Članak
ČLANCI

Prividni uzrok

indeks


U zadnjem članku sam pokazao razloge zbog kojih asteroidne udare smatram manjinskim uzrokom masovnih izumiranja, a sad ću izložiti još radikalniji stav. Prije toga, pogledajmo ponovo graf masovnih izumiranja:

Ono što upada u oči je, zapravo, "debljina" šiljaka, odnosno vrijeme trajanja procesa masovnih izumiranja, zbog čega sam sklon teoriji po kojoj asteroidni udari ne samo da nisu glavni uzroci masovnih izumiranja, nego uopće nisu uzroci masovnih izumiranja. Naime, uzmimo "veliko umiranje", P-Tr izumiranje. Prva stvar koju uočavamo je jasan, kratak i visok šiljak asteroidnog udara, i prividno je sve jasno. Ali onda uočavamo trend polaganog povećanja izumiranja vrsta tijekom skoro 50 milijuna godina prije te točke, s velikim, debelim šiljkom prije asteroidnog udara, koji bi, sam po sebi, bio najveće masovno izumiranje u povijesti života na Zemlji. Tek nakon toga dolazi asteroidni udar u Wilkesovu zemlju na Antarktici i antipodalna erupcija u Sibiru. Što to znači? Po meni, znači da je neki drugi uzrok već doveo život na Zemlji u vrlo kritičnu situaciju, a asteroidni udar je bio samo coup de grace, pojedinačni event koji je dokrajčio veliki broj vrsta koje su ionako bile na rubu uslijed kolapsa ekosustava.

Postavlja se logično pitanje uklapanja drugog asteroidnog udara, K-Pg, u tu teoriju. To uopće nije teško; naime, nedavno sam pisao o kritičnoj geološkoj točki prije 65 milijuna godina, na K-Pg granici, kad se otvorio morski prolaz između Antarktike i Južne Amerike, čime je uspostavljena cirkumantarktička koriolisova pumpa koja je počela isušivati i hladiti planet. Moja procjena učinka takve geološko-klimatske promjene na ekosustave je takva da mi uopće nije bio potreban Chicxulub udar kao uzrok masovnog izumiranja – a opet, taj udar se definitivno desio, on je definitivno istrijebio dinosaure u kratkom vremenu. Odgovor na to je jednostavan: dinosauri bi svejedno izumrli, samo bi im trebalo nešto više vremena. Uzrok njihovog izumiranja je kolaps ekosustava uslijed promjene klime, čemu se oni nisu bili u stanju prilagoditi. Jaki asteroidni udar, s posljedičnim kratkotrajnim globalnim zahlađenjem, bio je sasvim dovoljan da ih gurne preko ruba litice na čijem su rubu već ionako balansirali na jednoj nozi.

Što bi se desilo u slučaju da je do takvog masivnog asteroidnog udara došlo u ekološki manje nestabilnoj situaciji? Ne znam. Činjenica je da je Zemlja puna tragova velikih udarnih kratera, koji nisu imali bitnijih globalnih posljedica. Isto tako, postoje tragovi ogromnih vulkanskih erupcija, koje također nisu imale bitnijih globalnih posljedica. Ali, kad takav događaj pogorša situaciju koja je uslijed nekog geološko-klimatskog trenda ionako dugoročno kritična, u stanju su gurnuti ekosustave preko granice izumiranja.

Ono do čega mi tu, zapravo, dolazimo, jest praktična negacija teze o heterogenim uzrocima izumiranja iz prethodnog članka: čini se da postoji jedan glavni uzrok, a to je promjena klime uslijed geološke transformacije planeta. Svi ostali uzroci izumiranja predstavljaju stvari koje bi u stabilnom stanju ekosustava unijele tek prolazne poremećaje, koje bi sustav mogao apsorbirati, ali kad je uslijed geoloških promjena sustav doveden u kritičnu točku, takvi događaji su u stanju biti coup de grace, udar koji dokrajči sve ono što je do tada balansiralo na granici preživljavanja.


Danijel Turina


toggle