Članak
ČLANCI

O astralu i nadilaženju

indeks


Rade Zerjavic wrote:
> "Danijel Turina" wrote in message
> news:i0imid$h9q$2@ss408.t-com.hr...
>> Sinisa Knezevic wrote:
>>> "Danijel Turina" wrote:
>>>
>>>
>>>>>> Razmišljao sam o razlici između fizičkog i astralnog plana. Astralni
>>>>>> plan je za ljude koji žele imati novi Mercedes. Fizički plan je za
>>>>>> ljude
>>>>>> koji žele imati novi Mercedes, ali tako da ga samo oni mogu imati a
>>>>>> drugi ne.
>>>>> Onda na astralu čovjek napreduje dok mu ne dosadi neko stanje....?
>>>> Napreduje u kojem smjeru?
>>> Da nadilazi astral, jer kako si slikovito predočio s Mercedesom jednom i
>>> taj
>>> Mercedes dosadi i vidi čovjek da to baš i nije neki smisao...
>> To s "nadilaženjem astrala" zvuči užasno felixovski, u smislu da
>> uključuje jako puno prodavanja magle i pametovanja a sve skupa ne znači
>> ništa.
>>
>> Daj ti meni reci što si ti misliš pod nadilaženjem astrala? Što tebi
>> uopće znači astral? Naime imam jak dojam da meni ta riječ znači jedno, a
>> svima ostalima znači ono što je o tome muljao Felix.
>
> Je li astral platno na koji se projicira necija stvarnost? Nadilazenje je
> neimanje potrebe za takvim izrazom?
> Problem je sto je necija stvarnost obicno dobrim dijelom nesvjesna, pa to
> zapravo stvara potrebu za astralom, tako nesto.

Meni to izgleda kao izjava koja zapravo ništa ne znači a koju je smislio pozer i cirkusant da bi mogao ljudima koji ga neopravdano cijene nametati osjećaj krivnje zato što ne ispunjavaju kriterije koje im uopće nije posao ispunjavati i koje je budala izvadila iz dupeta.

Za početak, dovoljno je pogledati što je ta budala ovdje na newsima napisala o astralu. Manje više je taj pod "astral" sveo apsolutno sve što postoji, osim "Boga", kojeg je definirao na način iz kojeg je očigledno da misli na ono što bih ja nazvao astralnim bićem, a tom "Bogu" treba biti predan, ali astral, astral je nešto fuj.

U svemu što je taj napisao možeš slobodno "astral" zamijeniti s "aspartam" ili "krafna", ista je stvar. Nema definicije pojma. Lik se naslanja na toliko kontradiktornih definicija iz različitih izvora da se uopće ne može znati što taj misli pod time.

Idući problem je "nadilaženje". Što je "nadilaženje" bilo čega? Kako se to definira? Što je recimo nadilaženje materije? Što je nadilaženje auta? Što je nadilaženje krafne s pekmezom?

Meni su se ti termini dosta zamjerili zato što ih je Felix zlorabio preko svake mjere, i to na takav način da bi se izražavao u nedorečenostima i nesuvislostima a apsolutno autoritativno, kao da neki kurac zna o nečemu (dok u stvarnosti nema pojma).

Ja bih to sve skupa vratio na osnove i izdefinirao osnovne pojmove da se zna na što se misli. Po tradiciji yoge i vedante, astral je međurazina između materije i kauzala. To znači da je sve ispod vađri astral, s tim da je i materijalni plan moguće gledati kao jedan oblik astrala, samo jako zamrznut i krut, nefleksibilan.

Nadilaženje neke razine znači razdvajanje definirajućih osobina vlastite osobnosti od supstancije te razine. Dakle nadišao si materiju kad materijalno tijelo doživljavaš kao svoje privremeno stanje a ne kao sebe. Nadišao si astral kad astralnu tvar shvaćaš kao medij izraza vlastitih ideja, a ne kao sebe. Mjera nadilaženja nižeg je zapravo sposobnost manifestacije višeg kroz to niže. Onaj tko je u stanju kroz materiju i astral utkati nagovještaje više stvarnosti, taj je nadređen tim nižim stvarnostima i njihov je stvarni vladar. Recimo, Tesla je u tom smislu primjer vladara materije. On uzme materiju i u njoj kreira posve nove stvari koje su prije toga postojale samo u njegovoj svijesti. Dakle onaj tko materijom kreativno manipulira stvarajući novo, što je prije bilo prisutno samo u svijetu duha, taj je nadišao materiju i njome vlada. Ukoliko netko manifestira samo animalne nagone, dakle ako se bavi samo hranjenjem, parenjem i društvenim ugledom, onda je ta osoba posve materijalna, nema tu duha koji se probija kroz materiju i njome vlada. Primjer takvog materijalnog bića bez duše je recimo Vlatka Pokos. Postoje samo materijalne želje, tjelesni nagoni, hormoni i slično, ali nema tu nikakve duše. Tesla je dakle primjer vlasti nad materijom i nadilaženja materije, a Vlatka Pokos je protuprimjer koji pokazuje kako izgleda čista materija bez ičeg višeg.

Kako izgleda analogni primjer s astralom, dakle kako izgleda vlast nad astralom? To je sposobnost da se astralnu supstanciju modificira na način na koji jedan Tesla modificira materiju. Mislim da je najslikovitiji primjer toga u "Gospodaru Svjetlosti" kad Kubera nadahne materiju nekim duhovnim svojstvom, npr. neku prostoriju nadahne tugom, drugu oduševljenjem, treću nostalgijom, ili kad podučava retardiranu curicu pa vrč nadahne vrčevitošću a kocku kockastošću, tako da ideja naprosto vrišti iz stvari i pokušava obuzeti um. To je vlast nad astralom. Vlast nad astralom je nemoguće imati ako nisi nadišao astral, isto kao što netko tko je obuzet materijalnim stvarima nikad ne može biti gospodar materije, nego je rob materije. Ako je nečija duša vezana astralom, on nema dovoljno slobode u odnosu na astral da bi ga modificirao, nego naprotiv astral modificira njega. Emocije i stanja vladaju njime, umjesto da on uzima emocije i stanja kao tvari i s njima radi onako kako lončar radi s glinom i kipar s kamenom.


Postoji tu još jedna bitna stvar koju je Felix okolo propovijedao kao da je istina, a zapravo je čista besmislica. On je propovijedao linearnost duhovnog razvoja, dakle koncept po kojem je duhovnost nekakvo stubište na kojem prvo ovladavaš materijom, pa pranom, pa astralom itd., gdje bi morao prvo savršeno ovladati nižim da bi prešao na više. To je glupost. Ljudske duše nisu tako građene, nema tu homogenosti i izotropnosti. Duše su građene kao svojevrsni grozd, u velikoj su mjeri segmentirane, i ti segmenti nisu uvijek od iste tvari. Zbog toga je ljudsko duhovno iskustvo zbir kontradikcija i paradoksa, a ne pojednostavljenje na razini felixoidnih početnica za debile.

Netko dakle može istovremeno u sebi imati genijalnosti i frustracije, visoke vrhunce i niske padove, potencijal za dobro i potencijal za gadost, i te stvari se međusobno ne isključuju, već koegzistiraju u različitim blokovima duhovne supstancije koji ne djeluju nužno kao cjelina, nego je njihova povezanost razmjerno labava. Tu mislim na situacije u kojima je razvijenost nečijeg shvaćanja Boga visoka, ali mu je shvaćanje seksa katastrofalno loše, i ta dva shvaćanja postoje na različitim razinama, odvojena u različite duhovne pretince, dakle njegovo doživljavanje je fragmentirano.

Defragmentacija osobnosti jedan je od bitnijih zadataka u duhovnom razvoju, ali fragmentacija ne isključuje iznimne dosege. To znači da netko može biti veliki svetac a istovremeno imati jednako velike rupe u znanju i shvaćanju. Te rupe će ga u nekoj točki progoniti, ali lokalno i kratkoročno može ostvariti jako visoke dosege u jednom dijelu duhovnog spektra. Recimo, kad se bavi meditacijom u kontroliranim uvjetima, postiže savršeno duhovno stanje, ali smatra da je seks prljava stvar i nije ga u stanju integrirati u takvo duhovno stanje. To je čest problem yogina indijskog asketskog tipa.

Dakle, daleko od toga da bi duhovni razvoj bio linearna stvar i da bi nečije slabosti bile jedini indikator njegovih duhovnih dosega. To je Felix svima nabijao na nos, a zanimljivo je da se njemu nitko ne bi smio usuditi reći da njegova debljina znači da je rob najobičnije materije koju nije u stanju prestati žderati, da njegova niska inteligencija i intelektualna tupost znači da nije u stanju kontrolirati višu astralnu supstanciju, a da njegova sklonost pakosnom podjebavanju ljudi iza leđa i pravljenju budala od drugih znači nisku duhovnu razvijenost i demonski mentalitet, što ga na listi duhovnih bića klasificira negdje na razinu između Dikana i Vlatke Pokos. Dakle to je lik koji je iz nekog čudnog razloga bio izuzet od svake kritike, a da nije napravio apsolutno ništa od vrijednosti što bi takvu amnestiju opravdavalo.

Da se vratimo na bitno. Mjera nadilaženja nečega je prvenstveno vidljiva u stupnju duhovne kontrole nad tim. Sposobnost kreativnog stvaralaštva na nekoj razini obično je jak indikator vladanja tom razinom. Dakle duhovnu vlast nad materijom nema Warren Buffet ili Bill Gates, nego netko tko na materiji u postojanje uvodi nove koncepte, npr. Tesla, Bohr, Einstein, Fermi, Dirac, Bose, Oldfield, Isus, Vyasa i takva ekipa. Astralom vlada onaj tko je u stanju astral tako modulirati da prenosi nad-astralna iskustva, dakle u stanju je mantrički nabiti astralne nosive elemente nad-astralnom duhovnom tvari. To su dakle znaci nadilaženja. To što je netko klošar ne znači da je nadišao novce, niti to što je bogat znači da vlada novcima. To je komplicirana stvar i ne podnosi "duhovnjačka" pojednostavljenja. U duhovnosti je puno previše blesavih klošara koji pokušavaju par jednostavnih ideja protegnuti tako da njima objasne cijelu stvarnost pa da ne moraju do kraja života više ništa raditi, a da sebi svejedno umišljaju da su velike face i znaju nešto što je "običnim ljudima" nepoznato.

Dakle u ljudskom duhu postoji mogućnost diskontinuiteta u stupnju duhovne razvijenosti po segmentima. Visoke točke ne isključuju duboke ponore, a ocijeniti što će od toga na kraju prevladati je kocka i umjetnost, a ne znanost. Nadilaženje nečega ne znači neposjedovanje toga, nego mogućnost da se time upravlja s visine, s razine iznad, i da se to napusti bez vezanosti kad dođe vrijeme, jer se ta kontrolirana razina doživljava kao puko sredstvo i medij izraza, a ne kao nositelj stvarnosti onoga što se na njoj manifestira.


Danijel Turina


toggle