Članak
ČLANCI

Duhovnost linije manjeg otpora i opasnost krivih ideja

indeks


U "duhovnim sferama" postoji velika sklonost razmišljanjima na temu da će se za nas neka kozmička sila pobrinuti ako dignemo sve četiri u zrak i budemo "duhovni", u smislu, trebamo se ugledati na ptice nebeske i ljiljane poljske, koji niti siju niti žanju, nego su korov i štetočine, i uvijek se nađe neki resurs na kojem će parazitirati, odnosno pardon, Bog će se za njih pobrinuti.

Amerikanci bi to nazvali osjećajem prava na stvari, odnosno "feeling of entitlement". Mi sad imamo prava na stvari zato što smo si tako zabrijali, a budući da smo jako velike face, svemir će se okrenuti naopačke ako treba samo da bi nama dobavio ono što smo si mi zamislili.

Teorija zvuči dobro - postoji dobri Bog koji voli svoju djecu, taj Bog se brine o tome da sve u svemiru funkcionira po pravdi i dobru, i svi koji su tom dobrom Bogu predani dobit će od njega sve što im je potrebno. Ako dobiješ ono što ti nije potrebno a ne dobiješ ono što jest, uvijek možeš reći da zapravo ne razumiješ svoje stvarne potrebe, odnosno ne razlikuješ potrebe od želja, pa ti je Bog dao ono što ti stvarno treba a ne ono što ti misliš da treba.

Uglavnom, cijela ta teorija se sastoji od toliko izmotavanja, cirkularnosti i naštimavanja dokaza po volji, da upravo zaudara po nepoštenju.

Gola činjenica, naime, glasi da stanje u svijetu nema nikakve veze s takvim idejama. Bitno je češće slučaj da dobro prolaze zli nego dobri, ako si bolestan bitno je vjerojatnije da će ti pomoći medicina nego Bog; ako si siromašan, bitno je vjerojatnije da će ti pomoći rad nego Bog. Ukratko, svijet funkcionira daleko bliže načinu koji si zamišljaju materijalisti nego vjernici, zato što je materijalistički model utemeljen na opažanju, a vjernički na emocijama i željama.

Naravno, postoji mehanizam koji se "brine" o pravednosti, ali on je daleko kompliciraniji i manje direktan nego bi nas to religije željele uvjeriti. Koncept svemira koji nam ispunjava želje i potrebe zapravo je nekakva djetinja formulacija svemira kojim vlada zakon karme. Paradoksalno, unatoč tome što je temelj svemira beskonačna svijest Apsoluta, svemir se doista ponaša bitno sličnije materijalističkom nego "duhovnjačkom" modelu, i to stoga što su duhovne zakonitosti zapravo ekstenzija, a ne inverzija materijalnih. I u karmičkom smislu vrijedi princip o preživljavanju bolje prilagođenih; i u karmičkom principu vrijede koncepti vrlo slični zakonima termodinamike, mehanike i sličnih fizikalnih kategorija, ali nekakve djetinjaste teorije po kojima će se onome tko je "na pravom putu" otvarati sva vrata, a onaj tko je na krivom putu će se suočavati s teškoćama, to doista pripada u domenu teške naive.

Naime, karmički gledano teškoće mogu biti izazov potreban da bi duša manifestirala veću snagu ideja, svijesti i sličnih stvari kroz svoju fizičku inkarnaciju; nedostatak teškoća bi razvoj takvih kvaliteta učinio nepotrebnim. Isto tako, problemi mogu služiti tome da ukažu na realne nedostatke ideja i koncepata na koje se duša oslanja, a shvaćanje greške u razmišljanju je vrijedan rezultat karmičkog procesa.

S druge strane, dobiti nešto na lak način nije nužno blagoslov; to može biti prokletstvo. Recimo, ako netko dobije na lutriji ili dobije veliko nasljedstvo, to mu može više štetiti nego koristiti. Kao prvo, može si umisliti da je on sad neka velika faca zato što mu se eto same "slažu" stvari do kojih drugi teško ili nikako dolaze. Kao drugo, može (a vrlo vjerojatno i hoće) zapostaviti razvoj vještina koje bi mu bile potrebne da sam svojim radom zaradi te novce. Novci koji su takvome pali s neba uvijek se prije ili kasnije potroše, a budući da takav nema sposobnosti sam ih ponovo zaraditi, naći će se u bijednoj situaciji.

Što zapravo onda imamo? Imamo situaciju u kojoj doista postoje moćne sile koje upravljaju događajima, ali naivno bi bilo pomisliti da su sve te sile po nas blagotvorne. Kao i većina sila, poput gravitacije ili magnetizma, one imaju određena svojstva, koja po nas mogu biti korisna ili štetna, ovisno o smjeru u kojem se krećemo, i ciljevima kojima težimo. Postoje, doista, sile kojima je u interesu razvoj svijesti, spoznaje i radosti, ali postoje i druge sile, kojima je cilj da se okanimo svake nade u ikakvo dobro, i zaključimo da nema nikakvog smisla. Te sile djeluju na nas u različitim omjerima i ne sve jednskom snagom, i jako je teško protumačiti stvarnu narav događaja dok ne protekne veće vremensko razdoblje. Osim Boga i zakona karme, ovdje djeluje i vrag, koji ima sasvim drugačije ciljeve, a ima vrlo veliki stupanj lokalne moći. Ako ste nešto dobili, možda je to plaća za nešto čega se trenutno ne možete sjetiti, ali isto tako je moguće da će vam netko za to tek ispostaviti račun. I u jednom i u drugom slučaju posljedica može biti vremenski jako odmaknuta od uzroka. Također, ovdje postoji "salary cap" zbog kojeg je naprosto zabranjeno uživati plodove vlastitog visokog duhovnog statusa, i zbog čega je duhovna evolucija u tom smjeru jako obeshrabrena, zato što prividno ne daje nikakve opipljive rezultate. Zbog toga je vjera u opipljivo i vidljivo jako problematična i predstavlja uzrok zablude, jer ovaj svijet ne prikazuje realističnu sliku stvarnosti. Ovdje vidite samo tijelo, a ne vidite razliku između ogromne božanske duše koja djeluje kroz jedno tijelo, i sićušne demonske duše koja djeluje kroz drugo. Postoji privid ravnopravnosti, jednakosti bića, a vjerovanje u taj privid može biti uzrok vrlo bolnih, često i fatalnih grešaka.

Različiti "duhovnjaci" bi željeli da idemo linijom manjeg otpora, smatrajući da je svaki otpor našim idejama znak da smo na krivom putu. Ja velim da je nedostatak otpora često znak propasti, to je znak da tonemo dublje u gravitacijski zdenac, a veći otpor je znak da se pokušavamo uzdići, a protiv nas djeluju istodobno i gravitacija i otpor zraka. Dakako, nemoguće je bez pameti, a korištenjem tako jednostavnih pravila postići išta od vrijednosti. S jedne strane je korisno raditi ono što u praksi dokazano funkcionira, ali isto tako, ono što se čini da funkcionira može biti lokalna pojava, nešto što vrijedi samo za vrlo uski raspon rubnih uvjeta. Primjerice, čovjeku koji stanuje u centru grada uputa za dolazak grada može glasiti da se treba samo spustiti niz stubište i izaći iz stana, ali nekome tko stanuje na periferiji takve upute neće koristiti, odnosno neće ga odvesti u centar. Takav će morati slijediti skup uputa koji polazi od drugačije pretpostavke o polazištu.

Tu pak dolazimo do idućeg problema, a to je opasnost koja prijeti od pogrešnih ideja. Naime, kriva ideja je ono od čega kreće pogrešno djelovanje; kriva ideja je ono što nas izlaže štetnom psihičkom utjecaju drugih ljudi; kriva ideja je ono što nas može odvesti u krivom smjeru i uzrokovati sve vrste problema. Ako imate krivu ideju o tome kako se treba postaviti prema državnim vlastima, dat će vas se izmalipulirati da odete u rat činiti grešna djela, nakupljati osobnu zlu karmu za račun tuđih planova, i još uz to budete ranjeni ili poginete. Ako imate krivu ideju o duhovnim istinama, krive ćete ljude smatrati duhovnim autoritetima, bit ćete podložni obmani, na temelju toga ćete se krivo postaviti prema bitnim stvarima, raditi greške i sjebati si život. Ako imate krive ideje o novcu, ili ćete radi novca zapostaviti bitne osobne odnose s drugim ljudima i vlastiti osjećaj ispravnosti i dostojanstva, ili ćete pak radi krivih ideja zanemariti potrebu za stjecanjem novca, pa se tako izložiti štetnim i opasnim utjecajima koji vam mogu kompromitirati sve bitne stvari.

Ukratko, ako imate krive ideje, završit ćete dajući nekome da vas jebe u guzicu zato što vas je uvjerio da je to za neko dobro, i još će vam se na kraju smijati jer je od vas napravio budale.


Danijel Turina


toggle