Članak
ČLANCI

Jñana

indeks


U “duhovnjačkim krugovima” je “samospoznaja” pojam koji se spominje češće nego BDP u politici; u pravilu, smatra se da je samospoznaja centralna stvar, kao da svi naši problemi potječu od neispravnog doživljavanja sebe. Instant odgovor glasi da uslijed obmanjujućeg djelovanja lažnog ega, iluzorne energije ili čega već smatramo da smo ograničena relativna bića a ne Apsolut na koji se ta slika projicira. Spoznajom Sebe kao Apsoluta, navodno, riješit će se svi naši problemi.

Ja bih stvarno volio sresti lika koji je tu teoriju smislio, da ga pitam odakle njemu to. Naime, cijela stvar je pogrešno postavljena, jer naš problem nije definiran nespoznajom Apsoluta, nego nespoznajom naše cjelokupne pozicije, te stoga znanje o Sebi kao Apsolutu rješava tek zanemarivi djelić našeg problema.

Razmislite samo: osnovna teorija glasi da ste vi cijelo vrijeme zapravo Apsolut, ali to ne znate, i doživljavate sebe kao ograničeno biće uslijed projekcije određenih kvaliteta na vas. Ali nije rečeno koji su uvjeti mogućnosti takvog ograničenja, odnosno projekcije: što ih omogućuje, i kada one prestaju. Šankaraćarya veli da prestaju trenutkom spoznaje, onako kako iluzija da je konop zmija prestaje kad upalite svjetlo u sobi, ali to naprosto nije istina. Samospoznajom brahmana uklanja se određeno pogrešno doživljavanje temeljnih stvari, recimo nakon toga više nećete moći gledati svijet ni na vjernički ni na materijalistički način, budući da shvaćate da vam je temelj Božanski i da niste “crv koji je nastao iz zemlje”, kako vas uvjeravaju religije, ili još gore, da vas je stvorio Bog kojemu ste zbog toga nešto dužni. Nije vas nitko stvorio, u vašem temelju je jednaka vječnost kao i u Božjem temelju. Stvorili ste sami sebe donoseći odluke koje vas definiraju – kao dobrotvora ili zlotvora, kao ravnodušnog ili angažiranog, kao kukavicu ili junaka, kao slabića ili osobu s petljom. Svako “učiniti ili ne učiniti” je zapravo “biti ili ne biti”, u smislu da činjenjem definirate što jeste, a što niste. U tom smislu, vi ste svoj vlastiti Bog Stvoritelj, nitko vas nije toliko oblikovao koliko vaše odluke, kao ono što ste se usudili ili ne. Naravno da su parametri unutar kojih možete odlučivati uvijek ograničeni – ne možete, primjerice, odlučiti da vam izrastu krila i poletjeti, ali možete, primjerice, birati između toga da pasivno trpite okolnosti i toga da uđete u rizik i nešto poduzmete. Možete birati između toga da visite na facebooku i razmjenjujete trivijalne rečenice s ljudima s kojima održavate trivijalne kontakte, ili poslati to k vragu i otići na kavu s osobama s kojima se stvarno dobro poznajete, i satima pričati o bitnim stvarima. Možete otići u birtiju i tamo sjediti među ljudima, ili se maknuti od ljudi i otići u šumu brati gljive. Možete završiti formalno obrazovanje, naći sigurni posao i “smiriti se” uz “sigurnu plaću”, ili nastaviti učiti, nastaviti istraživati, stalno se usavršavati i raditi uvijek drugačije poslove u rizičnoj poslovnoj okolini, ali uz potencijal zarade koji daleko nadmašuje onaj na “sigurnom” poslu, dakako uz rizik da stradate. Možete kroz život ići kao roboti s algoritmom od pet linija, ili kao misleća bića.

I što je tu sad samospoznaja? Je li samospoznaja da su svi zapravo brahman, ili je samospoznaja proces kojim sebe identificirate kroz čin izbora i odluke u svakom trenutku? Što u većoj mjeri definira ono što doista jeste? To što ste brahman ili to što se ne usudite proturiječiti šefu zato što se bojite otkaza? To što ste brahman ili to što ste se bezobrazno obratili osobi koja je posjednik vrlina? To što ste brahman ili to što ste ravnodušni prema životinji koja vam se obratila? To što ste brahman ili to što ste nekoga klevetali i po njemu projicirali svoje osobne negativnosti? Kakav ste vi to brahman? Je li brahman sinonim za “kukavički zavidni licemjer”, pa ste u tom smislu brahman?

Na duhovnjačkoj sceni su to zabranjena pitanja, to je apsolutni tabu. Naime, ljudi se “bave duhovnošću” upravo zato da bi izbjegli sve frustracije koje obilježavaju život, da bi izbjegli odgovornosti i pritiske koji slijede iz bitnosti svakodnevnih odluka i pronašli jednostavnu prečicu do vlastite bitnosti i, što je još važnije, neodgovornosti. Naime, ako se ljudi ičega boje, ako išta žele izbjeći, onda je to odgovornost, dakle mogućnost povlačenja poteza koji imaju ozbiljne, stvarne posljedice. Sustav u kojem je sve uvijek u redu, u kojem nije bitno jeste li crv ili Bog, jeste li klošar ili milijarder, jeste li učeni intelektualac ili baba s placa, jer je sve zapravo atman, a samospoznaja atmana je konačni cilj koji rješava sve probleme – takav sustav je zapravo ideal kukavica i luzera. Reći da samospoznaja atmana predstavlja trivijalno postignuće oko kojeg se ne isplati posebno ni truditi, a da je relativni život, onaj kojeg “duhovnjaci” na sve načine pokušavaju trivijalizirati, zapravo centralna stvar i bojno polje na kojem se odvija stvarni proces samospoznaje i samostvaranja, na kojem bića zapravo nastaju i rastu, uče prepoznavati što jesu a što nisu, uče uključiti u svoj karmički ustroj nova svojstva, znanja, perspektive i načine doživljavanja, te prave kvantitativne i kvalitativne iskorake u do tada neiskušana područja – to je vrhovna hereza koja će vam pribaviti prezrivi, nadmoćni smješak “duhovnog autoriteta” koji će s visoka zaključiti da vi još imate puno za učiti.

Imate, istina. Ali daleko manje od njega.

Sljedeća zabluda u koju ljudi upadnu kad zaključe da ovaj svijet ima ulogu formiranja duše putem procesa izbora je da zaključe da je svijet zapravo jako dobro i korisno mjesto koje je Bog napravio za njih, kako bi im omogućio duhovni razvoj. Ne vidim nikakve osnove za takav zaključak; dapače, vidim sve osnove za suprotni zaključak, da je ovaj svijet napravio vrag s ciljem degradacije i uništenja duša, jer je upravo to najčešći i najvjerojatniji ishod procesa koji se ovdje odvijaju. Evolucija je glista na udici koju duše progutaju prije nego završe ovdje – nešto poput verzije iz tibetanske knjige mrtvih, u kojoj je opisano da duša, privučena radošću koju dvoje bića osjeća prilikom seksa, završi u maternici, zalijepljena za taj oblik doživljavanja stvarnosti, ali kad je jednom ovdje, ustanovljava da fizička egzistencija ima najmanje sličnosti s blještavim zadovoljstvom orgazma koji ju je privukao u taj oblik postojanja, a najviše sa stvarima koje su orgazmu suprotnost – naime, fizička egzistencija je načinjena uglavnom od nelagode, od različitih vrsta frustracije i patnje, izloženosti stvarima koje ne možete kontrolirati, suočavanja s vlastitom nemoći da napravite stvari koje želite i izbjegnete stvari koje mrzite. Fizička egzistencija je, u osnovi, svakodnevno suočavanje sa stvarima koje ne možete napraviti, sa stvarima koje su jače od vas a ne bi trebale biti, sa zlom koje je moćno a znate da ne bi smjelo biti, i s dobrom koje je slabo i nemoćno a znate da ne bi smjelo biti. Prije ili kasnije većina duša u očaju i frustraciji popusti pod pritiskom i krene linijom manjeg otpora, u proces duhovne degradacije u kojem otpisuju vlastite ideale i naprosto rade ono što ovdje daje dobre rezultate, a ovo je svijet na kojem dobre rezultate daje sve ono što vas u duhovnom smislu degradira i upropaštava. U pravilu, najbolje ćete proći ako nekome otmete neki resurs, ako nekoga obespravite i uništite, ako nekoga zajebete, ako mu prodate za pet dolara ono što ne vrijedi ni jedan, ako iskoristite njegove želje i strahove za svoju korist i na tome zaradite novac. Ukratko, ovdje ćete najbolje proći ako se ponašate po sotonskim principima, što je glavni razlog zašto smatram da je ovaj svijet napravio Vrag a ne Bog. Da ga je napravio Bog, onda vrlina ovdje ne bi bila ruglo nego temeljni princip napredovanja, ali u stvarnosti, ovdje ćete uspjeti ako funkcionirate po principima sotonizma, a ako funkcionirate po principima dharme bit ćete ruglo. Ako se trudite biti dobri prema drugim bićima, smatrat će vas slabićem, iskoristit će vas i upropastiti na sve načine. Ako ste s drugima okrutni i nemilosrdni, poštovat će vas i bit ćete ugledni. Ako ste dobri prema životinjama, to će imati bitno lošije učinke po vas nego ako ste prema njima okrutni i nemilosrdni pa ih uzgajate za hranu i krzno u ogavnim uvjetima. Blagost i dobrota će za rezultat imati siromaštvo i bijedu, a okrutnost i nemilosrdnost bogatstvo i ugled. Ukratko, ovdje daje dobre rezultate ono zbog čega ćete se karmički toliko degradirati, da ćete još biti sretni ako samo završite u paklu nakon ovog života, i jasno je da onaj tko je smišljao ovakav svijet nije imao na umu vaše dobro, nego je stvar u najboljem slučaju tek anomalija, rezultat stjecaja okolnosti i proizvod slučaja, isto kao što neke rupe nitko nije iskopao a svejedno u njih možete pasti i ubiti se. U najgorem slučaju, a nažalost imam sve razloge smatrati da se upravo o tome radi, ovo mjesto je rezultat pažljivog dizajna, gdje su povratne sprege namjerno smišljene tako da dušama daju pogubnu povratnu informaciju, te afirmiraju ponašanje koje je duhovno degradirajuće, a obeshrabruju ono koje je duhovno izgrađujuće.

Postoji, dakle, više oblika samospoznaje, i postizanje tek jednog neće vam puno značiti. Prvi oblik samospoznaje je spoznaja Apsoluta kao temelja stvarnosti, spoznaja da je brahman temeljna stvarnost, temeljna “tvar” svega što doista jest. Taj brahman je sat-ćit-ananda, i svaki rast mora biti rast u kvalitetama koje su satćitanandamaya, rast u stvarnosti, svijesti i blaženstvu. Spoznaja brahmana kao temelja jastvenosti je dakle spoznaja naravi cilja, to je orijentir duhovnog razvoja, razumijevanje smjera u kojem se treba kretati, kriterija po kojem treba vrednovati osobe, pojave, iskustva i stvari, dakle spoznavanje apsolutnog temelja etike.

Drugi sloj samospoznaje je razumijevanje vlastite sadašnje situacije, dakle vlastitih vrlina i mana, ograničenja i sposobnosti, želja i vezanosti.

Treći sloj je razumijevanje vlastitog karmičkog ustroja, odnosno sebe kao bića, svoje duhovne stvarnosti koja nadilazi ovu privremenu materijalnu egzistenciju, dakle spoznaje onoga što ostaje kad s vas ogule fizičko tijelo koje vas ograničava preko svake mjere, ali bez uranjanja u totalitet brahmana – što ste vi kao duhovno biće, dokle ste utjelovili svojstva Apsoluta, koliko su profinjene duhovne tvari od kojih se sastojite, na čemu trebate raditi kako biste bili bolji, kako ste postali ovo što jeste, i što trebate mijenjati kako biste postali nešto daleko, daleko bolje?

Sva tri sloja su bitna. Bez samospoznaje brahmana nećete imati apsolutni orijentir duhovnog razvoja, i postoji mogućnost dezorijentacije i skretanja u krivom smjeru. Bez spoznaje istinskih parametara vaše sadašnje situacije sva vaša vjerovanja i postupci po svoj će prilici biti tek samozavaravanje i slijepo, bespomoćno batrganje u mreži u koju ste upleteni, gdje svaki pokret steže zamku. Bez razumijevanja vlastite stvarne duhovne pozicije, vas kao duše, sve ostalo je nebitno. Tek u toj točki, sve ostalo dolazi na mjesto i tu se može govoriti o tome da ste u vlastitom životu ako već ne vozač, onda barem svjesni putnik, a ne komad prtljage.

Naime, postoji jedna vrlo korisna izreka: “kad si u rupi, prestani kopati”. Razumijevanje vlastite pozicije i situacije u kojoj se nalazite nužno je kako svi vaši postupci ne bi, zapravo, pogoršavali vaš položaj. Ako ste završili u zatvoru zbog nasilničkog ponašanja, bilo bi korisno da to osvijestite, i prestanete pizditi na sve i sva, smirite se i promijenite svoj stav. Ako vas je netko mlatnuo po glavi i zatvorio u svoj podrum i sad vas namjerava jebati u guzicu, za početak je korisno shvatiti što se tu zapravo dešava, dakle da je u pitanju kriminalac a ne policija i država, da je ono što vam se dešava nasilje i zlostavljanje a ne pravedna kazna, i da lik koji od vas traži da ga zovete “tata” zapravo nije vaš otac nego luđak, kriminalac i vaš neprijatelj.

To je ono što mislim pod spoznajom naravi vlastite situacije.

Spoznaja vlastite duhovne pozicije nevjerojatno je bitan element u razumijevanju vaše situacije. Naime, recimo da se nađete u situaciji da se ne možete sjetiti tko ste, a svi se prema vama ponašaju s određenim očekivanjima i na određeni način. Recimo da se nađete u poziciji da vas pet uniformiranih osoba mlati pendrecima. Za razumijevanje naravi vaše situacije strašno je bitno znati tko ste vi, tko su vaši mučitelji, i zašto vam to rade. Naime, nije svejedno jeste li teški zločinac kojeg su uhvatili policajci i mlate vas kako bi vas dovoljno onesposobili da ne možete više nikoga ubiti, ili ste novinar kojeg je uhvatila paravojna teroristička organizacija koja se sad na njemu iživljava. Batine koje dobivate se nimalo ne mijenjaju spoznajom razloga, ali one nisu definirajuće svojstvo situacije. Ne – vaša pozicija, vaša narav i uloga su ono što definira situaciju.

Zamislite si da ste žena koja se osvijesti usred seksualnog odnosa s muškarcem i nema nikakvih sjećanja o tome tko je ona, tko je taj muškarac i kakav je njihov odnos. Osjećate seksualnu stimulaciju od koje vam je fino, ali ne znate je li taj muškarac vaš muž, pa ste izgubili pamćenje uslijed prethodnog vrlo jakog orgazma, ili stranac koji vas je mlatnuo po glavi batinom pa ste izgubili pamćenje uslijed traume, a sad vas siluje? Hoćete li na jednaki način protumačiti situaciju?

Uzmimo drugi primjer: nepoznata osoba vam stavlja čudne metalne predmete u genitalije. Nije svejedno radi li se o ginekološkom pregledu ili o tome da vas je neki idiot zavezao i na vama se iživljava. Dakle same fizičke činjenice neke situacije mogu biti doživljene na ovaj ili onaj način ovisno o shvaćanju naravi situacije. Isti seksualni čin može biti doživljen kao ispunjavajuće ili degradirajuće iskustvo, kao nešto što vas afirmira ili ponižava, a spoznaja naravi situacije je sve. To je posebno relevantno u situaciji kad ste se našli na nepoznatom svijetu bez sjećanja, bez znanja o tome što je bilo prije, i od vas se očekuje da s bićima i svijetom koji vas okružuju uspostavite neki odnos.

Složit ćete se sa mnom da nije svejedno jeste li se rodili među prijateljskim, dobronamjernim bićima u čije ruke vas je stavio dobri Bog koji vam želi svako dobro, koji vas čuva i bdije nad vašim duhovnim razvojem, ili ste se rodili među zlonamjernim, neprijateljskim bićima koja vam je dodijelio Vrag koji vas je prijevarom uhvatio u zamku, izbrisao vam sjećanje i dodijelio vas najgorim demonima koje je mogao naći, a s ciljem da vas uvjeri da ste bitno manje biće od onoga što doista jeste, da vas sustavno duhovno slama, maltretira i ponižava kako nikad ne biste uspjeli povjerovati u to da ste doista veliko, moćno biće, daleko veće i savršenije od njega, koji vam ovdje glumata Boga Oca Stvoritelja kojemu ste užasno puno dužni zato što je on strašno dobar i svet, a vi ste niski, grešni i mali.

To vam je dakle ista stvar kao u onom primjeru sa seksom – ovisno o razumijevanju situacije, istu situaciju ćete protumačiti ili kao ispunjavajući, pozitivan čin razmjene nježnosti s voljenom osobom, ili kao brutalni čin silovanja. Shvaćate, pretpostavljam, zašto nije bitno samo razumijevanje same situacije, nego i vaše osobne stvarne pozicije, koja tu situaciju smješta u kontekst? Jedno je razumijeti da se seksate s nekim, a drugo je razumjeti da ste toj osobi s kojom se seksate žena. To situaciju stavlja u posve drugačiji kontekst nego spoznaja da ste osobi s kojom se seksate susjeda, i s njom varate muža, ili ste toj osobi žrtva silovanja – a najveći paradoks u cijeloj situaciji je da je interpretacija jedina stvar koja tvori razliku, a ona se svodi prije svega na integritet sjećanja. Bez integriteta sjećanja, silovatelj vas može uvjeriti da vam je muž. Bez integriteta sjećanja muža možete smatrati silovateljem. Bez integriteta sjećanja, Turke koji su vas oteli od roditelja i trenirali kao janjičara možete proglasiti svojim narodom, svojim dobročiniteljima i roditeljima, a svoje roditelje neprijateljima, nižom vrstom i nekim koga je dobro ubijati i pljačkati. Bez integriteta sjećanja, vraga koji vam radi o glavi možete smatrati Bogom Ocem i predano mu se moliti da vam oprosti grijehe koji su totalna fikcija, stvar krive interpretacije iskustva, a stvarnog Boga smatrati vragom koji ima za cilj da se uzoholite i odbacite Boga, da sebe proglasite Bogom. To je, dakako, posebno ironična situacija ako ste doista bitno veće duhovno biće od Vraga koji vas je na prijevaru dobio u praonicu mozga i bacio vas u neku svoju osobnu ludnicu gdje vas izlaže sustavnom maltretiranju s ciljem da vas ponizi i slomi i tako vam dokaže da to što vi imate više vrlina od njega nije bitno – bitno je da on ima više grijeha i laži kojima može sve te vrline izvrgnuti ruglu i relativizirati.

Jedna je stvar znati da ste u rupi, ali jeste li tamo zato što ste kažnjenik, zato što ste talac, zato što ste vi grešni ili zato što su vaši tamničari grešni? Jedno je biti pred streljačkim vodom zato što ste kukavica i pokušali ste dezertirati, a drugo zato što ste imali petlje odbiti ubijati žene i djecu pa vas zločinačka vojska koja vas je regrutirala strijelja radi neposluha. Razumijevanje razloga ne mijenja fizički aspekt situacije – u oba slučaja će vas strijeljati – ali za vas, razumijevanje mijenja sve, zato što ste najbitniji aspekt situacije vi sami. Što ste vi u toj situaciji, tko ste vi u toj situaciji, koji je odnos te situacije prema vama, to je sve što je zapravo bitno, i samospoznaja u smislu vedante tu najmanje znači. To što ste vi brahman i streljački vod je brahman, meci su brahman i zid je brahman, definitivno je utješna pozicija, u smislu da eliminira materijalističko shvaćanje po kojem vam slijedi prestanak postojanja, ali ne odgovara na pitanje zašto vas strijeljaju, a to je bitno pitanje koje određuje način na koji ćete interpretirati situaciju i prema njoj se postaviti. Ako ste napravili sranje, ima se smisla kajati, ali ako ste napravili dobru stvar ima smisla biti ponosan – a ispravan stav moguć je samo onome tko ima pravo, potpuno razumijevanje situacije.


Danijel Turina


toggle