Članak
ČLANCI

O religiji

indeks


Vivekananda je svojedobno rekao da je religija usporediva sa situacijom da imaš kravu koja daje puno mlijeka, ali povremeno te udari nogom. Po njemu, to ima smisla otrpjeti sve dok krava daje puno mlijeka.

U prijevodu, religije proizvode hrpu praznovjerja, gluposti, sukoba, primitivizma, nazadnjaštva i sličnih stvari, ali s druge strane stvaraju temeljnu koheziju civilizacije, uspostavljaju moralne principe i daju okvir za duhovna nastojanja koja pak proizvode svece i mistike, pa je prema tome postojanje religije opravdano.

Meni se taj stav nikad nije posebno dopadao. Za početak, to je kao da veliš da imaš velikog umjetnika koji je sadistički psihopat, silovatelj i ubojica. Nema veze što svako toliko siluje i ubija, sve dok pravi prekrasna umjetnička djela. Takav stav je nakazan.

Stav da je pozitivna etika plod religije smatram jako upitnim. Primjerice, većina ljudskih civilizacija ima zapanjujuće slične osnovne etičke principe koji se svode na to da ljudi ne bi trebali jedni drugima raditi sranja, i očito je da do toga nisu došli zbog religije, nego da ta vrsta etike prije proizlazi iz bioloških uvjetovanosti ljudske vrste, dakle radi se o genetskoj a ne religijskoj etici. Isto tako, koncept po kojem mistici i sveci nastaju zbog utjecaja religije iznimno je lako osporiti primjerom sufija. Naime, njihova ideologija je potpuno suprotna ideologiji oficijelnog islama unutar kojeg su funkcionirali; postoji jasan trend konstantnog sukoba s main streamom te religije, a njihovo tumačenje te religije je u osnovi njeno okretanje naopačke do te mjere da su mogli iste zaključke izvući na temelju telefonskog imenika. Dakle, zaključak je da je islam u tom slučaju smetnja, a ne pomoć, a da je prezentacija sufizma kao oblika islama zapravo maska, način izbjegavanja progona od strane islama. Slično važi za kršćanske svece, koji su u velikom broju bili izloženi progonu od strane main streama. Recimo, iz pisanja Terezije Avilske vidi se da je najveći broj njenih životnih problema dolazio od konflikata s službenom crkvom. Zaključiti da je religija tu bila uvijet nastanka njenog osobnog misticizma iznimno je licemjerno; u tom smislu bi joj bilo lakše u životu da je živjela posve izvan svake civilizacije i meditirala na stablu banane.

Dakle, osporili smo utjecaj religije na pozitivnu etiku i na osobno mistično iskustvo. Po meni, ispada da je religija krava koja često udara nogom i bode rogovima, ali zato daje puno otrovnog mlijeka ispunjenog supstancijama koje paraliziraju psihu i proizvode luđačko ponašanje.

Mislim da je religija u većini slučajeva (dakle kad se ne radi o nekoj filozofiji poput budizma ili vedante, koja je strogo individualistička i ne služi dogmatskom indoktriniranju masa) zapravo univerzalno štetna pojava i predstavlja oblik psihotičnog ponašanja ljudske vrste, dakle nekog oblika masovne histerije i umišljanja, što nema nikakve veze s transcendentalnim područjem, nego je isključivo plod primitivnih elemenata u ljudskoj psihi.

Autentična duhovnost naprosto nije nešto što se dade dogmatski propisati i nametnuti, isključivo je individualna i ne postoji recept kojim bi se dala reproducirati na masovnoj skali. Religiju treba dakle razdvojiti od ozbiljnih osobnih duhovnih nastojanja.


Danijel Turina


toggle