Članak
ČLANCI

Pseudoznanstvene tlapnje

indeks


Prije nekoliko godina, u raspravi na newsima netko je rekao da je znanost zapravo religija današnjice, onako kako je kršćanstvo to bilo u srednjovjekovnoj Europi. Isprva mi se to učinilo neprimjerenom usporedbom, ali kad sam malo bolje razmislio, uvidio sam da je tako. Danas kad sam pročitao jedan novinski članak, prisjetio sam se toga, ne znajući bih li se smijao ili plakao. O čemu se radi? Članak počinje bombastičnim naslovom, “‘Umrli’ vide vlastito tijelo zbog manjka krvi u mozgu”. U članku se govori o tome kako su znanstvenici konačno pronašli “pravo objašnjenje NDE iskustava”. Da citiram članak:

"Znanstvenici su konačno pronašli odgovor i na dosad najveću enigmu kliničke smrti: zašto su ljudi koji su umrli, pa se vratili među žive, imali osjećaj da promatraju svoje tijelo odozgo i bili u stanju opisati što su liječnici govorili i činili?

Uzrok može biti i stres

Švicarski znanstvenici sada tvrde, prenosi The Guardian, da su otkrili kako se ta vrsta iskustva stvara u mozgu. Neurolog Olaf Blanke iz Ženevske sveučilišne bolnice otkrio je kako osoba ima osjećaj da gleda samu sebe kad joj se električki stimulira jedna struktura u parijetalnom režnju mozga. Ta je struktura odgovorna za tjelesni odnos s okolinom. Isti osjećaj može pokrenuti stres ili nedostatak krvi u mozgu.

Psihologinja dr. Susan Blackmore otkrila je, pak, da je efekt svjetlosnog tunela - kroz koji klinički mrtve osobe prolaze da bi potom čule da se moraju vratiti u život - zapravo posljedica zadnjeg bljeska aktivnosti u vizualnom korteksu mozga koji gladuje za kisikom. Kompjutorska simulacija pokazala je da se vidno polje sužava kako posljednji signal postupno prenapučuje mozak. To stvara iluziju kretanja kroz tunel koji je ispunjen bijelim svjetlom.

Posljednje istraživanje o kliničkoj smrti, nizozemska studija u kojoj je više od 60 od ukupno 344 ljudi tvrdilo da su iskusili kliničku smrt i potom se vratili među žive, pokazala je da je većina imala identičan osjećaj kako je to biti mrtav. Klasični elementi tog iskustva uključuju prolazak kroz tunel, osjećaj da su izvan svojeg tijela, a pred očima im se odvrtio cijeli život.

Film pred očima

Profesor psihologije Douwe Draaisma sa Sveučilišta u Groningenu usporedio je povijesna i moderna izvješća o slučajevima kad se ljudima odvrtio cijeli život ispred očiju. Otkrio je da su se iskazi mijenjali kako je vrijeme prolazilo, a promjene su reflektirale uvjerenja i kulturu osoba kojima se to dogodilo te stupanj tehnološkog napretka. Iskustva iz 18. i 19. stoljeća obično su opisivana kao serija umirujućih slika, dok se danas iskustvo opisuje više kao film koji se vrti pred očima."


Pitat ćete se, što li je u tom članku toliko tragično i istodobno smiješno? Da počnem od smiješnog. U čitavoj stvari je smiješno to, što je taj članak najobičnije kvaziznanstveno šarlatanstvo. U njemu toliko nedostaju elementi znanstvenog pristupa, i toliko obiluje greškama, da bi ga bilo najbolje baciti i zaboraviti, ali sad dolazimo do tragičnog dijela: većina ljudi, dakle onih 99% neupućenih čitatelja novina, koji nisu čitali literaturu o NDE iskustvima, držat će članak maltene dokazom o nepostojanju života nakon smrti, odnosno mjerodavnim opovrgavanjem izvještaja o iskustvima bliske smrti, o kojima su čuli nekoliko rečenica, vjerojatno također iz izvora sličnih ovom članku - dakle, vjerojatno su čuli da postoje ljudi koji su imali iskustva kliničke smrti, nakon kojih su izvještavali o tome da lebde iznad vlastitog tijela, prolaze kroz tunel od svjetlosti, i pred očima im se odvrti čitav život. To je, očito, istih nekoliko rečenica na temelju kojih i "ugledni znanstvenici", čija su "istraživanja" nadahnula gornji članak, iznose svoja umovanja.

Nisu, dakako, ni prvi ni posljednji. Svojedobno se Carl Sagan "proslavio" svojim tumačenjem - po njemu bi, naime, NDE iskustvo trebalo predstavljati prisjećanje na rođenje, pri kojem prolazimo kroz "tunel" prema svjetlosti, a nakon toga smo okruženi prijateljskim licima. Uz takva "razumna" i "logična" objašnjenja "znanstvenika", kome još trebaju inkvizicija i lov na vještice. Naime, bojim se da se gospodin Sagan možda ponešto razumio u astronomiju, ali je na temelju svoje medijske slave vjerojatno počeo sebe smatrati univerzalnim vitezom zaštitnikom znanosti u svim njenim pojavnostima, i iznosio svoja mišljenja u sferama u koje se ni najmanje ne razumije, niti je za njih u bilo kojoj mjeri kompetentan. Ako imamo u vidu da su oči novorođenčeta prilikom poroda zatvorene i prislonjene na stijenku maternice, postaje nam jasno da novorođenče ne može vidjeti nikakav tunel i svjetlost, pogotovo budući da su njegove oči nerazvijene i nesposobne prepoznavati oblike. Ako tome dodamo činjenicu da liječnici u kutama i s maskama uopće ne spadaju u domenu NDE iskustava, te da je djetetu porođaj iznimno traumatično iskustvo, a ne radosno, kao što opisuju NDE svjedoci, dolazimo do činjenice da teorija Carla Sagana ne samo da ne odgovara činjenicama, nego odgovorno tvrdim da taj čovjek nikada nije pročitao niti jedno jedino NDE svjedočanstvo. Štoviše, isto tvrdim i za gore navedene "znanstvenike", koji po uzoru na Sagana pričaju stvari koje svatko imalo upućen u materiju može odmah prepoznati kao bjelodane gluposti, a njihov "znanstveni rad" kao sljepariju čiji se praktikanti nisu ni u kojoj mjeri pridržavali znanstvene metode, jer očito nisu prikupili temeljne informacije o elementima tipičnog NDE iskustva.

Da ponovimo, medijski popularna predrasuda o NDE glasi da klinički mrtav čovjek lebdi iznad vlastitog tijela, prolazi kroz tunel prema svjetlosti, i ima viziju vlastitog života. Iako je ta predrasuda očigledno popularna među "znanstvenicima" koji traže "razumna objašnjenja", svatko iole upućen u problematiku NDE reći će vam da se, zapravo, uopće ne radi o tome. Zapravo, tipično NDE iskustvo izgleda ovako:

Čovjeku pozli, ili doživi nesreću. U jednom trenutku, agoniju umiranja zamijeni mir, i čovjek se nađe u poziciji da gleda liječnike kako manijakalno pokušavaju reanimirati nekog čovjeka na stolu. Tog čovjeka ne prepoznaju kao sebe - najčešće pomisle "jadan čovjek", i u jednom trenutku shvate da to zapravo njih reanimiraju. U tom trenutku ih preplavi potpuna zbunjenost, jer shvaćaju da su umrli; ali kako je to moguće, kad, eto, vide sve što se dešava? Praktički uvijek ljudi zapamte što su na sebi imali i što su radili liječnici i medicinske sestre, što im kasnije prepričaju - naravno, viđeno iz ptičje perspektive. Isto tako, "čuju" misli i osjećaje ljudi, a ne njihove riječi.
U jednom trenutku, sve se promijeni, i oni prolaze kroz tunel, prema svjetlosti. Tamo ih dočeka biće od svjetlosti, koje prema njima zrači ljubav i razumijevanje. U tom razumijevanju, biće im pokaže retrospektivu njihovog života, i to na takav način da im pokaže posljedice koje je njihovo djelovanje imalo po druge ljude. Recimo, ako je netko svojoj sestri u djetinjstvu oteo igračku, proživjet će to sjećanje iz pozicije svoje sestre, koja je tim činom bila povrijeđena i zbog njega nesretna, i tako će naučiti da sebična djela nije dobro činiti. Isto tako, kad su nekome nesebično učinili dobro, osjetit će sreću i zahvalnost te osobe, i shvatiti da je jedina bitna stvar činiti djela ljubavi i suosjećanja. Često im to biće od svjetlosti pokaže smisao njihovog života, ili im pokaže neke stvari iz budućnosti. Konačno, biće im objasni da se trebaju vratiti i nastaviti svoj život. Želeći ostati u stanju blaženstva u kojem se nalaze, ljudi prosvjeduju, ali u jednom trenutku se neminovno vrate u tijelo, najčešće u agoniju procedure reanimacije. Pokušavaju reći liječnicima što im se desilo, ali im nitko ne vjeruje, budući da su liječnici najčešće ljudi ekstremno materijalističkog svjetonazora, koji histerično klasificiraju sva "neuobičajena" iskustva u ladicu "abnormalnog funkcioniranja mozga".

Dakako, svatko će se složiti da se vizije bljeskova svjetlosti i gledanje vlastitog tijela iz čudne perspektive mogu svrstati u skupinu anomalija izazvanih ekstremnim stresom ili nedostatkom kisika, ali u slučaju NDE iskustva uopće nemamo posla s takvim iskustvima. Naprotiv, o takvim stvarima pričaju samo i jedino lječnici koji pokušavaju svesti nepoznato na poznato, primjenjujući redukcionističku analizu. Prema jednom daleko ozbiljnijem istraživanju. NDE iskustva ispitanika sadržavala su sljedeće elemente:

69% iskusilo ogromnu ljubav
65% iskusilo mentalnu telepatiju
62% iskusilo retrospektivu vlastitog života
56% iskusilo nevjerojatno blaženstvo
56% vidjelo Boga
46% dano neograničeno znanje
46% iskusilo različite razine zagrobnog života
46% rečeno da im još nije vrijeme umrijeti
44% pokazani aspekti budućnosti
42% prošlo kroz tunel
37% srelo Isusa Krista
31% primilo i prisjetilo se zaboravljenog znanja
27% iskusilo strah
21% opisalo iskustvo kao "povratak kući"
21% upoznato sa svojim prošlim životima
19% iskusilo neku vrstu pakla
17% vidjelo "grad od svjetla"
13% vidjelo "hram znanja"
10% vidjelo duhove koji borave među živućim ljudima
6% doživjelo iskustvo kao posljedicu pokušaja samoubojstva
0% vidjelo đavla.

Ako, dakle, uzmemo ovu vrstu ozbiljnog statističkog istraživanja kao polaznu točku, u kojoj bi se imala ustanoviti narav samog NDE fenomena, prije nego se njegovi elementi pokušaju objasniti nekim mehanizmom, možemo bez oklijevanja ustvrditi kako "znanstvenici" s početka članka taj korak naprosto nisu napravili, i tu dolazimo do uzroka moje sablažnjenosti. Naime, više je nego očito kako su ti ljudi naprosto falsificirali podatke o NDE, iznoseći tvrdnje koje zapravo ni po čemu ne odgovaraju stvarnosti, te onda polemizirali s tim tvrdnjama, dajući za njih objašnjenja. Da sad ne duljim previše i objašnjavam zašto je takav pristup grozno šarlatanski, ali recimo da to posve nalikuje razmišljanju jednog luđaka koji je po Internetu svima koji su ga bili spremni slušati tvrdio kako je dokazao postojanje Boga. Kad bi ga netko pitao za dokaz, spremno bi odgovorio da je nekim svojim matematičkim modelom izračunao koliko bi čovjek, prema svojem genetskom potencijalu, mogao narasti visok, a budući da, po njemu, sve religije Boga opisuju kao velikog čovjeka, iz njegovog "dokaza" slijedi da taj veliki čovjek zapravo doista postoji, odnosno može postojati. Dakako, mislim da se do dana današnjeg nije našao nitko, tko bi taj "dokaz" shvatio ozbiljno - naprotiv, ljudi razumno zaključe kako se radi o tlapnji jednog luđaka. Nažalost, u drugim primjerima isti takvi luđaci svoje tlapnje nazivaju dokazima, ali, budući da i pučanstvo raspolaže jednako malim stupnjem znanja o problematici kao i "znanstvenici", takve tlapnje se često nađu objavljene u novinama, popraćene bombastičnim komentarima. Koja je, zapravo, istina o "znanstvenim istraživanjima" navedenim u spornom članku? Ta istina ima dva dijela. Prvi je da ta istraživanja nemaju elemenata znanstvenosti, budući da nisu utemeljena na valjano obavljenom i sustavnom proučavanju fenomena. Drugi dio, onaj tragični, sastoji se od slijepe vjere ljudi u svaku glupost na kojoj piše "znanstveno". Zbog takvog nekritičkog stava prema svakoj budalaštini koju izrekne osoba s doktoratom prisjetio sam se rečenice sa početka teksta, da je znanost zapravo religija današnjice, i da današnji puk jednako nekritički prihvaća tlapnje znanstvenika, kao što je nekadašnji puk prihvaćao tlapnje crkve, kao tadašnjeg "sveznajućeg autoriteta". Čitava pojava je zabrinjavajuća, budući da ukazuje na potrebu ljudi za nekritičkim prihvaćanjem tvrdnji različitih "autoriteta", a da se ne trude ni uputiti u problematiku i provjeriti njihove tvrdnje - što je u današnje doba iznimno jednostavno napraviti, upisivanjem par riječi u google. Razmislite, dakle, koliko je vaših mišljenja i stavova zapravo sastavljeno od potpunih gluposti, od "jednorečeničnih mudrosti", od slogana pokupljenih iz medija, od dezinformacija i površnosti, te naprosto laži i nečije propagande. Razmislite o tome, idući put kad vidite nešto s naslovom na temu "grupa znanstvenika je napokon dokazala".

 


Danijel Turina


toggle