Članak
ČLANCI

Još o Isusu

indeks


On 11/30/2010 09:09 AM, Mario Blataric wrote:
> On 29.11.2010. 23:33, Danijel Turina wrote:
>> njega, budući da im ne naruaava svjetonazor. Ono, Boga nema, duhovnjaci
>> su debili, a ako Boga kojim slučajem i ima, onda je neškodljivi debil na
>> temu isuseka: slika
>
> Jedino ne kontam kakve veze ima totalno anahatični bijelac s eventualnim
> Isusom.

Pa, ovo što sam poslao je osobni Sanat Kumarin portret. :) Veli Romana da se njoj točno tako prikazivao, samo s više bijelog svjetla. :)

> To mi ide pod ruku teoriji da je Isusa neko fino izjebo jer nitko pojma
> nema tko je Isus, zapravo. Odnosno, kao što si rekao, to je upravo ona
> slika koju SK želi da svi vidimo.

Točno. Zapravo sama činjenica da je kršćanstvo toliko aktivno "uzemljavalo" koncepte u koje je vrag osobno zaljubljen već iznimno smrdi, a što se Isusa tiče, tu se ne mogu odlučiti. Imam dojam da ga je vrag ispreveslao, lik je bio opijen ekstatično-euforičnim duhovnim stanjem a takvima je vrlo lako prodati foru, pogotovo ako su monoteisti. Naime, monoteisti imaju slijepu pjegu za Sanat Kumaru, budući da smatraju da je Bog samo jedan. Meni je taj nebrojeno puta prodao foru točno na taj način, dakle tamo gdje misliš da imaš iskustvo Boga, a do razine anahate, gdje ti radi samo s emocijama tipa ljubavi i razumijevanja, to je praktički sigurno Sanat Kumar. Tamo gdje su prisutne bitno više energije od ljubavi, tamo vrag nema pristupa, ali ljubav je vražja zadnja uzdanica, to je istovremeno kognitivni anestetik, motivacijski faktor i kohezivni faktor za čopore. Recimo, Romana veli da Sanat Kumaru prepoznaje po tome što pokušava emulirati "ove gore" na specifičan način - oni ti naprosto uliju spoznaju, a ovaj ti pokaže nekakvu sličicu sebe s puno specijalnih efekata i onda očekuje da ti sam izvučeš zaključke, zabriješ si nešto i preuzmeš inicijativu u tumačenju, nešto kao kad se lopov preruši u radnika elektre i veli da bi ti očitao brojilo, a zapravo hoće pogledati po kući čega ima za krasti. Felix koristi istu metodu "hintova", dakle sustavno stvara određene predodžbe o sebi kako bi naveo nekoga da izvuče zaključak o njemu kakav ovome paše, a zapravo je sve kazalište, magla i dim.

Recimo, da sam ja vrag, trivijalno bi isprejebao Isusa. Kad ne bi uspio direktni pristup, kao ono u pustinji, koristio bih indirektni. Ovaj je rekao "samo Bogu jedinom se klanjaj i služi", pa super, eto ti poluge, stvoriš Isusu dojam da je nešto volja jedinog Boga i imaš ga za jaja. Ne veliš mu "napravi to", nego "Božja je volja da napraviš to, to je zapravo Božji plan za tvoj život kojim ćeš poraziti sotonu, a ja sam samo anđeo Satanael, skromni glasnik Jedinog Boga Stvoritelja kojemu svi služimo". :) Kao da Felixa slušam, to je točno ta vrsta fore.

(nastavak)

Da dopunim ovo o Isusovim slabim točkama koje je otkrio u komunikaciji s vragom u pustinji.
Kao prvo, slaba točka mu je monoteizam i podrazumijevanje nebeske hijerarhije podložne Bogu Ocu. Dakle kad se pojavi nešto što izgleda kao anđeo, citira bibliju, poziva na podložnost Božjoj volji, to se naprosto ne propituje nego se prihvaća.

Kao drugo, Isus je patnički tip, koji smatra da ako je nešto ugodno po njega, to je iskušenje od sotone, a ako od njega zahtjeva žrtve i patnju, to je od Boga. Dakle ako ga hoćeš isprejebati, prodaš mu foru da nešto zahtijeva veliku žrtvu od njega, ali da je takav Božji plan, a naše je služiti Bogu a ne propitivati Njegovu volju.

Kao treće, Isus je megaloman, i to toliki da često, kad hoću nekoga podjebavati, koristim Isusov stil koji je sav pun apsolutnih izjava poput uvijek, nikad, zauvijek i sl., dakle kategorizacije su mu binarne, beskompromisne, i stil mu je definiran ekstatičnim zanosom nekoga tko je apsolutno u pravu. To nevjerojatno iritira iskompleksirane dripce i fantastično je zabavno, a čini se da je Isus takve stvari radio namjerno, iz osjećaja moći koji ima kad ih tako jebe u mozak, a što mu je dodatno hranilo euforiju.

Četvrto, a tu leži najveći problem, čini se da je Isus bio u stalnom strahu od svog ega. Kad god je koristio siddhije, koristio ih je iz trećeg lica, dakle "Bog čini", a ne iz prvog lica. To sve zvuči divno, krasno i duhovno, ali kad yogin nije dovoljno integrirao svoju nižu osobnost u višu da mora posezati za takvim psihološkim sredstvima, dakle kad ne postoji samo Bog koji djeluje, i pomiriš se s tim da taj Bog trenutno djeluje kroz tijelo po imenu Isus i da se za sve praktične svrhe zove Isus i da ga prizivaš sa "ja" a ne "Bog", dakle kad postoji ta razlika i neintegriranost, postavlja se pitanje kakve još rupe tu postoje koje vrag može eksploatirati, naime takav strah od ega je već sam po sebi velika slabost, jer u praksi nećeš vjerovati vlastitom osjećaju da nešto ne valja, nego ćeš reći "ne moja, nego Tvoja volja, Oče, neka bude". U stvarnosti, potpuno prosvijetljeni yogin nikad ne pravi takvu razliku, to je nešto što je odavno nestalo. Možda će iz retoričkih razloga govoriti o Bogu u trećem licu, ali ne nasamo u Getsemanskom vrtu nego svjetini. Imati vrlo jak dojam da nešto ne štima, do razine da se znojiš krvavim znojem, ali svejedno napraviti to što ne štima zato što si uvjeren da Bog tako želi, e to meni jako šumi na prijevaru. Ja bih se tako osjećao da pokušavam napraviti nešto krivo zato što sam popušio neku racionalizaciju. Po mojem iskustvu, da je Isus dobio poruku od Boga po kojoj se treba dati razapeti, izgledao bi opušteno, rasterećeno, lagano sjetno i melankolično dok razmišlja o stvarima od kojih se oprašta, ali bez tenzije i straha. Za avatara, postoji samo jedan strah, a to je da pod pritiskom obmanjujućih svjetovnih energija ne napraviš pogrešku, a ono što je opisano za Isusa u Getsemanskom vrtu, dakle da se znojio krvavim znojem i molio, to je situacija koju bi avatar imao da mu je odrezana vertikala, blokiran mu je uvid u Božju volju, i sprema se napraviti nešto što osjeća kao potpuno krivo, ali si racionalizira da tako treba, da nema drugog izbora.

Dakle, iz osobnog iskustva s takvim stvarima, Isusovo ponašanje pred hapšenje mi izgleda, pa, nespojivo s konvencionalnim tumačenjem, i najveću vjerojatnost bih dao tumačenju po kojem bi se tako ponašao netko kome je vertikala blokirana, popušio je foru i priprema se napraviti nešto što osjeća kao potpuno pogrešno, ali nije toliko napredovao u yogijskoj integraciji tjelesnog ega s dušom da može vjerovati svojim refleksima, pa ih smatra "nižom reakcijom tijela", ignorira ih i ide u kontru. Ja sam to prije racionalizirao tumačenjem po kojem se Isus ne boji smrti nego odvojenosti od Boga koja je nužna da bi se to odigralo kako spada, ali to ne drži vodu. Naime, to bi podrazumijevalo da ta odvojenost još nije nastupila, a u toj točki bi ga pucala euforija, osjećaj da je kraj blizu, još samo tu jednu sitnicu odradi i gotovo je, a panika bi ga primila tek kad vertikala pukne i kad mu se uvid ugasi, ali i to je upitno budući da yogina još neko vrijeme (do dva tjedna) po gašenju stanja daršana drži samo sjećanje pohranjeno u tijelu, dakle samskare su dovoljno jake da te drže i bez uplinka. Dakle to otpada i ostaje jedino mogućnost da je nešto popušio, išao je raditi stvar za koju je osjećao da je kriva, i nije vjerovao svojim fizičkim reakcijama, nego ih je premostio racionalizacijama. Naravno, postoji hrpa alternativnih mogućnosti nezanemarive vjerojatnosti, koje ovdje nisam nabrajao ali interno ih razmatram.

(nastavak)

On 12/01/2010 07:42 AM, Petar M. wrote:
>> A i ona zadnja Isusova: "Bože, Bože, zašto si me ostavio?" ide u
>> smjeru da je popušio vraga.
>
> Ne ide, nego svjedoci o ozbiljnosti strave ljudskih grijeha koje je Isus
> nosio na sebi i za njih dao Ocu zadovoljstinu. A zadnje rijeci
> su Mu bile: "Dovrseno je." i "Oce, u ruke tvoje predajem duh svoj."
> Ocev odgovor na to, potvrda da je izvrsio Njegovu volju, bilo je
> uskrsnuce u zoru nedjelje.

Cijela priča s Isusovim začećem i rođenjem je definitivno solarni kult, priča o njegovoj smrti koja uključuje rasparani zastor u hramu je potpuno lažna, i nema nikakvog razloga zašto bi s pričom o uskrsnuću stvari stajale drugačije. Bilo je izvještaja o yoginima koji su izveli sličnu stvar, dakle materijalizirali tijelo nakon smrti kako bi utješili učenike, ali u Isusovom slučaju je stvar jako sumnjiva zbog velikog broja očitih izmišljotina utkanih u tekst. Ne mogu sa sigurnošću reći kako se stvar doista odvila, zato što nema podataka, ali sve što sadrži astrološke elemente podložno je sumnji. Uskrsnuće nakon tri dana je jedna od tih stvari (solsticij).

Isus je po svoj prilici bio esenski učitelj koji je zbog provokativnog pristupa završio kao Ivan Krstitelj, koji je u njegovo doba bio daleko poznatiji i ugledniji prorok, zbog čega kršćani Isusa cijelo vrijeme pokušavaju dovesti s njim u vezu kako bi ga učinili uglednijim i popularnijim. Kasnije se stvar okrenula pa ta silna pozivanja na Ivana Krstitelja danas nemaju smisla, ali očito je da su autori evanđelja smatrali da je Ivan poznata i ugledna proročka figura a Isus nepoznati marginalac.

Vjerojatno veliki broj priča o čudima ima izvor upravo u toj silnoj želji da se ljudima da nekakav razlog po čemu je Isus nešto posebno; svjetina se naime ne razumije u teologiju i filozofiju.

Kad maknem ogromnu količinu nadgradnje i čitam evanđelja bez ikakvih preduvjerenja i očekivanja, taj tekst se pokazuje kao nevjerojatno siromašan. Postoji tu hrpa emocionalnosti i zanosa, ali Isus zapravo kaže jako malo o bitnim stvarima, zbog čega su kršćanski filozofi filozofiju morali prekopirati od Grka (Plotin, Platon, Aristotel). Ne samo da Isus malo govori o filozofiji, on zapravo jako malo govori o Bogu; većina tekstova u evanđeljima su zapravo reference na nešto drugo, dakle ili na nezabilježene govore ili na starije tekstove. Tu nema nikakvog intelektualnog sustava, samo zanos i emocije. U usporedbi s tekstovima poput Yoga Sutre, Bhagavad-gite i budističkih izlaganja, kršćanstvo je tako teološki i filozofski siromašno da na većinu pitanja koja počinju sa "što" i "zašto" nema odgovora. Nema teorije, sustava i razloga, a anestezija intelekta zanosom i ekstazom nije nešto što bih držao pozitivnim.

(nastavak)

On 11/30/2010 06:35 PM, Sinisa Knezevic wrote:
> Meni je sumnjivo što se Isus pozivao na neke stvari iz SZ gdje kaže nešto u
> stilu: "Pisano je tako, neka se izvrši Volja." Kao da je Izaija unaprijed
> opisao scenarij kojeg se Isus treba držati.

Uglavnom, ono što je time Isus postigao jest:

1) ropstvo kršćanske civilizacije starom zavjetu, dakle ono, Adam, Eva, egipatsko ropstvo i slična nepostojeća sranja, levitski zakonik i slična zla, ukratko srednji vijek;
2) uvođenje koncepta duhovne predestinacije umjesto koncepta slobodne volje i eksperimenta.

Dakle stvorio je temelje za civilizaciju koja je učmala i u stalnom strahu da ne napravi nešto što nije "pisano" i tako "prekrši Božju volju".


Danijel Turina


toggle