Članak
ČLANCI

Socijalizam i tranzicija

indeks


On 9/18/11 8:22 AM, Danijel Turina wrote:
> > Socijalistički mentalitet je nešto
> > što se teško miče iz glave; dovoljno je pogledati spori napredak istočne
> > Njemačke nakon reintegracije.

Baš razmišljam koje su odrednice socijalističkog mentaliteta, odnosno, da budem precizniji, mentaliteta formiranog u totalitarističkim državama istočnog bloka.

Kao prvo, to je strah od tajnih službi i partije, odnosno strah od "krivovjerja". Ljudi su se morali paziti da se ne ističu previše i da ne govore ništa originalno i divergentno u odnosu na partijsku liniju, jer bi im se moglo desiti da nestanu, odnosno završe u nekoj vrsti gulaga (goli otok i sl.). Zbog toga je originalnost obeshrabrivana, isticanje je bilo opasno i svi su se radije uniformirali u zajedničko sivilo nego išli u rizik da ih udba pokupi na goli otok.

Kao drugo, to je stav da se sve bitne odluke donose "na vrhu" i da je pojedinac zapravo bez utjecaja na svoju sudbinu. Kako se partijski vrh dogovori, tako će se provesti, a tko bude imao nešto protiv završit će na golom otoku.

Kao treće, to je država kao velika mama. Budući da je pojedince stavila u poziciju djeteta o kojem se brine veliki roditelj koji "zna najbolje", oni su se prema državi tako i postavljali. Dodatni element su religijski elementi poput dogmi, simbola i mesijanskog vođe, čime su komunistički sustavi u velikoj mjeri iskopirali katoličku crkvu, samo s drugim sadržajem. Naime i tamo isto imaš "velikog tatu na nebu koji zna najbolje i nikad ne griješi", i hijerarhiju neupitnih svećenika koji se na njega pozivaju. Cijeli sustav religijskih autoriteta (Marx, Engels, Lenjin, Mao, Tito,...), dogmatskih formulacija koje se uvijek ponavljaju kao mantre, skupova na kojima se utvrđuje ispravno vjerovanje itd., sve to izgleda kao kopija katoličke crkve, njenog hijerarhijskog ustrojstva i prakse. Dovoljno je pogledati način na koji je sovjetski centralni komitet partije birao novog generalnog sekretara nakon smrti starog, i nakon toga pogledati konklave na kojima kardinali biraju novog Papu, pa da postane jasno da je stvar identična.

Dakle situacija u kojoj je građanima nametnuta infantilna uloga, dakle pozicija sljedbeništva, vjere i rada, a ne propitivanja, mišljenja i odlučivanja, i ta pozicija je utvrđivana desetljećima na način da su svi koji takvom ponašanju nisu bili skloni naprosto uklonjeni iz opticaja, morala je imati dalekosežne učinke na mentalitet cijelog društva. Zapravo jedini koji su zadržali sposobnost aktivnog mišljenja su bili kriminalci, pripadnici podzemlja, koji su za vrijeme komunizma djelovali kao svjesno divergentni element. Nakon što je nastupila tranzicija, jedini s mudima u takvom društvu su zapravo bili kriminalci, mafija, i to objašnjava zašto je mafija zapravo u velikoj mjeri preuzela tranzicijske države. Drugi element koji je mislio svojom glavom su, paradoksalno, bile tajne službe. To opet objašnjava bitnu ulogu bivših obavještajnih elemenata u post-tranzicijskim vladajućim krugovima (recimo, zašto je Putin agent KGBa, ili zašto pola HDZa sačinjavaju kadrovi UDBe).

To objašnjava političku situaciju, a s ekonomskom situacijom stvari slično stoje. Ljudi su naprosto naučili raditi kako im se kaže, očekuju da svećenstvo u partijskom vrhu dobro provodi Božju volju (odnosno, viziju velikih proroka Marxa, Engelsa, Lenjina i Maa), da korača Putem kojeg je zacrtao Veliki Vođa (Tito, Staljin itd.), očekuju da su šefovi svih poduzeća pravovjerni svećenici ili vjerni laici koji provode volju Crkve, i očekuju da će se Hijerarhija pobrinuti za njih ako su dobri, dakle da će imati zagarantiran posao na kojem neće morati puno raditi, imat će godišnji i sve beneficije, neće imati veliku plaću ali to je ok jer će i svi drugi imati istu, i povremeno će moći nešto sitno krasti, što je ok zato što je nauk komunizma ionako da uzmeš koliko ti treba, tako da je svaki eventualni grijeh počinjen u dobroj namjeri i Partija će ga oprostiti.

I sad kad cijelom narodu koji je desetljećima odgajan u takvom duhu, pod prijetnjom smrti i progona, veliš da situaciju više ne određuje volja Partije nego tržišna utakmica, da je glavni zakon privatni posjed i uspjeh a ne socijalna pravda i opće dobro, veliš im da moraju aktivno misliti i prilagođavati se kako bi se izborili za svoju poziciju na tržištu, i veliš im da smiju mijenjati vlast ako im ne odgovara. Pa nema šanse da to funkcionira. Nagla tranzicija je katastrofalna greška, tu je trebalo nekoliko desetljeća preodgoja cijelog naroda prije nego bi stvar imala šanse za uspjeh. Potpuno je logično da su na vlast došli disidenti, udbaši i mafija - oni su jedini koji su bili izvan i iznad sustava, tako da im mentalni sklop nije oštećen.


Danijel Turina


toggle