Članak
ČLANCI

Kosi hitac

indeks


Kako to sve skupa funkcionira u praksi?

Razmišljao sam o tome kako objasniti taj model kroz jednostavnu sliku, i sjetio sam se nečega razmjerno jednostavnoga iz fizike: kosog hica.

Kosi hitac je jedna od onih stvari koje počnu jednostavno a završe komplicirano. Naime, kad učenicima hoćete objasniti kako funkcioniraju sile kao vektori, kosi hitac je omiljeni primjer - s jedne strane imate početnu brzinu i kut izbačaja, a s druge gravitaciju. Stvar je jednostavna: umjesto po pravcu kojeg definira sila izbačaja, tijelo se kreće po paraboli, zato što gravitacijska akceleracija djeluje na tijelo. Postoje tri mogućnosti: ukoliko je zakrivljenost parabole manja od zakrivljenosti linije horizonta, odnosno planete, tijelo napušta gravitacijski zahvat planete. Ukoliko je zakrivljenost jednaka, tijelo ulazi u orbitu, a ukoliko je zakrivljenost veća, tijelo pada na tlo. Kalkulacije se najčešće rade za ovaj treći slučaj, dakle u osnovi topovski hitac.

Problem je u tome što je taj model previše pojednostavljen da bi bio upotrebljiv u praksi. Za početak, problem je otpor zraka; ukoliko se jednadžbe ne rade za planetu bez atmosfere, npr. Mjesec, potrebno je uračunati otpor zraka kao silu koja usporava tijelo. Ta sila nije jednostavna, nego ovisi o geometriji tijela, jer otpor zraka nije isti za sva tijela. Osim toga, otpor zraka je proporcionalan kvadratu brzine, tako da stvar ne funkcionira linearno; otpor je najveći na početku, a pada s padom brzine tijela. Isto tako, treba uračunati brzinu vjetra, koja nije konstantna, tako da stvarno precizan izračun utjecaja vjetra zahtijeva vrlo kompleksna mjerenja brzine vjetra u svim točkama kretanja tijela. Isto tako, za stvarno duge hice i velike zahtjeve za preciznošću treba ukalkulirati i okretanje Zemlje oko njene osi. Ono što je krenulo kao jednostavni model vrlo brzo postaje jako komplicirano, ali iz vrlo jednostavnog razloga: na tijelo djeluju različite sile u različitim lokalnim uvjetima. Neke od tih sila mogu se zanemariti u određenim okolnostima, pa onda pojednostavljeni model može dati jako točne rezultate. S druge strane, u drugim lokalnim uvjetima sile koje smo inače mogli zanemariti naglo postaju dominantne. Nije isto radite li kalkulaciju za kosi hitac na Mjesecu ili pod vodom. Pod vodom, otpor sredstva je dominantnija sila od gravitacije, a na Mjesecu te sile uopće nema.

Ako primjenimo ovu našu sliku na duhovnu sferu, možemo reći da u trivijalnom slučaju duhovnost predstavlja jednostavnu stvar, slično kao kosi hitac u vakuumu: postoji brahman, on je temeljna stvarnost svega, dakle i temeljna stvarnost yogina, yogin traži svoju temeljnu stvarnost, pronađe atman, zadubi se u tom smjeru, uđe u samadhi, shvati da je on taj brahman, i tada yogin boravi u brahmanu i iz tog stanja djeluje, i njegova djela su postupno sve više od kvalitete brahmana.

Takvu situaciju modelira advaita vedanta, kao da na svijetu ne postoji ništa osim yogina i njegovog atmana. U praksi, to je sve samo ne jednostavno.

Za početak, brahman je samo riječ. Ljudi ne teže "brahmanu", ljudi teže onome što doživljavaju kao najveće dobro. To njihovo doživljavanje nije apsolutno, nego kolorirano svojstvima njihove osobnosti. Zbog toga kao najveće dobro doživljavaju nešto što je zapravo kompleksna krivulja koju crtaju različite sile, slično kao u slučaju kosog hica, s tim da je u nekim slučajevima utjecaj atmana dominantan kao utjecaj gravitacije na tijelu bez atmosfere, a u drugim slučajevima je otpor sredstva dominantna sila, kao ukoliko kosi hitac pokušate na dnu mora.

Isto tako, brahman se ne percipira iz samo jednog smjera, nego iz više smjerova. Barem prividno, iz pozicije subjekta, situacija se percipira kao kaos u kojem postoji mnoštvo prividno dobrih sila različitog iznosa, te mnoštvo prividno loših sila različitog iznosa. Za početak, problem je odrediti što je od svega toga dobro, a što loše, a još veći problem je odrediti što je od toga svega korisno, a što štetno. Zle sile u određenoj konfiguraciji mogu biti korisne, npr. ukoliko krenete raditi neko zlo, i naletite na još goreg čovjeka od sebe koji vama napravi još veće zlo od onoga što ste vi namjeravali napraviti, rezultat može biti dobro, dakle da spoznate da ste radili krivo, prepoznate fundamentalnu grešku u svojem pristupu, pokajete se i obratite, i od tada radite samo dobro. Nešto zlo se, dakle, može pokazati kao korisno, dok bi nešto prividno dobro, npr. uspjeh ili odsustvo bilo kakve nelagode, u toj situaciji imalo za rezultat ohrabrenje u činjenju zla, zbog čega bi se čovjek mogao posve iskvariti i propasti.

Što se dešava ukoliko postoje lokalne duhovne sile koje imaju ulogu sličnu onoj otpora zraka - pružaju otpor nečijim duhovnim nastojanjima proporcionalan kvadratu brzine? Teorije modelirane za slučaj "Mjeseca", dakle za slučaj odsutnosti tih sila, dat će potpuno krive rezultate ako ih primjenite "pod vodom". U slučaju duhovnosti, te stvari nisu uvijek jednoznačne. Recimo, ukoliko ste u situaciji da neka sila pruža otpor vašim duhovnim nastojanjima, često takva sila nije sveobuhvatna, nego nekoj vrsti nastojanja pruža veći otpor nego drugoj, pa je moguće "izmaknuti ispod radara", a isto tako obično postoje i druge sile koje joj ograničavaju doseg, pa je moguće da se te sile međusobno ponište na koristan način. S druge strane, moguće je da prisustvo više sila tako zakomplicira situaciju da se većina ljudi u tome nikako ne uspije razabrati, a to je pak cilj onim silama koje ne rade na nikakvom pozitivnom cilju, nego im je naprosto u interesu da nitko drugi ne uspije. Dakle, u realističnom modelu na svijetu imate Boga kao izvor svega dobrog i spasonosnog, imate različita duhovna bića koja imaju različite vizije dobra i pokušavaju ih svima nametnuti kao duhovni etalon, imate zla i degenerirana bića koja kao cilj imaju kontrolu drugih kreiranjem iluzija i laži, te bića koja naprosto vole gledati druge u većoj nevolji od vlastite, tako da svima bez razlike rade sranje. Također, u realističnoj situaciji vaša sloboda nije neograničena, nego na vas vrše utjecaj različite sile u različitoj mjeri, i to ne nužno proporcionalno objektivnoj snazi tih sila, koliko vašoj subjektivnoj percepciji bitnosti tih sila. Primjerice, na većinu ljudi će utjecaj roditelja biti ogroman, i ideje koje su im roditelji usadili imaju veću moć nad njima od drugih ideja. Čak i kad razumom uviđaju pogrešnost tih ideja, ne mogu ih se na lak i brz način osloboditi i često ih te sile kontroliraju do kraja života. Isto tako, utjecaj društva je na većinu ljudi ogroman, zato što je biološki uvjetovan. Ljudi su društvene životinje, i evolucijski im je jako bitno mišljenje drugih ljudskih životinja, jer im o tome ovisi pozicija i status u čoporu, a time i izvor hrane, sigurnosti i kontrole nad okolinom. Ljudi su, kao vrsta, jako ugođeni na praćenje "duhovnog polja" koje stvaraju drugi ljudi, pogotovo oni na poziciji moći, i spontano se s tim poljem ugađaju.

Na kakav način se u sve to mapira utjecaj Kralja?

Već i iz same činjenice da ga zovem Kraljem (Isus ga je zvao Knezom svijeta, što se svodi na istu stvar) može se ispravno zaključiti kako njegov utjecaj smatram iznimno velikim, praktički suverenim. Njegov utjecaj je onoliko sveprisutan koliko je sveprisutan utjecaj magnetskog polja Zemlje ili njene atmosfere. Za sve praktične svrhe, može se reći da za specifični slučaj Zemlje postoje dvije sveprisutne sile: brahman i Kralj, koje se u nekim slučajevima preklapaju, odnosno određeni profil ljudi utjecaj Kralja doživljava kao sinonim za Boga.

Kralj nije bilo kakvo lijevo smetalo. On sebe doživljava kao spasitelja koji vam je došao dati istinsko svjetlo, kao bićima koja su prije njega bila na putu stagnacije ili nazadovanja, a on je došao to dovesti u red i pokazati Bogu što je pravo suosjećanje, što je istinska milost. De facto, on je mislio napraviti djelo kojim bi se proslavio među Bogovima, možda čak uzdigao na najviše mjesto. U svemu tome, on je niža bića, kojima je kakti došao pomagati, doživljavao kao sredstvo kojim će se on proslaviti i pokazati kao najveći i najmudriji među Purušama. On sve što radi doživljava kao jedinu pravu stvar, nikako se ne da razuvjeriti, misli da će se na kraju unatoč svemu pokazati da je on imao pravo a svi ostali Puruše su imali krivo; on misli da ostali negoduju protiv njega zato što su ljubomorni na njegov genij i zavidni na slavi koju će mu donijeti uspjeh, a ljudi, koliko god on pričao o nekakvom suosjećanju i pomaganju, oni su samo instrument, i ukoliko netko od njih pokuša odstupiti s njegove Zlatne Staze, odnosno sići s njegovih Velikih Kola, zgazit će ga kao crva. Dakako, u interesu univerzalnog suosjećanja i Božanske milosti.

Kralj je, dakle, neka vrsta kozmičkog nesretnog slučaja, kojeg treba podnositi dok nas Bog ne izbavi iz njegovih šapa. On je lud, ali ima vlast nad ovim mjestom zato što je investirao toliko sebe u sve ovo, da ga je moguće iščupati jedino tako što će svijet biti doslovno otkupljen od njegove vlasti.


Danijel Turina


toggle