Članak
ČLANCI

O starim vremenima

indeks


On 07/21/2011 06:20 PM, Bunic Stjepan wrote:
> > On Thu, 21 Jul 2011 18:19:16 +0200, Bunic Stjepan wrote:
> >
>> >> A da, a felix je bio u modu da je on jako fini stariji gospodin koji se
>> >> nije slagao s aksentijevićem ali ga je uvažavao - nešto u tom stilu.
> >
> > To je zapravo bi njegov stav prema svima, s time da si mu ti, svako malo -
> > uzimao riječ iz usta.

Inače, ima ti tu svačega što nije opće poznato, zato što su se paralelno s grupom odvijali privatni razgovori u bbs mailu, i razne kave uživo. Ja sam se prije onog prvog religija meetinga našao uživo jedino s Vjerom, ali nju sam ionako znao iz viđenja s osnivačke skupštine Mense, što je bilo dosta davno, 1989 ili 90., ali zato sam s Felixom negdje oko 4. mjeseca 1997. izmijenio hrpu mailova na bbs-u, to se onda zvalo matrix.

Teško mi je objasniti što se sve dešavalo zato što se u međuvremenu izvrtio veći broj iteracija raznih stvari, tako da stvari koje su onda imale smisla sad više ne bi, ali u osnovi, ja sam se tada nalazio na svojevrsnoj prekretnici. S jedne strane sam imao vrlo jak osjećaj da su mi ovi odozgora namjestili cijelu tu situaciju s newsima, i da se bitne stvari nalaze na toj liniji, tako da sam imao četvore oči otvorene i jako sam pažljivo gledao što se tu dešava da mi nešto ne promakne i da nešto ne zajebem. Fora je u tome da sam vidio da je netko namjestio situaciju, ali nisam razumijevao što se točno od mene očekuje, tako da sam se postavio oprezno i naprosto svjedočio za ono što znam. U toj točki se ne bih usudio nikoga podučavati, zato što ni sam nisam bio siguran kako neke tehnike točno funkcioniraju - tek sam ih otkrio, prakticirao sam ih na instinkt, učeći detalje o funkcioniranju energetskog sustava, razvijajući ne samo tehniku yoge nego i razumijevanje njenih uvjeta mogućnosti, odnosno svojevrsne yogijske kozmologije. Dakle u toj fazi se moj svjetonazor aktivno formirao, ali je imao to svojstvo da je bio potpuno znanstven, dakle svaki model koji bih izradio bio je utemeljen na sto posto prakse i testirao sam ga svakodnevno. Zbog toga nisam baš bio raspoložen za bullshit s newsa. Ono što ja velim je tako i gotovo. Ako velim da Bog postoji, to velim zato što sam ga jučer vidio i razgovarao s njim, a ne zato što sam nešto negdje pročitao. Isto tako, ako sam rekao da je Sai Baba avatar, to je bilo zato što mi je netko pokazao točno to, i to u vrlo impresivnim okolnostima. Moj tadašnji problem je bilo slabo razumijevanje odnosa snaga među nefizičkim silama, ali u svakom slučaju moje razmišljanje je bilo napravljeno od bitno više prakse nego teorije. Energetsko stanje mi je bilo takvo da je to teško i zamisliti nekome tko me nije vidio. Bilo bi dovoljno da na nekoga jače pomislim pa da taj doživi duhovno iskustvo. Kasnije sam te stvari namjerno prigušio pa sad na takav način funkcioniram samo sa svojim ženama, ali 1997. sam imao jak osjećaj da što većem broju ljudi trebam prenijeti ne samo informaciju, nego i iskustvo o tome što je stvarna yoga, što je stvarno iskustvo transcendentalnog, i što je ono što ja mislim pod Bogom, dakle ne riječi i priča nego direktni uvid, ili barem onoliko direktan koliko je netko mogao primiti, a to nije uvijek ovisilo o meni.

Kao što rekoh, moja tadašnja pozicija je bila drugačija nego sadašnja. Imao sam dojam da me je netko doveo ovdje s jakim razlogom, da se to tiče dosta ljudi koji su se inkarnirali zato što sam ja tu, da postoji veći broj razmjerno "običnih" ljudi koji će od toga imati neke evolucijske koristi, ali da postoji nekoliko posebnih, koje zapravo tražim, i koje sam vidio u jednoj viziji 1995., i zbog toga sam se strašno koncentrirao i na te newse i na kundalini listu, i jako sam se trudio oko svakoga tko mi je imalo upadao u feeling onoga što očekujem, tako da sam imao puno false positive očitavanja, gdje bih pokušao na nekoga nalijepiti feeling iz vizije i gledao jel se drži. Budući da nisam znao o kojim se osobama radi i kako imaju izgledati, pucao sam u širokom spektru i jedino što sam mogao sa sigurnošću reći je da nisu pravi oni koji na mene ne reagiraju sa "to je ono što tražim". Oko toga sam bio siguran. Problem je bio u tome što nisam bio siguran kojeg je reda veličine očekivana reakcija, i dosta veliki broj ljudi je na mene reagirao s velikim oduševljenjem, a moje reakcije na dosta njih su bile suzdržane zato što mi je dosta toga odudaralo od onoga što sam očekivao. Doduše ja sam te stvari gledao dinamički, u smislu da netko sada nije ono što očekujem, ali ako prakticira yogu par mjeseci ili godina može to postati, tako da sam morao gledati ne samo snimak sadašnjosti nego i biti otvoren prema razvoju u budućnosti, i zapravo sam se bavio time da svima otvorim priliku da se odluče i nešto naprave. Kriterij selekcije mi se dakle svodio na "ako hoćeš, izvoli", i imao sam stav da yogijska praksa treba razvrstavati ljude, a ne moja ocjena njihovog stanja na početku. Ako išta valjaju, yogom će napredovati, a ako ne valjaju, neće ništa korisno napraviti. Brinula me mogućnost da se sjebu oni koji su negdje na pola, dakle da mogu nešto raditi ali nisu dovoljno pročišćeni pa će im se nešto sjebati, ali nakon par mjeseci usavršavanja yogijske tehnike došao sam do točke visokog stupnja povjerenja u njeno ponašanje. Doista, nitko od mojih učenika nije imao problema zbog tehnike. To sve pak ilustrira moje tadašnje mišljenje, koje se dalo svesti na stav da svi ljudi žele postići stanje prosvjetljenja; ako misle da ne žele, to je zato što ne znaju što je prosvjetljenje, pa u zabludi misle da žele nešto drugo, ali ako im pokažem pravu stvar, svi će se prema njoj usmjeriti i marljivo će raditi svim tehnikama koje im stavim na raspolaganje kako bi postigli konačni cilj. Ja sam bio skroz "to the point" i neraspoložen za okolišanje i zajebanciju. Koristio sam moćne Kundalini tehnike, radio sam koncentrirano i dugo, znao sam što hoću i nikakve distrakcije mi ne bi padale na pamet. Zbog toga sam bio potpuno nesposoban shvatiti količinu smeća koja prosječnom čovjeku idu kroz glavu i gluposti koje njemu mogu imati smisla. Ja sam te stvari opažao kao energetsku buku, kao neku vrstu magle koju ljudi imaju u glavi, i mogao sam tu maglu na silu razbistriti, uhvatiti nekoga u fokus i pokazati mu svoje stanje svijesti koliko god može pratiti u svojem maksimalnom duhovnom stanju. Nakon toga bi ti ljudi imali probuđenu Kundalini, kratkoročno profinjena niža energetska tijela, veći stupanj posloženosti viših tijela s nižima, i često bi im ostale duhovne sposobnosti neke vrste, ali ni na pamet mi ne bi palo da bi netko, nakon što je vidio to što bih mu pokazao, obnovio sav taj niži kaos u prvobitnoj formi i naprosto se vratio u niže nakon što je iskusio više.

Ono što sam tražio, na temelju vizije i osjećaja podudarnosti, su bile prije svega osobe ženskog spola, koje reagiraju na mene na određeni način, i imaju duhovni red veličine usporediv s mojim, naravno nakon par mjeseci yogijskog treninga. Zbog toga sam posebno intenzivno skenirao žene i oko njih se trudio, recimo oko Vjere sam se puno trudio, a kasnije i oko Tee, Angelique, Ann Fisher i Zvjezdane Sunajko. Povremeno bi mi se učinilo da vidim ono što tražim, ali onda bi one napravile nešto zbog čega sam shvatio da gledam svoju projekciju. Tu se onda pojavila Romana, i to je konačno bila prava stvar, i iskustvo kako izgleda pravi, autentični učenik, dakle ono što cijelo vrijeme čekam i tražim, zapravo je bilo sumrak za različite maglovite likove koji su se tu više zajebavali nego nešto ozbiljno radili, i koje sam par puta pokušao šok terapijom trgnuti da izvade glavu iz dupeta i počnu nešto raditi, dakle počeo sam od njih nešto i tražiti umjesto da im samo dajem, nakon čega im se svima broj dramatično prorijedio. Ja sam i dalje bio u modu traženja, zato što sam imao dojam da još nisam sreo sve koje sam trebao, ali kad se Biljana pojavila, imao sam dojam da je ona zadnja, da je to sve, i tu sam onda lagano "zatvorio dućan". Od te točke pa na dalje uglavnom čistim smeće koje su ovi napravili za sve te godine, a toga ima. Također, gledam stvari u retrospektivi i pokušavam shvatiti sve što se dešavalo u punini.

Kad gledam koje greške sam napravio, nisam siguran da sam imao puno izbora, s resursima koje sam imao na raspolaganju. Morao sam improvizirati i snalaziti se, i da su mi odozgora rekli više, vjerojatno sam mogao izbjeći neka sranja, ali što je tu je. Ono što definitivno vidim kao svoju grešku je sažaljenje. Neke ljude sam uzeo za učenike ili sam ih puštao da se motaju oko mene ne radi njihovih kvalifikacija i vrlina, nego zato što mi ih je bilo žao, recimo Felixa mi je bilo žao, imao sam dojam da živi u lažima i izmišljenim pričama zato što je jako želio imati učitelja kao iz tih svojih knjiga od Castanede i teozofije, i toliko je živio u tom svijetu želja i mašte da za pola toga nije bio siguran je li se stvarno desilo ili je samo sanjao, toliko su mu te stvari bile stvarne. To sam protumačio kao jaku duhovnu želju, i pustio sam ga blizu unatoč tome što sam vidio da lik laže; koliko god mi je lagao i pokušavao me impresionirati i prevariti, toliko je bio autentično ganut i oduševljen, i mislio sam da mogu to iskoristiti da mu stvorim temelj stvarnog iskustva nakon kojeg će potreba za lažima i izmišljotinama nestati sama od sebe. Drugi takav problematični lik je bio Džeko, koji je u duhovnom smislu potpuno sterilan i bezvrijedan, ispod razine prosječnog čovjeka, ali toliko je cendrao i placuckao da ga uzmem za učenika da sam rekao hajde dobro, neka se mota oko mene, može biti od koristi na neki način, recimo neka plaća račune boljima od sebe i tako izgradi dobru karmu, a usput se pod utjecajem velikih duša može pročistiti i evoluirati iz svoje sadašnje niske pozicije. Nažalost, to se nije desilo, ali su zato ta dvojica drugima napravila ogromna sranja; ne samo da se oni nisu sredili nego su drugima smetali do točke da su neki dobili manje prilika nego su možda mogli; u svakom slučaju, neutralizirali su golemu količinu pozitivnog truda koji sam ja ulagao, a Felix je funkcionirao i kao anti-učitelj, u smislu da je cijelo vrijeme mojim učenicima objašnjavao neka svoja krivovjerja s ciljem da ih odvrati od ozbiljne yogijske prakse i dobije ih da osciliraju između motanja po birtijama i glupiranja, i nekakvog generičkog "bavljenja Bogom" koje je u osnovi totalna suprotnost mojoj tehnici yoge i više liči na ono što rade hare krišne, dakle umjesto da osjetiš živu duhovnu silu, sjediš i nešto briješ i deprimiraš se zato što ti ništa ne uspijeva. Dakle takvi umjesto da su radili ono što im ja govorim, a što je bilo teško i zahtjevno, radili su ili ono što im je rekao Felix, ili nešto što su izvadili iz dupeta, uglavnom se to svodilo na nekakvo međusobno druženje i sektašenje.

Budući da su svi ti ljudi imali učeničke energetske linkove sa mnom, pomoću kojih sam im ja cijelo vrijeme davao referentni vertikalni signal s kojim se imaju uskladiti, na mene je njihovo glupiranje imalo jako destruktivan učinak i nanijeli su mi velika energetska oštećenja, koja sam s teškom mukom popravljao, ali kako bi netko došao do točke da u svojim orgijanjima prijeđe svaku mjeru, tako sam ih tjerao i oduzimao im učeničke ovlasti i privilegije. To je bio naprosto čin samoobrane od nasilja koje su nada mnom vršili, i pokušaja da spasim ostale, jer onima koji bi takve gadarije radili ionako nije bilo spasa. To su bile stvari tipa "nađem si seksualnog partnera koji utjelovljuje sve najgore aspekte moje osobnosti i povežem se s njim", dakle materijalizacija niskih vezanosti, želja i karakternih osobina koja je zapravo izbor protiv onoga što ih ja učim a za sve ono što bi trebali odbaciti. Isto tako, to su fore na temu "idem ostvarivati sve pizdarije koje su mi ikad pale napamet, sad kad se kriyom mogu počistiti". U nekoj točki, ti ljudi su se toliko raspomamili da su izgledali kao čopor zvjeri, i tu sam napisao nekoliko knjiga, Yoga Sutru i Nauk, u pokušaju da ih dovedem u red time što ću im pojačano objasniti intelektualni i energetski okvir yoge u kojem sam očekivao da funkcioniraju. Unutar godinu, godinu i pol, to je sve propalo, dovršavajući tako moj eksperiment sa suosjećanjem.

Za svo to vrijeme, Radoslav Dejanović, Sand Bakija, Tomislav Mršić i slični likovi koji su mi htjeli biti učenici ali sam ih otpisao u jako ranoj fazi selekcije, iz ljubomore prema odabranim učenicima marljivo su radili na tome da im izazivaju i potiču sumnje, nevjeru, kriva tumačenja i općenito da ih ometaju, a budući da su se te budale bojale da će im netko reći "da su u sekti" ako budu "isključivi", cijelo vrijeme su slušali takva sranja umjesto da ih hladno otpile i bave se svojim poslom, što je također jako ubrzalo njihovu propast. Dakle likovi poput Dejanovića su tim ljudima oteli šansu, u duhovnom smislu su ih ranjavali zlonamjernim lažima i pustili ih da iskrvare, a tu glumataju nekakve dobrotvore koji kakti upozoravaju na "lažne učitelje". Sad u retrospektivi se mogu pitati što bi bilo da nije bilo tih zlotvora koji su iz ljubomore sabotirali ljude, ali u osnovi, to je indikacija inherentnih slabosti. Čim je netko toliko blesav da ide slušati Bakiju i Dejanovića nakon što je mene vidio, znači da je vrlo slab materijal za učenika i tu se ne može puno napraviti. Bolje ih je izložiti takvim pritiscima da prije propadnu, jer ako nakon direktnog uvida u stvarnost netko može imati sumnje, znači da i nije za yogu nego za kopanje krumpira. Unatoč tome, šteta koju su zlotvori napravili tim ljudima definitivno mi ih nije omiljela, blago rečeno. Zamrzio sam ih kao ubojice tih ljudi, oni imaju njihovu krv na rukama i bit će kažnjeni.


Danijel Turina


toggle