"Nečastivi će ući u ovaj narod i u posteljku legati sa srpskijem sestrama, majkama i ženama. Praveći im taku djecu da među Srbima, otkako je vijeka i svijeta goreg roda biti neće. Rađaće se sve sami sinji kukavac, a da niko neće u snazi biti da rodi pravoga junaka. Naske kao da jedno vrijeme u ovijem nasijem predjelima neće ni biti, ni postojati. Otići ćemo nedje na sjevernu stranu, te ćemo poslje vidjeti kaku smo glupost učinjeli i jopet ćemo se vamo vratiti. Kada se vamo budneno vratili, jopet ćemo u svoju pamet doći, te ćemo nečastivog oćerati da ga više nikad, u ime božije, ne vidimo.
Među ljudima u jednome narodu tamo na sjeveru ko iz vode iznići će jedan mali čoek pa će ljude učiti ljubavi i druželjublju, ali i on će imati mlogo pritvorica i juda i biće čas gore, čas dolje. Niko od tijeh pritvorica neće htjeti da sazna šta je to prava ljudska milost, no ostaće njegove mudračke knjige, a i sve riječi kojima on budne zborio pa će ljudi vidjeti u kolikoj su zabludi bili. Vidjeće da su se ko žene svađali ni oko šta i ni za šta."
