Članak
ČLANCI

O citiranju

indeks


On 8/21/11 7:24 AM, Danijel Turina wrote:
> > Dakle da postoji problem prodavanja duhovnog, onda bi tekst bio
> > relevantan, ali ja taj problem naprosto ne vidim pa te glede toga pitam
> > zašto si to poslao, budući da meni nije jasno.

Da se dopunim: Da bi se neki tekst isplatilo citirati, moraju postojati neke premise koje obično ostaju neizrečene. Recimo, premisa o relevantnosti teksta za neku konkretnu situaciju, npr. neka basna može biti relevantna za trenutnu situaciju u razgovoru, pa je se sugovorniku citira kako bi mu se pokazalo da se ponaša stereotipno. U tom slučaju ne postoji potreba da citirani tekst bude na bilo koji način "istinit" osim kao opažanje određenog obrasca, recimo ne postoji potreba za povijesnom istinitošću Ezopove lisice ili gavrana, ili potreba za vjerovanjem u lisice koje govore.

Druga situacija u kojoj se neki tekst citira je zloslutnija, zato što citirani tekst ne koristi u svrhu ukazivanja na obrazac, nego u svrhu nametanja obrasca na situaciju koja nije stereotipna. To je slučaj s citiranjem "svetih spisa", dakle knjiga koje se smatra izvorom pra-obrazaca vrednijih i bitnijih od ljudske slobodne volje i oblika egzistencije koji iz te slobode mogu slijediti, pa se spis citira kako bi se ljude "dovelo u red", odnosno konformiralo s obrascem, i ukoliko takva namjera urodi plodom, situacija u kojoj svi drhte od straha od odstupanja od pra-obrasca se smatra potvrdom kozmičke bitnosti spisa, recimo seksualne frustracije cijele civilizacije odgojene na nekom spisu smatraju se dokazom o kozmičkoj istinitosti uputa iz spisa, budući da, eto, svi smatraju nečistim ono što spis proglašava nečistim, što je nevjerojatan primjer inverzije, ali religije u takvim stvarima uživaju. Naime, one prvo nametnu svoju moralnost cijeloj civilizaciji, a onda činjenicu da je cijela civilizacija ustrojena po njihovim shemama koriste kako bi "dokazali" da je takva shema prirodni zakon.

Razumijevanje tog mehanizma pojašnjava uzroke agresivne reakcije religioznih ljudi na osobe i zajednice koje žive moralnost različitu od one kodificirane u njihovom spisu. Takvi primjeri, naime, pokazuju da religijske sankcije nemaju kozmičku utemeljenost nego da se radi o proizvoljnosti, a to religiozni ljudi ne mogu dopustiti, budući da bi iz toga slijedila i upitnost pozicije njihovog spisa i božanstva kojemu se taj spis stavlja u usta. Kako bi njihov Bog bio apsolutan, njegovi dekreti se moraju provoditi univerzalno, i to je stvarni uzrok želje monoteističkih religija za istrebljenjem ili obraćenjem svega različitog. Različito, naime, nema pravo na postojanje ako je njihov Bog tvorac svijeta a njihov spis odraz njegove volje. Svaka različitost je u tom sustavu grijeh, protivljenje volji Stvoritelja Svemira. Homoseksualnost je u takvom sustavu stavljena na poziciju kršenja zakona o održanju energije ili zakona gravitacije. To je sablazan koja remeti red koji zvijezde i planete drži na okupu. Cijeli svijet jednog vjernika doveden je u pitanje ako postoje ljudske zajednice koje sasvim dobro funkcioniraju na principima koji su totalno suprotni onome što propisuje njihov spis. Nekome se to može činiti blesavo, ali dovoljno je pogledati reakciju fizičara kad im netko dovede u pitanje temeljne ideje na kojima je izgrađena njihova slika svijeta - ta agresija je identična agresiji vjernika prema pederima. Dakako, vjernik neće biti agresivan prema "grešniku" koji sebe smatra grešnim, dakle posjeduje vjernički svjetonazor ali u svojem ponašanju izlazi izvan parametara koje ovaj postavlja. Dakle ako se njihov svećenik jebe u guzicu ali smatra to grijehom, slabošću tijela, i to čini potajice i uz osjećaj krivice i kajanja, to nije problem, i prema takvom će crkva pokazati suosjećanje i čak će ga štititi od pravne države i njenih sankcija. Taj je, naime njihov; taj zapravo brani moralnost njihovog svetog spisa i služi kao ilustracija njene vrijednosti. Osoba koja je njima problem je ona koja ne vidi nikakav problem u ponašanju koje je suprotno onome koje njihov spis propisuje, koja nema s tim nikakvih problema i ne vidi nikakav razlog zašto bi moralnost tog spisa bila bolja od one koju je on osobno u stanju smisliti. Takve osobe su neprijatelji crkve i njih se napada na sve moguće načine, jer oni dovode u pitanje ogradu tora za ovce koji definira njihov svijet.

To razmišljanje između ostalog stoji u pozadini mojeg pitanja Mirsadu o relevantnosti njegovog teksta. Naime, zanima me smatra li on biblijski citat svojevrsnom basnom ili bajkom koja je korisna za pojašnjenje nekog obrasca, ili pak taj tekst smatra arhetipom ispravnosti nametnutim s nebeskih visina kako bi se smrtnike dovelo u red i konformiralo u skladu s prauzorkom.


Danijel Turina


toggle