Članak
ČLANCI

"Zašto se uzrujavaš?"

indeks


Koliko smo samo puta imali prilike čuti takvu rečenicu, po mogućnosti od iste one osobe koja je uzrokovala našu uzrujanost? Romana mi je pričala o nekom njenom rođaku, koji je običavao posvaditi se sa svima u obitelji, sve ih izvrijeđati i općenito napraviti kaos, da bi potom mirno otišao u crkvu, i vrativši se, rekao “sve vam opraštam”. Dakako, svi bi pobjesnili, i s punim pravom, jer što onaj tko učini zlo ima kome opraštati? On mora moliti da njemu oproste. Mogu si sasvim lijepo zamisliti kako takav, nakon što je uzrokovao nemir zlim ponašanjem i nepravdom, sa distance gleda kako žrtve njegova ponašanja bjesne, i misli kako je to jako “neduhovno” od njih. Sva sreća da nisam “duhovan”, pa takvima uvijek mogu reći sve što ih ide bez ikakvog osjećaja grižnje savjesti, kakav ljudi obično osjete kad pobjesne na neko zlo, a zbog podsvijesno ugrađenog uvjerenja da je ljutnja “negativna” emocija koju ne bi trebalo osjećati. Općenito, sve je puno takvih emocija, za koje nam je netko objasnio da ih ne bismo smjeli osjećati – ljubomora, bijes, mržnja, zavist... Neke od njih doista ni po čemu nisu pohvalne – primjerice, ne mogu se domisliti nekom dobru koje bi moglo proizići iz kombinacije zavisti i mržnje. S druge strane, mogu bez ikakvih problema zamisliti situaciju u kojoj ljubomora predstavlja posve korektan i zdrav oblik reakcije, dok njen izostanak predstavlja manifestaciju ozbiljnih psihičkih problema. Primjerice, ukoliko u ljubavnoj vezi jedan od partnera neprekidno promišlja kako bi mogao onog drugog prevariti, i s tom namjerom se osvrće za ljudima na ulici, jasno je da će onaj drugi biti povrijeđen, a osjećaj koji prirodno slijedi iz toga je ljubomora, odnosno želja za jednakim uzvratom na svoje osjećaje. Isto tako, mržnja je iznimno zdrava reakcija na zlo i nepravdu koji se čine nekome ili nečemu što volimo, jednako kao i bijes. Dakle, sve te emocije imaju svoje mjesto i svrhu, i nisu loše same po sebi, nego jedino kad postanu disfunkcionalnima, odnosno kad ne doprinose dobrobiti, nego uzrokuju nevolje. Nemojte sada zaključiti da su mržnja, gnjev i slične emocije pozitivne. Nisu, one su negativne, ali negativno nije sinonim za zlo, isto kao što pozitivno nije sinonim za dobro, neovisno o tome što ste možda pročitali u knjigama različitih šarlatana iz kvaziduhovnih New Age sustava. Pozitivno i negativno su pojmovi koji označavaju posve druge stvari. Negativno je ono što negira, a pozitivno ono što afirmira. Tvrdnja “ja sam lažac” je pozitivna, a “ja nisam lažac” negativna, i to posve neovisno o istinitosti tih tvrdnji. Negativno negira, ali to znači da, u pravom kontekstu, može negirati laž, i tako činiti dobro. Pozitivno, odnosno afirmativno, s druge strane može afirmirati laž, ili kakvo drugo zlo. Često će šarlatani napasti svoga kritičara da je “negativan”. Dakako da mora biti negativan, ako govori o njima, koji su lašci i varalice. O takvima se teško može reći išta, što bi bilo istodobno afirmativno i istinito. S druge strane, takva “negativna” osoba će možda pjevati hvalospjeve nekom dobru. Ako pogledamo govor svetih spisa, vidjet ćemo primjere i negativnog i pozitivnog govora. Vidjet ćemo kako se Isus razgnjevi i u ljutnji pobaca trgovce iz hrama. Očito, emocije koje se obično klasificiraju kao negativne, u ispravnom usmjerenju daju zapravo pozitivne rezultate, jer negacija lošeg afirmira dobro. To je pravilo koje svako dijete nauči u školi, ali izgleda da mnoštvu odraslih ljudi u životnoj praksi to pravilo nije jasno.
Kad se, dakle, nađete u situaciji da netko napravi nešto loše, na što ćete pobjesniti, a on vas pita zašto se uzrujavate, slobodno pobjesnite još jače. Niste vi zbog toga manje utemeljeni u Duhu, nego on. Zlo je ravnodušno uzrokovati uznemirenje, a ne pobjesniti zbog toga. Bijes u takvom slučaju ima funkciju suprotstavljanja zlu, i kao takav je koristan. Naprosto, nemojte pretjerivati, i razviti sklonost ljutnji, mržnji, bijesu i sličnim emocijama; naučite gnjevno odreagirati, a potom, kad ste se ispuhali, nemojte mislima hraniti bijes, nego ga pustite da se istroši. Nemojte ga potiskivati, ali ga nemojte ni hraniti. Kad budete u stanju u jednom trenutku posve pobjesniti na nešto, a u drugom posve mirno i radosno odreagirati na nešto dobro, znat ćete da ste razvili emocionalnu ravnotežu, ali to nije lako. Kad se emocije jednom pokrenu, hormoni i ostale kemikalije brinu o tome da se one nastave i nakon što im je uzrok otklonjen, pa je zbog toga potrebno jako pažljivo rukovati emocijama, jer vam se može desiti da vas sprže. Bijes koji je izvorno bio usmjeren prema nekoj nepravdi, može postati silom koja sama sebe hrani, neovisno o usmjerenju, i tako možete doći u poziciju da i sami napravite neko zlo. Sve u svemu, i ovdje, kao i drugdje, radi se o složenom i osjetljivom mehanizmu, za razliku od jednostavnih “jednorečeničnih mudrosti” kakvima su ljudi skloni.
 


Danijel Turina


toggle