Članak
ČLANCI

2012.

indeks


Znao sam da će se to desiti još sredinom devedesetih. Svi apokaliptički nastrojeni likovi će se nabrijati na smak svijeta koji bi trebao uslijediti 2000. godine, kao da to što je godina numerički okrugla išta znači po bilo kakvom kriteriju. To čak nije ni 2000 godina od Isusovog rođenja, nego naprosto 2000 godina od napamet pogođene (i promašene za minimalno par godina) godine Isusovog rođenja. Ukratko, svi su se nabrijali na to bez veze. Ali još onda sam znao znao da se neće desiti ništa, i znao sam koji je idući datum na koji će se nabrijati - 2012 godina, dan na koji se resetira long count zupčanik na Majanskom kalendaru, i već sam unaprijed kolutao očima. Aha, netko je shvatio da na taj datum pada 4-Ahau 8-Cumhu, zjev. I ja sam čitao Dänikena. Doduše, moram priznati da je moje sjećanje na te stvari bilo dosta površno, ipak sam to čitao kao klinac prije dvadesetak godina. Kad sam malo progooglao stvar, ustanovio sam nekoliko stvari koje su me iznenadile.

Prvo, na taj datum se resetira long count brojčanik.

Drugo, specifičnost mayanskog kalendara u odnosu na sve druge kalendare je u tome što nema nulti datum. Odnosno, nema točke u prošlosti u kojoj je smješten neki veliki, ključni događaj od kojeg civilizacija broji vrijeme. Mayanski kalendar je u tom smislu ciklički, kao da je pao s neba. Däniken smješta nulti datum u 11.8.-3114., što nema pretjeranog smisla budući da Maje na taj datum ne smještaju ništa posebno, budući da je AFAIK sva njihova mitologija usmjerena prema budućnosti. I tu mi je kliknulo - jebote, njihov nulti datum je u budućnosti. Oni očekuju neki veliki event u budućnosti, njihov kalendar je countdown. Je li to 21.12.2012. ili neki drugi, dalji, to ne znam, ali između ostalog cijela ta civilizacija je "popušila" zato što su na temelju očekivanja te vrste Konkvistadore protumačili kao taj veliki event, Bogove koji su došli.

Treće, majanski kalendar nije nekakva bezvezna pizdarija koju su smislili primitivci. Stvar je točnija od gregorijanskog kalendara. Stvar je dovoljno opičeno dizajnirana da nema nikakvog svjetovnog smisla - naime kalendar nije ciklički, nije upotrebljiv za stvari za koje se inače koriste kalendari. Ako sam oko ičega povjerovao Dänikenu, onda je to hipoteza da su majanski kalendar napravili vanzemaljci, da su Tzolkin i Haab "home time" i "local time", i iz te pozicije, kad mi je kliknulo ovo s countdown kalendarom, to je bilo prije svega zato što sam se sjetio te vanzemaljske karakteristike kalendara.

Ovo ću morati malo usporiti i razvodniti zato što većina auditorija vjerojatno nema nekog pojma o fizici, pa ne razmišljaju na način koji je meni sam po sebi razumljiv. Recimo, meni je samo po sebi razumljivo da mi kad gledamo zvjezdano nebo, ne vidimo zvijezde, onakve kakve su sada, nego njihovu sliku u prošlosti, nastalu prije onoliko vremena koliko svjetlosti treba da brzinom od 300000 km/s doputuje od izvora do nas. Odatle mjerna jedinica po imenu "svjetlosna godina". To je mjera za udaljenost koju svjetlost prijeđe za godinu dana putujući kroz vakuum. Dakle ako je nešto udaljeno deset svjetlosnih godina, mi vidimo fotone koje je to nešto odaslalo prema nama prije deset godina. Mi vidimo sliku iz prošlosti.

Zamislimo da je neka zvijezda eksplodirala. Recimo, zamislimo da je eksplodirao Sirius, na svojih 8.58 svjetlosnih godina udaljenosti od Zemlje. Recimo da je eksplodirao sada. Mi bismo još osam godina na nebu gledali potpuno normalnu sliku potpuno obične zvijezde, iako je zvijezda već odavno eksplodirala. Svemir je naprosto toliko velik da bi informacija o tome do nas putovala osam godina, za koje vrijeme mi ne bismo imali ni najblažeg pojma o tome što se dešava na drugoj strani, na izvoru svjetla.

Uzmimo za primjer nešto drugo, bitno dalje. Recimo, zvijezda X je od nas udaljena 5000 svjetlosnih godina. Recimo da je eksplodirala -3000 godine, i to na neki posebno gadan način, recimo kao gama bljesak (gamma-ray burst, odnosno "hipernova"). Da pojasnim i tu pojavu. Materija koja pada u crnu rupu proizvodi iznimno jak polarno kolimirani bljesak gama zračenja. U prijevodu na hrvatski, to znači da se ne želite provesti svemirskim brodom iznad sjevernog ili južnog pola crne rupe jer će vas gama zračenje skuhati, i to čak na jako velikoj udaljenosti. Toliko velikoj da ne bi bilo pametno presjeći polarnu os galaksije na par tisuća svjetlosnih godina udaljenosti. Pišem brojke napamet, ali u osnovi, zamislite si da cijeli iznos radijacije jednog Sunca sažmemo u lasersku zraku vrlo uskog snopa. To bi se osjetilo na bitno većoj udaljenosti nego je u stanju doseći sama zvijezda.

E sad, to s polarno kolimiranim gama snopom, to je normalno ponašanje za crne rupe. SF romani obično daju naslutiti da su crne rupe najgora pizdarija koja vam se može desiti kad putujete svemirom, ali ima i "zabavnijih" stvari. Jedna od tih stvari je gama-bljesak, koji nastaje, po svoj prilici, tako što dvije neutronske zvijezde orbitiraju jedna oko druge na sve tješnjoj orbiti - vjerojatno zbog porasta mase obaju zvijezda (nešto padne na zvijezdu, npr. planeta, i zvijezdi poraste masa; veća masa, veća gravitacijska privlačnost, tješnja orbita za istu kinetičku energiju satelita). Dvije zvijezde se tako približe i vrte se jedna oko druge takvom brzinom, da se materija iz njih "razvuče" u spiralu, tako da dobijete dvostruku spiralu načinjenu od neutronija. To je vrsta materije koja nastane kad se zbog gravitacijskog pritiska na jako masivnoj zvijezdi protoni raspadnu na neutrone, a neutroni se međusobno toliko komprimiraju da je cijela zvijezda praktički jedan veliki neutron. To je zadnja faza kompresije prije kolapsa u singularitet, kad neutronska zvijezda postaje crna rupa. Dakle tu imamo situaciju da dvije zvijezde, od kojih je svaka skoro dovoljno masivna da postane crna rupa, jedna drugu gravitacijski razvuku na špagete, do neminovnog trenutka u vremenu kad nastane "blam!", dvostruka spirala neutronija kolabira u jednu veliku zajedničku crnu rupu. U toj točki, cijeli taj binarni sustav postaje najveća zraka smrti koju je Svemir vidio, i kroz polarnu os tog sustava emitira se otprilike onoliko energije u jednoj sekundi koliko jedno Sunce emitira u cijelom svojem životnom vijeku od deset milijardi godina.

Zamislite si laser takve snage, da ispali cijelu životnu energiju Sunca od njegovog nastanka do trenutka kad potroši sav vodik i siđe s glavnog niza, u jednom jedinom bljesku, koji može trajati od milisekunde do sekunde.

Recimo to ovako. Ukoliko se nađete na pet tisuća svjetlosnih godina udaljenosti od polarne osi takvog sustava, stvar je dovoljno uskog snopa da još uvijek ima dovoljno energije da spali onu polovicu Zemlje koja ima tu nesreću biti okrenuta na tu stranu. Kad velim "spali", mislim doslovno. Stvar bi skuhala oceane do neke dubine, a o kopnu da ne pričamo. Atmosfera bi sagorjela, dušik bi se spojio s kisikom u dušične okside. Sve naravno ovisi o kolimiranosti snopa, položaju Zemlje u odnosu na snop, količini svemirske prašine između Zemlje i izvora (prašina bi naime popila određeni postotak energije udara), a osim toga takve stvari su jako rijetke. U cijeloj povijesti Zemlje, čini se da nas je samo jednom "opalio" gama-bljesak dovoljne snage da izazove masovno izumiranje vrsta; u doba Ordovicija, prije cca 447 milijuna godina. Doduše, čini se da nas trenutno nišani jedan potencijalni gama-bljesak, odnosno da smo praktički u polarnoj osi Wolf-Rayet WR-104 sustava.

Ok, kakve to sad ima veze s bilo čim, pitate se? Ja se slažem da je dotični primjer vrlo slabo vjerojatan uzročnik nekog katastrofičnog događaja, ali jako dobro odgovara spektru fenomena koji mi treba za ilustraciju poante. Dakle, recimo da je stvar stvarna, da se radi o gama bljesku koji je opalio prije 8000 godina. To znači -6000 godine, u samim počecima civilizacije. Dok su stari Egipćani klesali kamenje za svoje piramide, ljudskoj vrsti je već odbrojeno vrijeme, ona ima poznati rok trajanja. Recimo sad, hipotetički, da postoje vanzemaljci koji su u stanju putovati nadsvjetlosnim brzinama. Nećemo sad o metodologiji; savijanje svemira, kvantna rezonancija, umjetne crvotočine, hipersvemir; nešto što ne zahtijeva putovanje kroz prostor konvencionalnom metodom koja ima konvencionalna ograničenja. Recimo da bi takva vrsta mogla imati znanje o svemiru koje, hajdemo to tako reći, bitno nadilazi sliku koju nama prenose fotoni lansirani u drevnoj prošlosti. Recimo da su možda čak morali pobjeći pred velikom eksplozijom, da su pobjegli nadsvjetlosnim svemirskim brodovima i da će fotoni eksplozije od koje su oni pobjegli do nas doći tek za par tisuća godina.

Recimo da su oni tu došli svojim poslom, i usput nešto iskomunicirali s lokalnim plemenima divljaka koji su ih smatrali bogovima. Recimo da su divljacima dali kalendar, i to ne bilo kakav, nego takav koji će predstavljati countdown prema nultoj točki u budućnosti, točki u kojoj će nas sustići fotoni s nečega što je njima prije par tisuća godina bilo sadašnjost.

Eto, to je meni "sjevnulo" kad sam shvatio da bi majanski kalendar mogao biti countdown. Toga se izgleda nisu sjetili ostali koji su se bavili promišljanjem na tu temu, nego su razmišljali o eventualnim stvarima koje su stari Maje mogli vidjeti na nebu i pretpostaviti da će za rezultat imati katastrofu, kraj svijeta. Tu se obično spominje poravnanje s galaktičkom ekvatorijalnom ravninom, kao da je to neki posebni problem. OK, ekvatorijalna ravnina je najprašnjaviji dio galaksije, tu ima svakakvog smeća, ali Sunčev sustav je ionako većinu vremena jako blizu ekvatorijalne ravnine, pa nisam primjetio da bi to bio neki problem - ni po pitanju gravitacije, ni po pitanju magnetizma, ni po pitanju smeća. Da prelazimo iznad polarne osi galaksije to bi bio drugi par rukava, iz gore navedenih razloga, zato što su tamo sranja tipa gama radijacije i, vjerojatno, magnetskog polja, ali ekvatorijalna ravnina je "business as usual".

Čisto iz sadističke zajebancije, ovo je mezoamerički simbol kojeg se obično u new age krugovima navodi kao simbol za središte galaksije, a u smak-svijeta-2012. kontekstu:



Navodno je simbol dosta star, potječe iz Nuttall kodeksa nastalog 1060 godine, dakle nisu ga smislili napušeni hipiji. To možda podsjeća na jin-jang, možda podsjeća na galaksiju, a možda podsjeća na WR-104:



Možda su naprosto napušeni hipiji smislili cijelu stvar, što ti ga ja znam, ali izgleda dosta spooky.

Glavno pitanje koje se tu postavlja je zašto bi vanzemaljci htjeli plemenu bedastih polumajmuna dati upozorenje o budućnosti na koju ovi neće imati nikakvog utjecaja? Ono, "vaša vrsta ima rok trajanja par tisuća godina, sorry, a nažalost ništa nećete moći napraviti po tom pitanju osim ako tada budete u stanju pomaknuti cijeli sunčev sustav malo desno dok stvar ne prođe, tako da vam ovo upozorenje neće kurca vrijediti, i to vam velimo čisto iz sadizma, da znate da se nemate čemu veseliti". Nema logike. Doduše u puno istinitih stvari nema logike pa zbog toga nisu manje istinite. Nije dakle pitanje zvuči li nešto logično nego je li istinito. Mislim da ovo nije istinito.

Mogao bih napisati fini, uvjerljivi SF roman na tu temu, i stvar bi bila taman dovoljno napeta da ima dobru prođu, ali iskreno, ne smatram da u cijeloj stvari ima istine. Naprosto je previše nategnuto, nema mi smisla. Ali ima smisla nešto drugo. Ljudi znaju da je kraj blizu. Ne znaju zašto i odakle, ali postoji znanje o kraju u kolektivnoj svijesti čovječanstva. Zbog toga su ovakve nategnute spike toliko uvjerljive; inače nema šanse da bi to itko pušio.


Danijel Turina


toggle