萳anak
萀ANCI

O gonetanju naravi stvari i pojava

indeks


Upravo sam pro鑙tao 鑜anak 鑙ji autor, kr规anin, upozorava ostale kr规ane na opasnosti koje njihovim du筧ma prijete od izrezanih bundeva, obla鑕nja u vampire i duhove te tradicionalnog 緄canja bombona od susjeda. Autor te stvari smatra ni manje ni vi筫 nego "igranjem sa zlom".

To me podsje鎍 na svojevremene kr规anske prosvjede protiv Harry Pottera kao apologije vje箃i鑑renja i vrad綽ina.

Ono 箃o ja iz svega toga zaklju鑥jem jest da su ljudi te筴i idioti. Naime, Halloween sa zlom u biblijskom smislu ima otprilike jednake veze kao Harry Potter s vra鑑njem i vje箃i鑑renjem u biblijskom smislu. Temelj pseudoblagdana Halloween je stvarni keltski blagdan Samhain spojen s kr规anskim Hallows' Eve blagdanom, odnosno no鎖 Svih Svetih. Kr规anski dio blagdana odnosi se na slavljenje "vjernih mrtvih", a keltski, koji je u najve鎜j mjeri definirao ameri鑛u ikonografiju, odnosi se na dan u godini kad je svijet mrtvih navodno najbli緀 svijetu 緄vih. Sukladno tom vjerovanju, ljudi su se ili prisje鎍li dragih mrtvih koje su htjeli ponovo imati u svojoj blizini, ili su pak 緀ljeli otjerati zle mrtve 鑙je su se prisutnosti bojali. Rezanje bundeva u zastra箄ju鎖 cerek i obla鑕nje u ma筴are o鑙to se odnosi na ove druge, i ima sli鑞o zna鑕nje kao kostimi halubajskih zvon鑑ra koji ru緉o鎜m i galamom imaju tjerati zle duhove zime. U na筰m krajevima je prevladao onaj prvi aspekt, dakle paljenje svije鎍 na grobovima umrlih 鑜anova obitelji i sje鎍nje na drage mrtve osobe, a u Americi je prevladao ovaj drugi aspekt: tjeranje zloduha, pla筫nje i op鎒nito nekakav komercijalizirani fa筺ik.

Na sli鑑n na鑙n Harry Potter naravno nema nikakve veze s vje箃i鑑renjem ni vrad綽inama – ako i箃a, Harry Potter je duboko kr规anski tekst koji za sve prakti鑞e svrhe predstavlja vrlo blago zamaskiran hvalospjev ljubavi, kao najmo鎛ijoj sili koja pobje饀je sve ostale, a zlo je prikazano kao slabo, neznala鑛o, obuzeto strahovima i nesigurnostima, u vje鑞oj brizi za produljenje vlastite krhke tjelesne egzistencije po cijenu propasti du筫, i na kraju gubi apsolutno sve. Vje箃i鑑renje u biblijskom smislu je, zapravo, upravo onaj oblik magijske prakse koji knjige o Harry Potteru vrlo jasno napadaju, smatraju inherentno sotonskim, svojstvenim zlotvorima, i koji smatraju pogubnim po sudbinu du筫. Ukratko, Harry Potter o tim stvarima ima toliko jasan kr规anski stav da bi ga kr规ani mogli koristiti na vjeronauku kao pouku o pogubnosti crne magije i spasonosnosti kr规anskog nauka o ljubavi. Magiju u biblijskom smislu, koja zaziva sotonske sile s ciljem postizanja osobne mo鎖, prakticiraju naime jedino Voldemort i njegovi sluge, na vlastitu potpunu propast. Harry Potter je, s druge strane, upravo stereotipni prauzor kr规anskog do緄vljavanja svetosti; on je osoba 鑙ji cijeli 緄vot obilje綼vaju borba protiv zla, 緍tva i ljubav, u krajnjem ekstremnom kr规anskom smislu davanja 緄vota za prijatelje i otkupljuju鎒 mo鎖 koju takva 緍tva ima, trajno onemogu鎢ju鎖 zlu da naudi onima koji su takvom 緍tvom za箃i鎒ni. Harry Potter je, dakle, za sve prakti鑞e svrhe pri鑑 o Isusu ispri鑑na na malo neo鑕kivani na鑙n, i samo to malo druga鑙je ambala緀 bilo je dovoljno da kr规ani knjige o Harry Potteru bacaju na loma鑥.

Tu dolazimo do moje po鑕tne tvrdnje, da su ljudi op鎒nito i kr规ani specifi鑞o idioti. Naime, iz ta dva primjera mo緀mo puno nau鑙ti o na鑙nu na koji ljudi op鎒nito vrednuju pojave i osobe; dovoljno im je pokazati malo zastra箄ju鎒 ikonografije pa da zaklju鑕 da gledaju zlo, i dovoljno im je pokazati ne箃o 箃o smatraju lijepim i ugodnim pa da zaklju鑕 da gledaju dobro. Dovoljno je da vide klinca obu鑕nog u plahtu koji glumi duha i par nacerenih bundeva punjenih svije鎍ma, i oni "sve znaju" o moralnom i duhovnom sadr綼ju tog fenomena, isto kao 箃o im je dovoljno vidjeti klinca koji ma筫 鑑robnim 箃api鎒m i nosi 鑑robnja鑛u halju, i oni "sve znaju". Takve primjere vedanta navodi kao ud綽eni鑛e primjere pogre筴e u karakteriziranju naravi fenomena na temelju vlastitih instinktivnih reakcija.

Kr规anima je dodatni problem 箃o oni ne razumiju ni pouku vlastitog temeljnog spisa, koji jasno govori da se Vrag mo緀 prikazati kao an餰o svjetla, dakle u osnovi da duhovna bi鎍 mogu poprimiti bilo kakav oblik, pa tako Bog mo緀 izgledati onako kako si oni zami筶jaju Vraga, a Vrag mo緀 izgledati onako kako si oni zami筶jaju Boga. Stvarna narav i karakter bi鎍 nisu odre餰ni time tko nosi bijelu a tko crnu odje鎢, te tko ima krila a tko rogove, nego time tko 鑙ni kakva djela i kakvi su plodovi tih djela. To je doslovno biblijski nauk, dakle da se ne treba dati obmanuti izgledom i povr筺o规u, nego da treba pronicati u dubinu stvari i pojava, kako bi se vidjela njihova istinska narav. Ali ne, kr规ani su toliko u strahu od smrti i uvjetovani svojim refleksima za "ru緉o" i "stra筺o", da im je dovoljno pokazati zmiju pa da pomisle na vraga, a s druge strane ako vrag 緀li imati puno kr规anskih sljedbenika, treba samo preuzeti oblik Isusa i staviti bijelu haljinu uz malo svjetlosnih efekata.


Danijel Turina


toggle