Članak
ČLANCI

Znakovi, simptomi i siddhi

indeks


Kako prepoznati duhovno naprednu osobu?

Indijski tekstovi su puni poučnih priča smišljenih kao pripomoć za takve svrhe, često u formi bajke, ali često i u formi anegdote. Ukratko ću prepričati jednu od zanimljivijih.

Jedan od vaišnavskih učitelja, Ramanuđa, našao se u situaciji da treba objasniti jednom od svojih učenika zašto inicira ljude neovisno o kasti i imovinskom statusu. Naime, u njegovom okruženju bilo je uobičajeno smatrati sannyasine (osobe koje su se svega odrekle, odnosno lutajuće prosjake) najduhovnijim ljudima, dok su na duhovnjačkom redosljedu kljucanja “svjetovni ljudi”, odnosno imućni domaćini, stajali vrlo slabo. Problem je riješio vrlo praktično.

Poslao je učenika na kupališni ghat i rekao da sannyasinima pomiješa odjeću, sakrije se u grmlje i promatra rezultate. Kad su završili s kupanjem, svi su obukli tuđe prnje, i tako su se posvadili oko svoje “dragocjene imovine” da su se potukli.

Nakon toga, Ramanuđa je poslao istog učenika u drugu misiju: trebao je ženi jednog Ramanuđinog bogatog učenika na spavanju ukrasti nakit, sakriti se pred vratima i promatrati rezultate. I tako, učenik provali u kuću, zatekne ženu na spavanju i skine joj naušnicu, kad se ona u snu okrene; učenik se prestraši, pobjegne i sakrije pod prozorom. Uskoro se pojavi muž i pita ženu što se desilo. Ona mu odgovori kako misli da je lokalni hram u financijskim problemima i da bi im trebali davati više novaca nego do sada. Muž je upita zašto to misli, a ona mu odgovori da je jedan od Ramanuđinih učenika došao ukrasti njen nakit. “I, što si napravila?”, pita je muž. “Ništa posebno; nakon što mi je skinuo jednu naušnicu, okrenula sam se na drugu stranu, praveći se da spavam, kako bi mogao uzeti i drugu. Nažalost, prestrašio se i pobjegao”. Muž je bio nezadovoljan: “Eto vidiš kamo te je dovela tvoja želja za kontrolom nad situacijom. Da ga nisi prestrašila, uzeo bi više nakita.” Žena se ražalosti: “Doista, moja predanost je slaba i pod velikim utjecajem nižih aspekata psihe; nisam daleko odmakla na putu ispravnog djelovanja”.

Duboko impresioniran, učenik se vratio Ramanuđi i ispričao što je vidio: unatoč formalnom odricanju, sannyasini su u stanju biti takvi sitničavi jadnici da se potuku oko dvije prnje, a bogati domaćini mogu biti toliko nevezani da ih za dragulje uopće nije briga, već se bave isključivo čistoćom djelovanja i vrlinom. Nevezanost, dakle, nije mjerljiva količinom imovine, nego duhovnim stavom.

Drugu takvu pričicu je znao pričati Vivekananda, o yoginu koji je meditirao pod svojim drvetom i stekao neki stupanj duhovnih moći – kad su ga vrane ometale u meditaciji graktanjem, spalio bi ih pogledom. Od toga se uzoholio i pomislio da je ne znam koliko duhovno napredan. Jednom je po običaju išao od kuće prositi hranu, pa ga je jedna žena ostavila čekati jer se morala prije pobrinuti za bolesnog muža. Običaj, naime, domaćinima nalaže da se za ukućane u nevolji pobrinu prije nego za lutajuće prosjake, to se smatra ispravnim redom. Naš umišljenko je pobjesnio na tu ženu onako kako bi vranu spalio pogledom, na što mu je žena mirno odvratila nešto u stilu “gle dečec, ja ti nisam vrana, daj se nauči kontrolirat; nisi centar svemira”. Iz njenog spomena vrane i rezistencije na njegovu duhovnu moć yogin je shvatio da je i ta žena siddha, dakle da raspolaže natprirodnim moćima i to još većeg reda veličine od njega, pa se naglo upristojio i zamolio je da ga poduči svojoj tehnici. Ona mu je odvratila da ne prakticira nikakvu posebnu tehniku, ali da je predano vršeći svoje svakodnevne dužnosti postigla prosvjetljenje, te je tako mogla vidjeti sadržaj njegovih misli. Ukoliko želi više znanje od toga, uputila ga je na mesara na tržnici, koji će ga poučiti nečemu što će mu biti vrlo korisno.

I tako se naš vranoubojica zaputio na tržnicu, misleći da nije pretjerano vjerojatno da će njega, velikog yogina, neki mesar iz niže kaste imati čemu podučiti. I doista, kad je vidio krupnog mesara koji trančira neku sirotu životinju i pogađa se s kupcem oko cijene, činilo se da su njegove sumnje potvrđene. Mesar ga je pogledao i rekao: “Ah, gospođa mi je poslala još jednog nadobudnog. Daj se sjedni tu dok obavim posao, a onda možemo otići kod mene doma i popričati”. Yogin se opet sablaznio – stvorenje koje mu je ličilo više na demona iz pakla nego na čovjeka očigledno je siddha, jednako kao ona gospođa, i sa savršenom lakoćom mu usred dnevne gužve čita misli, što je postignuće koje je, prema svetim spisima, moguće samo posebno pročišćenim yoginima koji su mantrama, obredima i yogijskim tehnikama postigli natprirodno stanje čistoće uma. Nakon drugog takvog iznenađenja u istom danu, više nije znao gdje mu je glava, pa je naprosto sjeo i čekao da mesar završi, nakon čega su otišli do njegove kuće, gdje se mesar okupao, okupao i nahranio svoje nemoćne roditelje, obavio ostale dužnosti i tek tada se vratio popričati s yoginom. Ovaj ga je upitao nešto o Bogu i prosvjetljenju, našto mu je mesar izrekao tekst koji je poznat po imenu Vyaddha-gita, “mesareva pjesma”, i dio je Mahabharate. Yogin se posve sablaznio dubinom mesareve mudrosti i spoznaje i pitao ga: “Pa zašto ti, koji si postigao veću mudrost, nego se ja mogu uopće usuditi nadati, živiš ovim užasnim životom pripadnika niže kaste, i prolijevaš krv drugih bića za novac u tom groznom i nečistom obliku egzistencije?”. Mesar mu odvrati: “Nijedan oblik egzistencije nije čist ili nečist kao takav; naprosto, bića sukladno svojem položaju imaju svoje dužnosti koje mogu obavljati na čist ili nečist način. Ja nevezano vršim svoju dužnost, i samo ta praksa predanog djelovanja u nevezanosti uzrok je svemu što si vidio i čuo.”

Očito je da je i u doba Mahabharate nekome bio pun kurac umišljenih duhovnjaka, koji zbog toga što žive u siromaštvu, ne jedu meso i ne žive “svjetovnim životom” pripadaju nekoj posebno duhovnoj, privilegiranoj grupi koja ima monopol na spoznaju transcendentalnog. Poanta je dakle da stvari funkcioniraju malo drugačije nego si to licemjeri zamišljaju: oni misle da čovjek evoluira kroz različite kaste, od nižih prema višima, i tek u najvišima se može baviti duhovnošću, a prosvjetljenje je moguće tek odbacivanjem svega svjetovnog i odlaskom u šumu u prosjačkom načinu života. Iz te pozicije, koncept mesara iz niske kaste koji sannyasinu drži predavanje o vedanti predstavlja šokantan obrat, nešto na razini da Isus sretne nekog bogatog trgovca, koji mu pročita misli, objasni mu greške u njegovom razmišljanju, otvori mu višu razinu spoznaje i uzme ga za učenika.

O duhovnosti postoje grozne predrasude. Primjerice, stvari koje su puki “lifestyle”, poput vegetarijanstva i celibata, smatraju se ni manje ni više nego plodovima duhovne pročišćenosti, pa se tako blesavi šupci međusobno “prepoznaju” po vegetarijanskim dućanima, na temu “a, i ti si duhovan pa ne jedeš meso, ako si još u celibatu onda si stvarno napredan”. U stvarnosti, takva “duhovnost” je na potpuno istoj razini kao kad se snobovi prepoznaju po modelu mobitela - “a, imaš novi iPhone, ti si dakle kul isto kao i ja, a kakvu imaš torbicu, Pierre Cardin, wow, fakat si faca”.

Zbljuv.

Daleko od toga da ne postoje materijalne manifestacije visokog duhovnog stanja. I te kako postoje, ali te manifestacije su, zapravo, u sferi duha a ne u sferi materije, koliko god to sad čudno zvučalo – prosvijetljeni mesar ne prestaje biti mesar, on je naprosto mesar sa znanjem brahmana i dharme. On ne postaje “karijerni duhovnjak”. Krišna nije bio “karijerni duhovnjak”, nego vladar i ratnik – ono, političar i ubojica, ljudi Božji; lik je bio stručnjak za zajebat i ubit neprijatelje. Kršina nije bio nekakav bradati lik u čistoj bijeloj haljini koji govori mirnim, blagim tonom i blago se smješka kao da se napušio neke trave. Nije živio u celibatu nego je bio u braku s mnoštvom žena, a najbolji prijatelj mu je bio ni manje ni više nego najvještiji i najstručniji ubojica svog vremena, Arđuna, od kojeg su cijele vojske bježale u panici. I taj, također, nije živio u celibatu, nego je imao više žena, između ostalog Krišninu sestru. To je jedna od pouka Mahabharate – to je revolucionarni tekst, koji negira cijeli koncept krutog kastinskog sustava po kojem je duhovnost sport za odabrane, za fine pičkice u celibatu i pod zavjetom sannyase koje ne bi ni slučajno zaprljale ruke svijetom, zajebale nekoga, prolile krv, lagale, ubile ili nešto nekome otele. Cijeli taj koncept po kojem postoje “duhovne djelatnosti” koje su suprotne “materijalnim djelatnostima” Mahabharata baca u smeće i uvodi koncept ispravnih i neispravnih djelatnosti. Ispravne djelatnosti su one koje se vrši nevezano, sa sviješću u brahmanu, transparentno i bez podlijeganja animalnim impulsima, a neispravne su one koje se vrši vezano, iz strasti, zaluđeno i bez transcendentalne komponente, u zaluđenosti materijom. Dakle nije poanta u tome jedeš li meso ili soju, nego što si kad jedeš, od kakve je kvalitete tvoja svijest kad jedeš, koliko si ti besmrtni, transcendentalni brahman kad jedeš brahman koji je hrana, sjediš na stolici koja je brahman i dišeš zrak koji je brahman. Jedini kriterij vrednovanja duhovnosti je svijest koja stoji iza djelatnosti, a ne formalna klasifikacija djelatnosti.

Materija je posebno opasna kao kriterij vrednovanja, zato što je onoga tko gleda samo materiju najlakše obmanuti, a obmanjivači su najveći stručnjaci za površno, za materijalnu formu onoga što žele emulirati. Obmanjivač će pogledati po svim spisima kako treba izgledati prosvijetljena osoba, i to će vježbati godinama pred ogledalom, onako kako to rade pozeri u svim drugim sferama života, i nećete moći pokazati nijedan materijalni aspekt takve osobe koji je “krivi”; naprosto, duh te osobe je krivi, koliko god poza bila savršena. Jedini kriterij po kojem je netko prosvijetljen je duhovni – duh te osobe mora biti prosvijetljen. Nekakve standardne fore na temu da ta osoba mora izgledati sretno ili ispunjeno duhovnim mirom također su bullshit – to se također lako kopira, a oni koji “skidaju” takve simptome predoslovno ih shvaćaju pa ne razumiju da potpuno prosvijetljena osoba praktički uvijek ima nešto oko čega brine, neko opterećenje, problem ili uznemirenje, i ne hoda okolo kao napušena budala. Zbog toga opet ponavljam da će stvarna prosvijetljena osoba na svim glupavim kriterijima pasti, a najgori prevaranti će super proći, što je razlog zašto glupi ljudi završavaju po raznim sektama koje u tu svrhu organiziraju prevaranti. Naprosto nisu u stanju prepoznati prosvijetljenu osobu na razini svijesti, pa gledaju tko se kako oblači, što jede, kako govori, kako se smješka i na temelju toga pokušavaju ustanoviti tko je prosvijetljen, i naravno uvijek i bez iznimke završe kod šarlatana. Nije prosvijetljen onaj tko se smješka osmjehom puža golaća, ili onaj tko je čuo da to više ne prolazi nego glumata nešto drugo, nego onaj čija te svijest tako prasne da ti oči ispadnu u tanjur, a da te je samo ovlaš očešao svojim daršanom. Eto, to je prosvijetljena osoba.


Danijel Turina


toggle