuto proporcionalna veza između veličine obrva i veličine mozga zapravo nepostojeća. Neandertalci sa svojim oblikom lubanje jako dobro "igraju" na predrasude bjelačke rase o tome kako bi trebali izgledati "primitivni ljudi", ali ti "primitivni ljudi" su imali veći mozak od "evoluiranih" i "modernih", i to je točka u kojoj bi se svaka analiza trebala ukopati na mjestu i zapitati se "što mi to uopće znamo?"

Znamo da nije pametno povlačiti korelacije na temu rasnih karakteristika i inteligencije. Isto tako znamo da nije pametno povlačiti korelacije na temu tehnološke razvijenosti i inteligencije. Na Andamanskim otocima postoje anatomski moderni ljudi koji dan danas ne posjeduju tehnologiju paljenja vatre (naprosto održavaju onu koju je zapalio udar groma), ljudožderi su, žive tamo više od 60000 godina, dakle još od doba kad su Neandertalci i Denisovljani (grana euroazijskog nasljednika Homo Erectusa, paralelna Neandertalcima) bili glavni stanovnici Euroazije, imaju solidan postotak genetskog materijala naslijeđen od Denisovljana, i nikom ništa. Zbog toga smatram da je razumno zaključiti da su Neandertalci i Denisovljani bili drugačija vrsta ljudi; ne primitivnija. Drugačija. Neandertalci, Denisovljani i Kromanjonci (moderni ljudi) očito su različiti ogranci ljudske vrste nastali neovisnim mutacijama Homo Erectusa, koje su se razvijale neovisno u različitim staništima, a moderna molekularna genetika dovodi u pitanje i "tradicionalnu mudrost" po kojoj su svi današnji moderni ljudi zapravo genetski jako slični; otkriveni su, naime "rezervoari" vrlo starih genetskih linija, od kojih je najnovije otkriće y-kromosoma starog 338000 godina, s izvorom u jednom malom području u Kamerunu. To je toliko staro, da je izvor praktički izvjesno Homo Heidelbergensis, ili neki podjednako kasni ogranak Homo Erectusa:

Kad pogledamo tu rekonstrukciju, praktički nema šanse da bih takvog čovjeka mogao razlikovati od nekih rasnih tipova koji danas žive u Africi i prolaze kao "moderni čovjek". Nameće se zaključak da su moderni "politički korektni" liberali sa svojom dogmom o genetskoj jednakosti ljudske vrste i razlikama koje se svode na boju kože zapravo jednako površni i u krivu kao nacistički frenolozi koji su o inteligenciji sudili na temelju oblika lubanje. U stvari, očekujem da nam moderna genetika priušti još iznenađenja, koja bi mogla devastirati različite kvaziznanstvene hipoteze koje su se u zadnjih sto godina etablirale naprosto zbog toga što nije postojao instrument njihovog opovrgavanja. U međuvremenu, jako sam sklon stavu po kojem bi Neandertalac, da je kojim slučajem rođen i odgojen u modernoj obitelji, intelektualno bio daleko bliže vrhu nego dnu populacije. Dapače, sklon sam mišljenju po kojem razlike između Homo Heidelbergensisa i modernog Homo Sapiensa nisu nužno veće od razlika koje postoje unutar populacije modernog Homo Sapiensa. Naime, Homo Heidelbergensis ima volumen mozga od 1200 cm3, a moderni čovjek ima prosječni volumen mozga od 1250 cm3, s tim da je donja granica 1053 cm3 za muškarce i 975 cm3 za žene. To sad ne uključuje pitanje eventualne različite organizacije mozga nego samo kapacitet lubanje, ali ostaje gola činjenica da moderni čovjek ima veličinu mozga koja uopće nije bitno različita od Homo Heidelbergensisa, a da je Neandertalac imao prosječnu veličinu mozga od 1500 cm3, a da je gornji raspon za današnjeg čovjeka 1498.5 cm3. Za Neandertalca, maksimum je 1600 cm3.

Tu se sad moramo odlučiti je li veličina mozga bitno mjerilo intelektualnog kapaciteta, jer ukoliko jest, to znači da bi većina današnjih ljudi kotirala unutar raspona one podvrste praljudi koja se tu kretala prije milijun godina. Po pitanju inteligencije i općenitih intelektualnih sposobnosti, očekivao bih da Homo Heidelbergensis, rođen i odgojen u današnjem modernom okruženju, intelektualno gledano prolazi kao malo sporiji i priglupi, ali ne bitno ispodprosječan primjerak. S druge strane, Neandertalac bi vjerojatno mogao predavati na fakultetu i raditi u Silicon Valleyu kao stručnjak. Imajući u vidu da bi istodobno po fizičkim dimenzijama izgledao kao nabildani profesionalni atletičar (samo s većom snagom, te čvrstoćom kostiju i zglobova od današnjih profesionalnih atletičara) koji bi mogao našiljenim štapom ubiti bika, Neandertalca bismo prije mogli smatrati kombinacijom Supermana i Einsteina nego pripadnikom nekakve podljudske polumajmunske vrste. U svakom slučaju, današnji čovjek nije nadživio Neandertalca zato što je imao veći mozak, nego se tu moralo raditi o posve drugačijim razlozima, o kojima možemo samo nagađati. Za sada, bitno je znati da je sasvim moguće da bi današnji čovjek pogledao u oči Neandertalca, i s druge strane vidio onu vrstu superiorne svijesti koju čimpanza vidi kad pogleda čovjeka.

Kad prihvatimo šokantni zaključak koji slijedi iz činjenice da je prosječni Neandertalac imao veći mozak od gornjeg raspona modernog čovjeka, prvo pitanje koje se postavlja jest koji su to evolucijski pritisci doveli do tako jake pozitivne selekcije veličine mozga, dakle koje probleme je nužno morao rješavati Neandertalac, a da su favorizirali preživljavanje primjeraka veličine mozga 1500 cm3 u odnosu na one s recimo 1200 ili 1400 cm3? Isto tako, postavlja se pitanje gdje se može vidjeti rezultate te inteligencije, gdje su artefakti, civilizacija, umjetnost i znanost koje bi čovjek očekivao od bića koje je genetski selekcionirano za veličinu mozga veću od naše?

Ovo drugo pitanje je vrlo jednostavno moguće eliminirati postavljanjem pitanja gdje su za vrijeme zadnjeg glacijalnog maksimuma bili naši artefakti i civilizacija? Za očekivati je da je moderni čovjek prije 60000 godina, dakle u doba kad je bio suvremenik Neandertalaca, bio na razini divljaka s Andamanskog otočja i australskih Aboridžina. Nema nikakvog razloga za vjerovanje u suprotno. Dakle visoka razina razvijenosti mozga uopće ne mora proizvoditi civilizaciju i artefakte vrijedne spomena.

Prvo pitanje je daleko ozbiljniji problem. Naime, očito je da se prolaskom vremena veličina ljudskog mozga povećavala, zadnjih pola milijuna godina dramatično. To znači da je iz nekog razloga osoba s većim mozgom sustavno imala veću vjerojatnost preživljavanja od osobe s manjim mozgom. Kad pogledamo artefakte, Neandertalac nije proizvodio ništa bolja oruđa od vrsta s bitno manjim mozgom, dakle Homo Erectusa i sličnih. Znao je paliti vatru po potrebi, znao je napraviti nož, sjekiru, koplje i slične instrumente, ali isto to je znao i Homo Erectus. Na temelju duljine njegovog nepromijenjenog postojanja, preko milijun i pol godina, za očekivati je da je Homo Erectus morao biti "kralj svijeta", apsolutno dominantna vrsta koja je potpuno kontrolirala svoju okolinu, u smislu da je bio dominantni predator koji je lovio i jeo što je htio, a mogao je ubiti bilo što, što ga je ugrožavalo. Unatoč tome, u nekoj točki prije cca. 300000 godina Homo Erectus uglavnom izumire (osim u endemskim džepovima) a njegovo mjesto zauzimaju vrste sa sve većim mozgom.

Teško je zaključiti da je to imalo uzrok u okolini; da je tako, povećane evolucijske pritiske iz okoline pratilo bi povećanje tehnološke sposobnosti, dakle razvoj boljih oružja i oruđa i sl., ali upravo je zapanjujuće koliko je tehnologija oružja i oruđa ostajala nepromijenjena doslovno milijunima godina, kao da nije bilo nikakve potrebe za njihovim usavršavanjem budući da su ljudi njima i ovako bili u stanju ubiti i pojesti bilo što. Revolucija u tehnologiji oružja i alata nastupa kasnije, krajem kasnijeg paleolita, i objašnjiva je više svojevrsnom kulturnom revolucijom i razvojem trgovine nego reakcijom na evolucijske pritiske. Ako, dakle, nije bilo evolucijskog pritiska koji bi ljudske vrste tjerao na usavršavanje oružja i oruđa, a s druge strane je postojala jasna, jaka selekcija u korist vrsta s većim mozgom, što mi to zapravo ovdje gledamo, a ne razumijemo?


Danijel Turina


toggle