Članak
ČLANCI

Kategorije duhovnih bića

indeks


Siniša Kneževic wrote:
> > "Biljana Fabijanic" wrote:
>>> >>> Kako si ga uočila, odnosno razlikovala od nečeg što si ti sama?
>> >> A čuj, kako razlikuješ dal se ševiš s nekim ili drkaš?
> >
> > Mene zanima ono što proizlazi iz iskustva kontakta s 'nekim', ono po čemu
> > razlikuješ Mirka od Slavka, osobu A od osobe B. U ovoj analogiji koju si
> > spomenula kako razlikovati orgazam kod drkanja od orgazma kod prcanja...

Budući da sam se u prethodnom odgovoru bavio onim što sam vidio da je auditoriju bitniji problem, dakle kako razlikovati iskustvo od umišljanja, da se osvrnem i na pitanje kvantitativnog i kvalitativnog razlikovanja iskustva, dakle kako razlikovati viša od nižih bića, te bića međusobno.

To je možda najkompliciranije pitanje i zbog toga je praktički beznadno pokušati ga napasti analizom. Naime, čovjek je u odnosu na bogove u takvoj poziciji, da ukoliko mu oni nešto žele iskomunicirati i oko toga se dobro potrude, dakle ispravljaju ga ako je nešto krivo shvatio i sl., on to može shvatiti u nekoj mjeri. Ali provjeravati identitet i autentičnost duhovnih izvora koji imaju izvor u stvarnosti veće dimenzionalne dubine od one u kojoj po defaultu funkcioniraš, to graniči s nemogućim, i tu je uzrok svih mogućih duhovnih zabluda, pa čak i prijevara.

Ako ćemo jako pojednostavniti stvari, možemo bića odmah podijeliti po dimenzionalnoj dubini stvarnosti iz koje potječu, odnosno u kojoj je definiran njihov duhovni kontekst, i po njihovoj sofisticiranosti, odnosno veličini i moći.

Dakle, odmah je moguće razlikovati sitne astralne zloduhe koji opsjedaju mjesta s prljavom pranom, i koji se kreću u kontekstu grubih formi i emocija iz najnižeg astralnog raspona, od sofisticiranijih, svjesnih bića, odnosno duša. Astralne entitete te vrste se može nepogrešivo razlikovati od viših bića po tome što podsjećaju na agresivne kukce - ose, pauke i slična fizička bića, i po karakteru i po sofisticiranosti. To je "sofisticirano" kao kad bijesni pas laje na tebe.

Iduća stvar bi bili inkarnirani ljudi. Njihova sofisticiranost je iznimno niska: prosječni čovjek je vrlo ograničeno duhovno biće iznimno ograničenog duhovnog raspona, i upravo po linearnosti, ograničenosti i mutnoj i nejasnoj svijesti, dakle nesposobnosti za formuliranje duhovnih objekata, moguće je razlikovati utjecaj inkarniranih ljudi od utjecaja neinkarniranih duhovnih bića. Naravno, tu postoje iznimke, ali govorim o pravilu.

Neinkarnirane ljude je na početku njihovog neinkarniranog stanja (par dana ili tjedana nakon smrti) lako razlikovati od bića kojima je astralni plan prirodno boravište, dakle koji su tamo dulje vrijeme. Naime, iz njihovog konteksta se vidi da se ne snalaze baš najbolje u svemu tome i da im je kontekst uglavnom vrlo statičan i konstantan, nisu sposobni za onu vrstu duhovne fleksibilnosti za koju su sposobni "anđeli", a ta razlika je obično slična razlici između majmuna koji je naučio sporazumijevati se rukama, i čovjeka. To nije razlika kao između čovjeka koji govori engleski kao materinji jezik i čovjeka koji ga loše govori kao strani jezik, nego baš kao da je netko krapinjonca doveo u neki hosting centar. Dakle po tome možeš razlikovati neinkarnirane ljude od anđela, naravno ako si vidio i jedne i druge.

Anđeli su bića koja se snalaze u višem astralnom rasponu onako kako se ribe snalaze u vodi. Cijela kompleksnost astralnog plana se vidi u njihovom duhovnom kontekstu: brzi su, fleksibilni, neukočeni, transparentni, jasni. Toliko su srasli s tom razinom stvarnosti da se cijela njena kompleksnost vidi kroz njih. Tu mislim i na čiste, jasne note viših emocija - čista nota ljubavi, razumijevanja, suosjećanja; uglavnom, ljudi u usporedbi s njima izgledaju kao kramp u usporedbi s kompjutorom. Kombinacija inteligencije, brzine i duhovne jasnoće i čistoće je dakle ono što definira anđele, ali oni su u osnovi krajnji stupanj sofisticiranosti obične ljudske duše; finalni proizvod evolucije u tom smjeru - ono što je moderni auto u usporedbi s autom iz drugog svjetskog rata. Oni su realizacija ljudskog ideala.

Ne znam kako bih nazvao iduću klasu bića - "vađroidi" ili "arhanđeli", recimo. To su bića koja su nešto između anđela i Bogova. To su bića koja su definirana kroz Božanske "odore", odnosno "atribute", a ne kroz aspekte. Za razliku od anđela, o kojima je moguće napisati puno, zato što se radi o bićima koja su ljudima u osnovi posve razumljiva zato što su od istog kvalitativnog reda veličine kao oni, samo različitog stupnja čistoće i profinjenosti, vađroidi su u osnovi nadljudska duhovna bića. Samo neznatan broj ljudi ima duše vađroidnog a ne astralnog tipa. Ako bih razliku trebao opisati kroz glazbu kao analogiju, "anđeoski" tip glazbe kreiraju Enya, Vangelis, Yanni i Kitaro, a "vađroidni" tip glazbe kreira jedino Oldfield. Razlika između strukture duhovnog tijela anđela i vađroida je kao razlika između prekrasne forme od prozračnog bijelog svjetla koja zrači ljubav i razumijevanje, dakle svega što ljudi prepoznaju kao duhovno, i hladne, mirne, tvrde supstancije koja je tako duboka, tako utemeljena u transcendentalnom i ne-pojavnom, ima tako prodorno razumijevanje fundamentalnih koncepata, da u usporedbi s tim anđeli izgledaju kao djeca koja u osnovnoj školi rade eksperimente iz fizike, u usporedbi s Einsteinom ili Bohrom. Dakle tamo gdje anđeo ima percepciju fizike kao baba s placa, vađroid ima percepciju fizike kao Niels Bohr. To je takva razlika u duhovnoj kvaliteti. Vađroidi su toliko na fundamentalnoj razini, ispod pojavnosti i forme, da je koncentrat njihovog duha takav da najmanji djelić tvari od koje su oni napravljeni ima veću koncentraciju duhovne energije od svih astralnih i materijalnih svjetova uzetih skupa. To je kao usporedba energije dobivene spaljivanjem starih novina i energije oslobođene atomskom eksplozijom. Vađroidi su, dakle, neviđeni red veličine, iz ljudske pozicije. Budući da samo neznatan broj ljudi ima vađre u svojem duhovnom ustroju, i da još neznatniji broj ljudi s tim svjesno radi, vjerojatnost da će iz ovog opisa a bez duhovnog iskustva nešto prepoznati je doslovno nula. Ali, neke analogije se mogu povući. Recimo, inkarnirani vađroidi su karakteristični po tome što imaju drugačiji mentalni sklop od inkarniranih astralnih bića. Njihove emocije su drugačije, želje i misli su im drugačije - u njima se može osjetiti ledeni zov transcendencije, ledenog hladnog svjetla s one strane imena i oblika. Njih karakteriziraju čežnje, slutnje, ekstaze i depresije koje su potpuno nerazumljive inkarniranim astralima. Vađroidi su usamljeni, percipiraju ih kao emocionalno hladne, distancirane, kao perfekcioniste, ali sa svojevrsnim "autističnim" karakteristikama. Vađroidi imaju problema s običnim ljudima zato što obični ljudi nisu u stanju pohvatati njihove emocije i urezonirati s njima, a s druge strane njima obični ljudi izgledaju plitko, djetinjasto i histerično. Karakteristika vađroida dakle nije ta da je on savršeni Superman, nego to da je on strgani genij, fundamentalno "oštećena roba", zato što njemu sama činjenica inkarnacije u ovoj rupi predstavlja groznu traumu, i ništa od onoga što tu vidi nije u stanju povezati sa svojim duhovnim konceptima, a među ljudima je potpuni stranac, vanzemaljac. Vađroidi se dijele na četiri grupe: one koji polude i totalno puknu, na one koji se pokušaju uklopiti i tako žrtvuju ono što im je jedino bitno kako bi se reducirali na razinu inkarniranih astrala i tako bili "sretni" a zapravo ostatak života provedu u stanju duboke tuge u kojoj se više nisu u stanju ni sjetiti što su izgubili (npr. Oldfield), na one koji se zadube u neku specijaliziranu nišu i kroz to nesvjesno meditiraju, a za svijet su opičeni čudaci (npr. Tesla), te one koji svjesno otkriju principe yoge i koji su svjesni svojeg položaja i situacije. Ovi zadnji su najrjeđi. Dakle, tko bi pokušao razumjeti kako izgleda biće čiste vađre, a da nikad nije vidio vađru i nema je u svojem duhovnom ustroju, morao bi pokušati zamisliti čistu koncentriranu supstanciju od koje je napravljen um Tesle ili Oldfielda. Koncentriraš TB2 ili TSODE u esenciju, i ta esencija te prasne u jednom trenutku. Inkarniranim astralima je to nemoguće i zamisliti i nema smisla ni da pokušavaju, a onima koji su namirisali vađru nešto će "zazvoniti". Uglavnom, tamo gdje su anđeli usporedivi s vodenom parom, vađroidi su usporedivi s tvrdim, plavim ledom.

Prava duhovnost počinje s vađrama. Sve ispod toga je kao san, svijet ludosti i iluzija. Tek vađra otkriva istinu i stvarnost: dakle stvarnost je u smjeru onoga od čega je napravljena duša jednog Tesle, a ne u smjeru onoga od čega je napravljena duša prosječnog čovjeka. Prosječni čovjek je tek larva, uglavnom samo manifestacija globalnog astrala, nedefinirano i rasplinuto biće koje bi jednom moglo postati anđeosko definirano biće, koje bi eventualno jednom moglo ostvariti stvarnu spoznaju i postati vađroidno, arhanđeosko biće, ali inicijacija u više nikad ne ide putem adicije, kroz više istog, nego kroz spoznaju i odbacivanje, kroz sannyasu, nakon što si došao do ključne točke.

Iznad vađroida su bića koja ne nose Božanske atribute kao vađroidi, nego Božanske aspekte. To su bića koja ja zovem Bogovima. Ako sam imao problema s definiranjem vađri, ovdje su problemi sasvim drugačije vrste. Bogovi nisu kvantitativno iznad vađroida; vađre postoje u kvantitativno različitim supstancijama, gdje je "najniža" plava, a najviša je Šivaratri, Šivina noć, crna vađra. Astralno biće koje bi dotaklo Šivaratri moglo bi se pozdraviti sa svojim postojanjem onako kako se moljac može pozdraviti sa životom kad uleti u vatru. Šivaratri je jedno od, hajdemo reći "svojstava" Šive, njegov atribut. Dakle Šiva je biće kojemu je Šivaratri ono što je, što ti ja znam, ptici letenje. Isto tako postoje i drugi takvi atributi, koje Indijci simbolički prikazuju, kao različita oružja, ukrase i odore na slikama i kipovima, a zapravo se radi o specifičnim duhovnim atributima od supstancija koje bi vađroidna bića mogla dobro naslutiti, onako kako ljudi mogu naslutiti svojstva anđela i razumjeti ih kao usavršenu i idealnu verziju sebe. Daršan astralnog anđela ima za subjektivnu posljedicu ljubav i utjehu, te nešto razumijevanja načina na koji funkcionira astral. Daršan arhanđela ima subjektivni rezultat oceansku jasnoću, tvrdoću, ledenu duhovnu vatru, mir, transcendentalnu ljepotu onoga što nadilazi sve površne i plitke forme koje čine astral: mudrost s one strane znanja. Ali daršan Boga, on otkriva konačnu, krajnju istinu samospoznaje Apsoluta. Daršan Šive je konačna i krajnja istina, padanje maske iluzije, nestanak Maye kao koncepta koji mene prikazuje kao mnoštvo. Onako kako daršan anđela ima za rezultat ljubav, kako daršan arhanđela ima za rezultat transcendentalnu dubinu, tako daršan Boga ima za rezultat samadhi, otkrivanja konačne istine o stvarnosti.

Stvar je u tome da su takva iskustva toliko rijetka i dragocjena, toliko su zapravo različita od svega što su ljudi u stanju shvatiti i s tim raditi, da stvari na temu "kako razlikovati dva različita duhovna bića" zapravo samo izgledaju kao dobra pitanja. U stvarnosti, to je zadnja stvar koja ti je bitna kad ti netko dođe nešto pokazati i zato ti nitko ništa o tome nije odgovarao. Naime, prva stvar koja ljudima padne na pamet je kako će razlikovati vraga od Boga. Ako vidiš nešto što izgleda kao Bog, ali nema neviđenu transcendentalnu dubinu koja te spali, onda je u pitanju ili vrag ili iluzija. Bog je ono što te na mjestu ubije, i tek tada počneš istinski živjeti.


Danijel Turina


toggle