Članak
ČLANCI

O materiji, po n-tnaesti put

indeks


On 10/23/2011 09:28 AM, Mario Pavelic wrote:
>> >>
> >
> > Pa normalno da misli nisu dio fizičkog svijeta. U trenutku kad se
> > "promatra" misao postoji nekakva električna aktivnost određenih centara
> > u mozgu, postoji (elektro)kemijska reakcija, ali ne postoji nikakav
> > čvrsti dokaz da su te stvari *misao* niti uzrok misli.

Postoji tu i ozbiljniji problem, a to je da materija u kakvu su vjerovali materijalisti 19. i 20. stoljeća uopće ne postoji. Dakle oni su krenuli iz pozicije neo-atomizma (Lavoisierov koncept elementa, Mendeljejevljev periodni sustav, te Rutherford-Bohrov model atoma) i mislili da će sad dalje znanost trivijalno dokazati da je "sve materija", ali ispostavilo se da je znanost nakon par desetljeća uopće prestala razmatrati tu njihovu "materiju". To je jedna od najlošije čuvanih tajni znanosti. Naime, u fizici postoje dvije osnovne struje:

1. neo-neo-atomistička, koja vjeruje da će naći stvarne elementarne čestice kojima će moći objasniti fenomen materije, s tim da su te čestice zapravo iznimno opičene stvari koje s materijom u klasičnom smislu nemaju nikakve veze, i

2. Feynmanova teorija struna, odnosno višedimenzionalnih entiteta koji su rezultat jednadžbi potrebnih da bi se objasnilo ponašanje bozona i supersimetrija.

U osnovi, ono oko čega se fizičari slažu je da je materija u kakvu materijalisti vjeruju iluzija, naime ne postoji čvrsti materijalni atom u pozadini svih materijalnih pojava, a ono oko čega se ne mogu složiti je *što* uopće tu postoji kao temeljna stvarnost. Naime standardni model je beznadno zaglavio, i to ne samo zbog kvalitetnih dokaza o nepostojanju Higgsovog bozona1 koji je bio zadnja šansa da standardni model objasni koncept mase, tako da je time teorija superstruna dobila značajan vjetar u leđa - ne nužno u svojem sadašnjem obliku, nego u smislu smjera u kojem treba tražiti odgovore. To u osnovi znači da je materija nešto što nastaje "titranjem" n-dimenzionalnog entiteta s vrlo slabo definiranim parametrima, s tim da nije sigurno koliki je n, ali se svi slažu da bi trebao biti veći od 10.

Dakle cijela "materijalistička" fizika je nešto što se dešava na jako visokoj razini apstrakcije i radi s "inženjerskim prividima" poput "klasičnih" čestica, a sve to skupa ima istu ulogu kao i klasična mehanika u usporedbi s relativističkom mehanikom: to je samo aproksimacija za specifični slučaj zakrivljenja prostorvremena.

Zašto je sve to relevantno? Naime, tu onda dolazimo do onoga o čemu sam pričao prije par dana, pa se onaj umišljeni priglupi vol Dejanović tome rugao - naime, ako objašnjenje fenomena materije treba tražiti u višedimenzionalnom prostoru, i ako te dimenzije nisu nužno cjelobrojne, nego realne, odnosno fraktalne, to bi moglo dati jako dobra objašnjenja za puno stvari, s tim da si tek pomalo slažem te stvari u glavi, i samo imam jak dojam da je rješenje u tom smjeru, ali to rješenje mi još nema egzaktna svojstva, osim što su neki od rezultata tih razmišljanja tako krvnički opičeni da s njima uopće ne želim izlaziti van prije no što budem siguran. Recimo, jedna od teorija s kojima radim se jako naslanja na moju staru teoriju razina stvarnosti2, i to na takav način da "složenost" kao apstraktni koncept tumačim kao spontanu manifestaciju fraktalne, dakle ne-cjelobrojne, naravi prostorne geometrije, u smislu da je opaženo povećanje složenosti u svemiru kroz vrijeme zapravo samo "rast" na nekoj koordinati, onako kako se kozmološka konstanta, odnosno ekspanzivnost svemira, može pratiti kao manifestacija geometrijske funkcije n-dimenzionalnog hiperboloida, odnosno deSitterovog prostora.

Dakle, daleko od toga da je "svijest samo manifestacija materije", zapravo su pojava svijesti i samosvjesti u materiji jednako odraz više stvarnosti kao formiranje same materije, dakle materija je početna faza a svijest je zrelija faza.

Ali to nije onaj dio koji smatram opičenim. Stvarno opičeni dio te fizike nastupa kod objašnjavanja mase, i korelacije mase s drugim koordinatnim osima, ali o tome ne bih.


1  http://news.yahoo.com/cern-higgs-boson-god-particle-likely-does-not-172205263.html
"Scientists have discovered why the infamous Higgs boson particle, also known as the "God particle," has been so hard to find: it probably doesn't exist. This disappointing proclamation comes from scientists at CERN, who told the crowd at last week's Lepton-Photon conference in Mumbai, India, that their research shows a 95 percent probability that the hypothetical Higgs boson particle is nothing more than a figment of our imagination."

2 http://www.danijel.org/index.php?id=clanak&articleID=97&pageID=2
  http://www.danijel.org/index.php?id=clanak&articleID=122&pageID=2


Danijel Turina


toggle